Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
subota, 22.03.2008.
Svim blogericama i blogerima-Sretan Uskrs
..sutra slavimo najveci krscanski blagdan,USKRS,pomican blagdan zasnivan na lunarnom kalendaru,u zapadnom kršćanstvu Uskrs uvijek dolazi na nedjelju između 22. ožujka i 25. travnja, a u istočnom kršćanstvu između 4. travnja i 8. svibnja..ovih dana u godini krscani se diljem svijeta prisjecaju događaja od prije gotovo 2000.godina kada je prema krscanskoj predaji zivio,propovjedao i mucenickom smrcu na KRIŽU raspet umro ISUS KRIST..utemeljitelj krscanstva i najmnogobrojnije svjetske religije.. sto mi doista slavimo na blagdan uskrsa jeste ono sto se desilo tri dana nakon smrti na brdu iznad jeruzalema KALVARIJA,uskrsnuce od mrtvih Isusa Krista,kada je prema vjerovanju tocno tri dana nakon mucenicke smrti isus uskrsnuo i pobjedio smrt,njegov grob prva je pohodila marija magdalena sve do kasnog dvadesetog stoljeca veoma sporna osoba u razvoju ranog krscanstva,koja ga je prema evanđelima i prva vidjela nakon samog cina uskrsnuca..
ISUS KRIST KAO POVIJESNA OSOBA
..danas se povjesnicari i znanstvenici gotovo konsenzusom slazu da je isus krist kao POVIJESNA osoba zivio i djelovao na podrucju nekadasnje JUDEJE pod rimskom upravom..mnogobrojni su povijesni dokazi sakupljeni do danasnjih dana,arheloski nalazi,toliko povijesnih svjedocanstava i zapisa,na kraju krajeva evanđelje,koje prema vjerovanju je nadahnuto DUHOM SVETIM,također govore o isusovom zivotu,nauku,samoj smrti i kasnijem uskrsnucu..to je fakat i cinjenica sa povijesnog stajalista isusa kao stvarne povijesne osobe..ogromna vecina ljudi slaze se u jednom i to bez obzira na religiju,nacionalnost ili svjetonazor,da je isus kao covijek bio veoma znacajna i prije svega dobra osoba te pravi pripovjednik mira u ono tesko i krvavo razdoblje koje je vladalo tadasnjom judeom pod rimskom osvajackom cizmom..to sa svjetovnog stajalista vec je na neki nacin i prihvaceno kao povijesna cinjenica..medjutim gdje se znanost razilazi sa teologijom jeste u onome sto se dogodilo nakon isusove smrti ( na koju ga je osudio rimski namjesnik judeje PONCIJE PILAT ) na VELIKI PETAK 33.godine nove ere..razumljiva je covjekova zelja i strast da sve potkrijepi dokazima,da vjeruje u ono sto okom vidi i rukom dotakne,pa je tako i razumljiva potraga za objasnjenjima koji bi na neki nacin dokazali sam cin kristova uskrsnuca,odnosno kako bi otkrili NAJVECU PRICU IKADA ISPRICANU,pa u najnovije vrijeme imamo masovno istrazivanje TORINSKOG PLATNA,jedne od najvecih relikvija krscanstva uopce,testovi sa ugljikovim dioksidom pokazali su jos u osamdesetim godinama proslog stoljeca kako platno datira iz vremena srednjeg vijeka,medjutim senzacionalni mrtvacki pokrov jos uvijek nije do kraja ispitan,jer se ti testovi nisu vrsili po najnovijoj istrazivackoj metodi pa je time i mogucnost pogreske velika,no jedno je dokazano,slika covjeka na platnu nije vjestacki napravljena,pokrov potice iz okolice jeruzalema,covjek umotan u to platno doista je bio raspet i pogubljen na krizu..a najnovija ispitivanja suvremenijom metodom ugljik dioksida pokazuje da je platno doista starije no sto je bilo prvobitno pokazano prema rezultatima ispitivanja..naravno nikada necemo znati jeli u taj plast doista bio umotano tijelo isusa krista,kao sto znanost ne moze dokazati postojanje boga,ili isusovo uskrsnuce,koliko god da se tehonologija razvila ili koliko god godina tragali bit ce uzaludno,jer ono sto se desilo tri dana nakon smrti covjeka ili SINA COVJECJEG,ostaje zagonetka koja ce nadahnjivati znanstvenike i pisce a hraniti vjernike..no dvojbe nema da su isusovi prvi ucenici vjerovali u uskrsnuce isusovo toliko da su mnogi od njih bili spremni i umrijeti najgorom smrcu u NJEGOVO ime..sjetimo se samo sto kaze NOVI ZAVJET o smrti jednog od najvecih preobracenika na krscanstvo u povijesti sv.PAVLA iz tarza,zidovskim imenom SAVAO,koji je iduci u potjeri prema damasku dozivio preobracenje kada mu se sam isus ukazo i poslao ga da propovjeda krscanstvo..umro je u rimu kao rimski građanin sto je i bio..prvi isusov apostol PETAR, također je umro mucenickom smrcu na krizu nedaleko rima,takvih primjera u povijesti bilo je mnogo,no ova dva su neobicno vazna i tu se znanost slaze i nema odgovora,zato sto su to bili isusovi suvremenici,ljudi koji su dobro poznavali zivot isusov..no mnogi krscani u to rano najprije HERODOVO,zatim i NERONOVO zlokobno doba na najokrutniji nacin platili su svoju vjeru i odanost prema isusu u raznim mucilistima diljem rimskog carstva..
