HEBREJIMA

VJERA PRAOTACA/PRIMJERI ŽIVE VJERE
11

Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo.
2 Zbog nje su stari postigli pohvalno svjedočanstvo.
3 Vjerom spoznajemo da je svijet stvoren Božjom rječju, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga.
4 Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoči - po njoj i mrtav još govori.
5 Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu.
6 A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.
7 Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti.
8 Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide.
9 Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja,
10 jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
11 Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje.
12 Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
13 U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji.
14 Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže.
15 Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju.
16 Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
17 Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje,
18 kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! -
19 uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u p redslici i ponovno zadobi.
20 Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava.
21 Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa.
22 Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima.
23 Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe.
24 Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove.
25 Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom.
26 Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću.
27 Vjerom napusti Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi.
28 Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih.
29 Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše.
30 Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda.
31 Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode.
32 I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima,
33 koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima,
34 pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca.
35 Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće.
36 Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu.
37 Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani -
38 svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim.
39 I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano
40 jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva.





















































































































































































































































































































































































































































Map IP Address
Powered byIP2Location.com

TIGNARIUS

28.04.2017., petak

UBITI PTICU RUGALICU

Eto kakva apsurda!
500-ti post sam "posvetio" onom bijedniku, kojeg su se i jadni roditelji odrekli!

Ali eto ja bi danas onako iz dosade; "ubio pticu rugalicu"
I dok Klepetan i Malena žive u ljubavi, mi imamo vrane koje grakću; po blogovima, novinama, vladama, saborima....

Pošto više nema ništa "mističnog" ni kod Fresha (razotkrio se da voza taxi po Muenchenu, a da ono što on piše nije on nego Miralem!)
Nema više ništa "mistično" od prenapregnutog mostića, psihopatić je ostao bez naočala a mali kaplar bez resora.
Sad se ustvari vidi da su onaj Pernar i onaj Sinčić, sasvim pristojni momci u odnosu na ove zalijevače cvijeća.

Naišli na malo većeg đukca od sebe!

A u nastavku prenosim "recenziju" don Damira Stojića
za one malo naivnije


Knjiga i film «The secret» nisu prava duhovna hrana. Iako na prvi pogled privlače i imaju sličnosti s našom kršćanskom vjerom, kada se malo bolje pogleda, vidi se da između «Tajne» i Evanđelja postoje nepremostive razlike.

«Tajna» zapravo spada u duhovnost New Agea. Stoga promovira ideju da je čovjek u krajnjoj liniji sam božanstvo koje treba upregnuti «svemir», odnosno Boga, da vrši njegovu volju. Odjek je to one stare podvale koju je još na početku đavao u liku zmije servirao prvim ljudima: «Ako mene poslušate, bit ćete kao bogovi» (usp. Post 3,1-5).

Nasuprot tome, vjera nas uči da mi nismo bogovi, već stvorenja grijehom ranjene naravi. Također, uči nas da pobožanstvenjenje ne možemo postići svojim silama, nego Božjom milošću i da mi trebamo otkrivati i vršiti Božju volju, a ne on našu.

Nadalje, «Tajna» i New Age općenito promoviraju vjerovanje da je moguće svojim razmišljanjem mijenjati objektivnu stvarnost. Nasuprot tome, Isus nam kaže da ne možemo svojom zabrinutošću dodati svome stasu jedan lakat (usp. Mt 6,27).

Ono što «Tajna» također potiče jest težnja za udobnošću, uživanjem, udovoljavanjem sebi. Tu nema tamnih noći osjetila i duha, nema moralnih zahtjeva, odupiranja grijehu do krvi (usp. Heb 12,4). Nasuprot tome, Evanđelje nas poziva da se odreknemo samih sebe, uzmemo svoj križ i idemo za Kristom (sve do Maslinskog vrta i Golgote, a tek onda i proslave).

Općenito uzevši, u kršćanstvu je Bog taj kojemu se s povjerenjem predajemo, vjerujući da on vodi naš život u pravom smjeru i nadahnjuje nas kad, kako i koliko je to najbolje za nas. Nasuprot tome, osoba koja prakticira New Age nastoji sama imati sve konce u rukama i voditi svoj život.

Radi se, ukratko rečeno, o dva oprečna sustava vjerovanja. Onaj tko se otvori vjerovanju New Agea, svjesno ili nesvjesno odriče se Evanđelja i otvara se djelovanju zlih duhova. Ti pak duhovi hrane iluziju pobožanstvenjenja onoga tko im se otvara, ali dugoročno gledano uvijek skupo naplaćuju svoje usluge. Treba biti svjestan da postoji đavao, koji je «lažac i otac laži» (Iv 8,44), koji se «prerušava u anđela svjetla» (2 Kor 11,14), koji zavodi svojim lukavstvima (usp. 2 Kor 11,3), a kojem je krajnji cilj «da ukrade i pogubi» (Iv 10,10).

Dakako, samo pozitivno razmišljanje, u određenom smislu, nije u suprotnosti s kršćanstvom.

Dapače, kršćanin će upravo zbog svjetla vjere u svemu vidjeti smisao, pa i u djelovanju zla koje Bog dopušta. Također, imajući povjerenje u Božju svemoć koja onima koji ga ljube sve okreće na dobro, kršćanin se neće predavati malodušju, mrmljanju i očajavanju, nego će sve iz Božje ruke prihvaćati i stalno moliti da se Bog još više proslavi. Također smo kao vjernici u odnosu prema svima pozvani uvijek promatrati ono pozitivno, a to je prije svega slika Božja na koju je svaki čovjek stvoren, i koju ne može do kraja uništiti niti jedan grijeh. Također, znajući da će zadnju riječ u povijesti svijeta imati Bog i da će svako dobro biti na kraju nagrađeno, kršćanin se neće predavati u teškoćama, protivštinama, nerazumijevanjima. No, svi ovi primjeri pozitivnog stava su jedno, a smjer u kojem vodi duhovnost «Tajne» nešto sasvim drugo.

