Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
nedjelja, 16.12.2007.
Fan club...colonia.tino
...nakon manjih problema sa radom blog servisa,sve se polako normalizira..imao sa, doista napornih 24.sata put od banjaluke i natrag po ovom sibirskom vremenu ( Tino ) ...pa sam eto poluprehlađen odlućio ovako na brzinu da napišem ovaj post...prije kojih mjesec dan ja i nekolicina prijatelja donijeli smo odluku da konačno krenemo u osnivanje fan cluba colonia...još jednog u nizu..rekli bi neki...no međutim..nije tako...ima fan clubova o coloniji jedno desetak u hrvatskoj..samo što se prije otvore još brže se ugase...nažalost..što sa ovim našim fan clubom neće biti slučaj... ...ne smije biti...ideja u nama živjela je dugo vremena...s obzirom da posjećujemo koncerte i da sve više ljudi s kojima se ja družim slušaju coloniju...što ranije nije bio slučaj...rekoh sam sebi zašto ne...u skoro sad već dvije godine smaram da što se tiće njihovih nastupa imam nešto za reći i dovoljno iskustva...FAN CLUB COLONIA.TINO...u ovom trenutku ima gotovo stotinjak članova u samo mjesec dana..čekamo još neke ljude i to bi u ovom trenutku bilo to..za ovu godinu više se nije moguće učlaniti u club..s obzirom da ja volim ispunit ono što obećam tih stotinjak za ovu godinu je dosta...članstvo u fan club APSOLUTNO i POTPUNO je BESPLATNO..kako sada tako i za SVA VREMENA..fan club postoji iskljućivo i samo iz zabave i ničega drugog...sa tendencijom rasta u članovima po godini od 100-150 možda više kako bi do kraja desetljeća eventualno dostigli tzv.službeni fan club colonia...svaki novi član..dobiva uz paket dobrodošlice..i iskaznice..naravno besplatno...tu smo samo da se družimo zabavljamo... ...
...a ne da izmišljamo toplu vodu..tu nema glavnog i manje glavnog lika svi smo jednaki i svi smo tu radi zabave..voditeljica je samo zato jer treba netko tko će sve to sinhronizirati..ja za to nisam baš najbolje rješenje ali ivana jeste... ...puno je smirenija..realnija i što je najvažnije pametnija od mene...ja sam više temperamentan i previše ponekad.. ...naravno budući da ste na slikama vidjeli iskaznice..red je da postavim i službeni plakat...fan cluba...,meni se osobno strašno sviđa... ...ostale stvari dodavat ću redom tako da ih je lako prepoznati po slikama...
...no prije svega želim zahvaliti colonyashuna velikoj pomoći bez čijeg sudjelovanja fan club nebi imao web stranicu ili bi to bilo malo teže..odnosno duže za čekati..a službena stranica fan cluba je :colonia cafe.fan club ...doista veliko hvala najvećem fanu colonije što sam ga ja upoznao do sada... ...ne samo da bi bez njega bilo mnogo teže sa ovim internet nedaćama već i općenito...da malo objasnim radi se mladiću iz PRIJEDORA..momak se zove DRAGAN i relativno davno na ovom blogu gostovao je kao blog autor...čovjek živi i diše za coloniju kao malo tko..pogledajte samo koliko se potrudio oko okupljanja članova u bivšoj INDIRINOJ pizzeriji ovog proljeća u ZAGREBAČKIM UTRINAMA...
...naravno svi odreda naši su članovi..zadnji mail iz NJEMAČKE došao je danas...pa posjetite našu dragu VALDY također... colonia.deutschland
-slika postavljena uz njeno odobrenje.
...kao što vidite Ira je bila nazoćna tom okupljanju..to je dobra ideja i ja se iskreno nadam da ćemo za prvu godišnjicu fan cluba colonia.tino imati okupljanje slićnog karaktera u velikom broju..negdje u meni tinja ideja da bi to moglo biti na zagrebačkom jarunu...i da obavezno u ovih nekoliko pred blagdanskih dana posjetite coloniacafeočekuje vas prigodno blagdansko iznenađenje...više nego ugodno..kao što rekoh da nema colonyasha trebalo bi ga izmisliti...još jednom moje zahvale najvrijednijem članu...
...Ira Osijek...
...kao i svaka grupa tako i COLONIA ima svoj tzv.SLUŽBENI fan club...broji oko 1200 članova i voditeljica tog cluba također je bila gost autor ovog bloga..tada sam se nadao dobroj suradnji no sve kasnije što su čelnici tog cluba njih nekolicina predvođenih sa voditeljicom radili kako su se postavili prema meni za svaku je osudu i dostojno je horor filmova...neću spominjati ni prijetnje..neću spominjati ni uvrede..neću spominjati ni mailove..mnogo toga zasada neću spomenuti..ali jedno hoću..kad netko bude na internetu 24.sata na dan to nije neobićno..za čudake...to oni meni imputiraju...smiješno.....no međutim kad bude od 24.-25.sati na dan e onda je to za zamisliti..ipak to sve mene nije briga..ali briga me je kad konstantno otvaraju blogove a kojima sam ja glavna tema..najnoviji im je podhvat blog imenom : coloniaitino...veoma slićno mom drugom blogu..ti ljudi osim bolesnih poriva time ne budu ništa postigli...osim javne blamaže i zgražanja nikakvog to efekta nema...ako netko voli imati više blogova nego članova...bilo da oni služe za bistrenje glave ili vrijeđanjem mene...tko im brani...samo se blamirajte dalje..no jedno vas molim dragi moji voditelji suvoditelji nemojte se baš toliko brukati colonije radi koju svi navodno volimo...i što prije podnesete ostavke to bolje za sve članove tzv.službenog fan club..no kako bilo da bilo..fan club colonia.tino ide dalje i do božićnih blagdana svi članovi tog fan club dobit će na svoje adrese iskaznice cluba uz paket dobrodošlice...o svemu više OVDJE svi a ne samo neki...ili njihova najbliža svita...no njihovo vrijeme je prošlo..dan kad će ovaj fan club biti bolji od službenog nije daleko..osim naravno ukoliko se ne promijeni vodstvo...što je teško oćekivati...znate onu..kadija te tuži..kadija ti sudi...