Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
srijeda, 17.09.2008.
FOTO TINO ( 24 ) -COLONIA U TRI ČINA
Colonia u Ludbregu
Spektakularnim koncertom završio najupečatljiviji dan ludbreške desetodnevne fešte Sv. nedjelje...
Ludbreg je tijekom cijelog dana bio sjecište svih puteva u toj županiji. Dan obilježen raznim aktivnostima, modnim programom, političkim govorima, svečanim otvorenjima, kao što prema tradiciji i priliči svake godine negdje u ovo vrijeme. Iako je dan kao što smo rekli bio prepun događaja, i nikome od brojnih posjetitelja nije moglo biti dosadno, ipak je glavni dio programa predviđen navečer za 21 sat, čekalo se da slavlje stanovnika Ludbrega uveliča svojom glazbom ponajbolja hrvatska dance grupa, u sjevernim krajevima Hrvatske turbo popularna COLONIA.
Sami plesači i plesačice stigli su u prijepodnevnim satima, iako je do koncerta ostalo znatno vremena. Više od tri sata kada je prema službenoj najavi koncert trebao početi.
Ništa zato, vrijeme su kratili promatrajući veliku modnu reviju koja se centralnim gradskim trgom promovirala cijelo popodne. Tomislav Jelić, popularni KAMENY vrijeme je kratio u razgovoru, sa kojim smo upravo zahvaljujući višku vremena imali prilike za normalan ali neslužben razgovor.
Čovjek doista jednostavne vanjštine izrazito pristupačan, iako ga je tek očekivao pravi posao, naime kao DJ COLONIE njegov zadatak zajedno sa domaćinom i Berniem bio je pripremiti stage i ozvučenje za što kvalitetniji nastup Colonije. Kako se vrijeme koncerta približavalo to je i radio, izrazito uporno pazeći da sve štima kako treba.
Nešto prije 20 sati stigla je i INDIRA pa je koncert mogao započeti, nakon šeszdest minutnog odmora u obližnjem kafiću.
Uoči novog koncerta Colonie, na središnjoj gradskoj pozornici upriličen je spektakl sa manekenkama sa kojima se i Indira lijepo pozdravila te izmijenila nekoliko rečenica, ipak su oni svi u istom poslu, showbiznis ih sve zajedno veže u jedan koloplet, pa su na neki način i kolege.
Pred mnogobrojnom publikom, razdraganim auditorijem IRA je zabavljala Ludbrežane u višesatnom koncertu, a na pozornici su se smjenjivali stari i novi hitovi popularne hrvatske dance grupe iz Slavonije. Usput, na koncertu je Ira ponosno pokazivala svoju novu tetovažu "Believe" koja za nju znači ono kako je i zamišljaju njeni fanovi, temperamentna Ira bezgranično vjeruje u samu sebe što pokazuje ako vjeruješ u sebe i svoj rad možeš i uspjeti.
Dobro prihvaćeni novi hitovi kod gledateljstva izazvali su jednako oduševljenje i ubrzo su postali prihvaćeni kod publike koja je zajedno sa Indirom zapjevala, neke od najvećih hitova grupe Colonia: " Suzo moja, Mirno More, Najbolje od svega, Pogledom me skini, Do kraja… "
Plesačice su oduševljavale muški dio publike.
A plesači ženski dio publike.
Zaista je bio više nego dobar potez organizatora kad su se odlučili angažirati temperamentnu INDIRU VLADIĆ-MUJKIĆ da svojim nastupom uveliča ovu po mnogočemu jedinstvenu pučku svečanost na središnjem gradskom trgu malenog gradića dvadesetak kilometara udaljenog od Varaždina.
Colonia u Jastrebarskom
Colonia sjajnom izvedbom uveličala svečani dio Jaskanskih vinskih svečanosti koji traje od 12. do 14. rujna…
Koliko je Colonia popularna u središnjoj Hrvatskoj imali smo se prilike uvjeriti na mega koncertu u Jastrebarskom. Kako se ljeto primiče svome kraju, Jastrebarsko svake godine u ovo vrijeme organizira tradicionalnu vinsku feštu, koju uveličava onaj završni SLUŽBENI, SVEČANI dio, naime zadnja tri dana ova vinska fešta koju svojim pokroviteljstvom pokriva i ministarstvo poljoprivrede kulminira TRODNEVNOM, ZAVRŠNOM svečanom manifestacijom gdje organizator predstavlja nekoliko djevojaka zagrebačke županije koje kandidiraju za vinsku kraljicu, izazovni test koje djevojke moraju proći završava zadnjeg dana ove manifestacije, nedjeljom 14. rujna, kada ocjenjivački sud donosi svoj konačni pravorijek.