SIN BOŽJI
..vjerovanje u uskrsnuce i zivot vjecni stoga nije znanstveno ni povijesno pitanje,vec je stvar osobnog odabira svakog pojedinca i pravo svakog pojedinca da vjeruje u zivot poslije smrti,u isua krista kao SPASITELJA,jer kao sto je i Sam govorio : JA SAM PUT ISTINA I ŽIVOT..postoje mnogi zapisi o dobrim djelima sto ih je isus za vrijeme ovozemljskog zivota cinio i lijecio bolesne,ozivljavao mrtve,primao nesretne,danas bi neki rekli najveci LIBERAL svih vremena..covjek koji je umro da bi mi mogli zivjeti,koji je pobjedio smrt,i koji ce se prema vjerovanju vratiti na svrsetku svijeta..u svakom slucaju donio je nogo vrijednosti covjecanstvu,koje bastinimo i danas..i koje su toliko potrebne danasnjem svijetu,cak mnogo vise nego ikad prije..svaka religija bez obzira radi li se o ISLAMU,KRSCANSTVU ili JUDEIZMU,pociva na dobrome,i govori samo o dobru,medjutim covjek je taj koji zaboravlja,koji oblikuje vjeru i koji vjeru tumaci kako mu odgovara a ne kako jeste,covjek je taj koji donosi nesrece jer nitko covjeku nije neprijatellj veci nego covjek sam..ja jesam vjernik,iako se ne sjecam kad sam zadnji puta bio u crkvi,sto nije mozda za pohvalu ali je nazalost cinjenica,i meni ne treba niti torinsko platno,ni SVETI GRAL,niti bilo koji drugi materijalni dokaz da bih povjerovao kako je jednom zemljom doista kao covjek hodao SIN BOŽJI...
USKRS I OBICAJI
..kad govorimo o tradiciji uskrsa,narodnim obicajima kroz stoljeca,tisucljeca,uz uskrs se vezu kao i za sam bozic,razliciti simboli,u hrvatskoj PISANICE,a u novije vrijeme i zecevi,kao i sve covjek polako KOMERCIJALIZIRA i ovaj blagdan,pa se tako pojavljuje i tzv.uskrsni zec..sto je za djecu zabavno iako sa uskrsuncem nema mnogo veze,mozda tek na simbolickoj razini jer proljece je vrijeme kad se sve budi,novi zivot buja i pocinje rasti u prirodi,sto na neki nacin i simbolizira cin uskrsa..U sjevernozapadnoj Hrvatskoj često se pale uskrsni krijesovi, tzv. vuzmenke. vatru pripremaju vjernici ispred crkava koji je pale klesanjem dvaju kamenova..dakle mnogo je obicaja i svaki narod,regija pa cak i mjesto obiljezavaju te dane na neki svoj nacin..
SRETAN USKRS
..ne gledajuci,povijest,ne pitajuci znanost,svima bezobzira na vjeru,nacionalnost,dob ili spol,zelim miran,blagoslovljen i SRETAN USKRS,posebno vama dragi blogeri i blogerice..
