Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
petak, 23.11.2007.
I Z B O R I 2007.
...Koliko god bio dosadan opet moram ponoviti...ovo nije blog koji se bavi politikom...nikad bio...i nikad neće biti...znam da zvuči čudno nakon VUKOVARSKOG POSTA...još jedan ovog puta pravi politički post...najprije smatram vukovar je svetinja..pa prema tome ne može biti povezana sa politikom...politika je nešto sasvim drugo...kako ono politiku još zovu...najstarijim zanatom na svjetu...za tri dana su IZBORI...nema nikakve sumnje najveći događaj ove godine hrvatskoj...koliko god mi prezirali politiku ipak ona se na sve moguće naćine bavi sa nama...samo pogledajmo televiziju...koji god kanal da okrenemo...iskoči neki politićar ili glumac sa svojom facom...konačno tom letećem cirkusu za tri dana dolazi kraj...
...moram ponajprije čestitati odlićnoj hrvatskoj reprezentaciji na velikoj pobijedi na slavnom londonskom wemblyu...pred 90.000 ljudi naši momci rasturili su više igrom no rezultatom napuhanu i arogantnu englensku vrstu...izbacivši je zasluženo sa daljnjeg natjecanja..trebao im je samo bod...dobili su što su tražili...ništa...odlićno su igrali svi dečki..posebno se to odnosi na trojac....OLIĆ-EDUARDO-KRANJČAR...iako ni Srna nije zaostajao...a bio je dobar i kapetan naše reprezentacije...NIKO KOVAČ...i njegov brat TAKOĐER...
...o našim navijačima samo riječi pohvale..bili su sjajni..kao ta divna britanska noć...fenomenalno...
...a sad nastavimo...politika...ajme majko...danas točno u ponoć počinje predizborna šutnja..i gotovo je nema više spotova...nema više oglasa..nema više ni jadranke kosor ni JADRANKE PUŽ ni u novina ni na radiju a hvala nebesima ni na telki...odud i ovaj moj post..pa moram nešto napisati..nije li 25.studeni praznik demokracije...mož misliti...stvarno u ovoj kampanji događale su se mnoge zanimljive stvari...na primjer...čitav jedan klub dao je podršku Hrvatskoj Demokratskoj Zajednici...nk DINAMO..izašao je sa svojim oglasom u kojem igrači i uprava daju svoju podršku HDZ-u...malo mi je čudno vidjeti naprimjer KOCHA kako glasuje na našim izborima ali..neka..to je njihovo osobno pravo...ja u tome ne vidim ništa loše...tko voli nek izvoli... ...kako sve ankete pokazuju nevjerovatna je izjednaćenost ovih izbora i velike stranke HDZ i SDP progutale su male koje se sada bore za opstanak...za koga če tko glasovati baš me briga...dragi prijatelji to je vaše osobno pravo..svatko ima pravo birati i biti biran... ...bilo to lijevo ili pak desna opcija sasvim je svejedno...kao što možda neki naslučuju moje srca kuca desno..no to je nebitno..i ovako ovo je tek predstava za javnost... ...već se oni budu lako dogovorili nkon izbora o podijeli fotelja..ne brinite za to...pomalo mi je žao samo što je po nekim anketama HSP meni izuzetno draga stranka pala dosta nisko...no te ankete i ne moraju biti točne..zna se kako se kod nas često manipuliralo anketama kako kome paše...izbori su ipak najbolja anketa... ...a tamo u nedjelju vidjet ćemo tko koliko vrijedi..ja naravno navijam za svoje iako kao što rekoh nakon uhićenja ANTE GOTOVINE politika mi se toliko zgadila da je to nemoguće za opisati... ...ipak na izbore trebamo izaći...to je naša građanska dužnost ali i naše pravo...još tamo davno od prvih višestranačkih i demokratskih izbora 1990.godine...mnogi su naš mladi momci pali u domovinskom ratu i iz poštiovanja prema njima izađimo na izbore da umijesto nas nebi birali drugi...
...
...ovo će meni biti PRVI IZBORI...a sam sebe zavaravam da mogu nešto mijenjati...koja sam ja naivčina..sam se sebi divim...evo za kraj i MOJE ANKETE...sa mog bloga...u zadnijh dva mjeseca i za razliku od onih smješnih i namiještenih ova je sto posto točna ( hehehe ) :
SDP 31%
HDZ 29%
HSP 9%
HNS 5%
HSS-
HSLS 2,5%
HSU 2%
HDSSB 2%
IDS 0,5%
NE ŽELI
GASOVATI 20-posto
...kao što vidite savršeno točno...šalu na stranu dosta je ljudi glasovalo i tko zna možda se još do nedjelje stanje promijeni ...tijesno je i izjednačeno..za mrvicu igle će se odlućivati..raduje me ovdje da su posijetitelji mog blog tako puno dali HSP-u..sve sami desnićari oko mene...haha...i nemojte se ljutit na mene dragi prijatelji i kolege blogeri...morao sam ovo napisati..kad bi VI znali blogeri moji kako ćete bajno i sretno i bogato živjeti nakon izbora...pa vi bi mene nominirali za oscara...pogledajte što su nam vrli politićari obećali...za godinu dana svi ćemo biti milijunaši...hm...nije li to iz serije MUČKE...rekao Del boy...