Moramo se uistinu zahvaliti INDIRI na lijepim riječima, isto tako i Tomislavu Jeliću , naime prema njegovim riječima Colonia danas nastupa u Mercatoru, ali se NE RADI O KLASIČNOM KONCERTU, naime Colonia večeras negdje iza 19.30 ima potpisivanje sponzorskog ugovora sa Mercatorom, te će svojom nazočnošću uveličati i rođendan ovom trgovačkom lancu u Hrvatskoj. Nešto sličnu kao listopada prošle godina u AVENUE MALL centru u Zagrebu. Sasvim je nedvojbeno da će Colonia izvesti nekoliko svojih hitova tom prigodom, pa dragi Zagrepčani, dragi fanovi Colonije navratite do Mercatora večeras.
Sam koncert u Jastrebarskom zaista je ispunio sva očekivanja, izgleda da je Indira kao i ovo jaskansko vino, kako godine prolaze ona je sve bolja, temperament ju ne napušta, naprotiv.
Hitovi se nižu jedan za drugim, šator se trese u ritmu dance glazbe, novi hitovi su odlično prihvaćeni kod publike, što je uvijek najvažnije kod glazbenika, jasan mu je pokazatelj koliko uistinu vrijedi, jer do vrha je lakše doći, nego mjesto u vrhu zadržati.
Atraktivni plesači, plesačice u pravilu prate Coloniju na svakom koncertu i zajedno čine nerazdvojivu cjelinu, tvoreći savršenu koreografiju po kojoj je nastup Colonije poznat diljem zemlje i šire.
Da je Colonia imala svoj nastup do jutarnjih sati, uvjerenja smo kako bi to publika izdržala, Ira još i više, međutim kako to nije moguće u dobrom raspoloženje se ostalo do kraja i nakon toga. Završavajući ovaj izvještaj obvezno želim naglasiti iznimnu ljubaznost redara te im se ovim putem zahvaljujem, kao što moje zahvale idu i na adresu svim članovima grupe Colonia, od Kamenka, do Indire, sve do plesača i plesačica, hvala svima.
Colonia u Mercatoru
Colonia je odradila sponzorski koncert za Mercator, ujedno Mercator proslavio rođendan
Kao i uvijek u svom stilu Colonia je odradila jedan brzinski koncert u Mercator centru u Vukovarskoj aveniji u Zagrebu. Sa Colonijom Mercator je proslavio rođendan i svoju sedmu godinu vjernosti ovoj popularnoj slavonskoj dance grupi. Nakon što su jučer odradili mega koncert u Jastrebarskom razumljivo je zašto je ovaj nastup Colonije bio kratak. Naime i zvijezde se umore.
Kao i uvijek atmosferu su podgrijavale atraktivne plesačice iz grupe Colonia te u ovom slučaju samo jedan ali vrijedan stalni Colonia plesač Neven.
Nakon što je otpjevala nekoliko svojih najvećih hitova kako sa starih tako i sa ovog zadnjeg, novog albuma Indira se posvetila publici.
Za najmlađe, ali i za one strarije obožavatelje grupe Colonia podjeljene su autogram karte koje je djelila Ira sama sa svojim plesačicama i plesačem. Bila je to vrlo lijepa gesta od grupe Colonia.
Sasvim je sigurno da ponekad trebate izgubiti malo da biste dobili puno, drugim riječima danas su po prvi puta dobili mogućnost za fotografiranje oni koji to nikad nisu imali prilike ili nikad neće imati. U tom kontekstu veoma je jasno što želim reći, ne trebate čitati između redaka samo doslovno pratite tekst.
Teško je sakriti oduševljenje činjenicom koliko najmlađi obožavatelji vole Coloniju, dok je tome tako Colonia ima budućnost, zapravo tek sad kao da je na početku, kao da nije prošlo više od 12 godina kad su se iz Vinkovaca, ravne Slavonije uputili u metropolu, put neizvjesne budućnosti koju donosi showbiznis.