Vjerujem da ćeš, produbljujući pomalo svoje prijateljstvo s Gospodinom, osobito preko Evanđelja, i sam uočiti ove razlike i na pravi način pročistiti i učvrstiti svoj duhovni život.

.


- 18:56 - Komentari (26) - Isprintaj - #

25.04.2017., utorak

MARULIĆ I FRLJIĆ

Za početak, za većinu zatucanog liberalno-komunističkog profanum vulgusa, mali podsjetnika na Marka (i čestitam imendan svim Markima)

Marulića

U svijetu bena, lakrdijaša, komedijaša, izgubljenih bijednika, kurvinih sinova.... je moguće da jedna bijedna duša postavi neku predstavu koja je komplementarna sa sodomijom onog bijednika iz Zagreba, koji naravno radi za neki europski parlament ili neku sličnu pisdariju...
Predmnijevam da je obrazovan i govori nekoliko jezika (naravno bez materinskog)

Nije meni problem taj bosanski isprdak, koji ide na grob Ive Andrića a ne ide na očev ili djedov, ako takav kurvin sin uopće ima pretke, nego moja šutljiva nikomsenezamerit većina.
Oni čak i dižu svoj glas....u kuhinji, u kupaonici..oni to ne govore svom bračnom partneru, jer partner može biti uvrijeđen, oni to ne govore javno, da ih ne prozovu Hercegovcim, oni se šuljalju bespućima korporativnih zamki, svjesni da im je omča oko vrata..
Bijedne su to duše!!!

Čuo sam da se taj bijednik nesmetano šeće po Trešnjevci.
Ako slučajno naiđete na tu uš, zgazite je ko malu stjenicu i u paklu će biti veselje.
Stže "mali" na roštiljadu
Taj bijednik je spavao s još jednom bijednicom, našom Trbovićkom, na sreću nije im dano da imaju potomka...

Možda su malo opore ove moje misli, možda će neka pacifistična-kršćanska dušica pomislit da pretjerujem...

Pa im poručujem, neka nekako isfinaciraju predstavu gdje Muhamed siluje časnu sestru i održe tu predstavu u Mosulu!!!!

Živjelo bratstvo i jedinstvo svih kretena i njihovih sljedbenika.
Živio maršal i njegovi pušibrci.

Živjeli specijalci Orepicha i Pelenkowicha koji "hapse" po Lepinom i Dežulovićevu Splitu.
(Ima li specijalaca da "uhapse" autora našeg nasilja)
Živjeli moji pederski purgerčići i moji "uspješni" Hercegovci (koji se distanciraju od mene, jer sam malo...)
Živjela i kaptolska "kurija" i Glas Koncila i vlč Tolj

A i zaš ja ovo pišem?





- 13:47 - Komentari (12) - Isprintaj - #

16.04.2017., nedjelja

SRETAN USKRS


- 13:43 - Komentari (18) - Isprintaj - #

12.04.2017., srijeda

GOSPIN PLAČ 4 dio

Što mi čine, sad ne znaju,
Daj im milost nek' se kaju."
Kada Isus riječ izusti,
Prignu glavu, duh ispusti.
Kada glavu Isus prignu,
Tad sva tuga Majku stignu.
Po ti način tad procvili
Da svud tužan glas razdi'li.
Nebo uze tamnost na se,
Jer izdahnu koj nas spase;
A zemlja se trese kruto,
Gdje Marija cvili ljuto.
Strahovita trešnja nasta,
Kamenje se pusto rasta,
I grobovi otvoriše,
Mrtvi iz njih izađoše.
Tmine zemlju svu pokriše,
Po svem svijetu tamno biše
Od vremena tad šestoga
Do vremena devetoga.
Ta čudesa tude biše
I strahote jošte više.
Prestrašeni svi tu stahu;
"Sin je Božji", govorahu.
A i stotnik to videći,
On zavapi govoreći:
"Prav doista ovaj biše
I prava ga pogubiše."
Longin s vojskom tu bijaše,
S jednim okom ne viđaše.
Premda dobro on znađaše
Da Isukrst mrtav biše,
On od svoje zloće hoti
Kopljem njega udariti.
Tad poteče krv i voda
Na spasenje sveg naroda;
Na Longina kaplja pade,
Odmah okom zdrav ostade.
Kad to čudo Longin vidi,
Isukrsta odmah sli'di:
U prsa se udaraše
I proštenje on pitaše.
Tad pod križem Majka staše
Te žalosno uzdisaše:
"Ajme, križu, prigni mi ga,
Moj je Sinak, ne drž' mi ga."
Kad Židovi sve svršiše,
Odjeću mu razdijeliše;
Oda nje se tu srećkaše
Koja koga zapadaše.
Pa se u grad povratiše,
Jer već i noć blizu biše.
Jadna Majka to vidjevši,
Pade nice križ pustivši;
Krv po zemlji cjelivaše:
"Ajme, Sinko", vapijaše,
"Kad me Anđel pozdravljaše,
Meni Majci govoraše:
O Marijo, zdrava bila,
Veselje si zadobila,
Sina Božjeg roditi ćeš
I vesela uvijek bit ćeš;
A sad tvrdnem kano sti'na
Gledajući mrtva Sina."
Tu pravedni Josip biše
I Nikodem još odviše,
Isusovi nasljednici
I skroviti učenici,
Te Pilata tad moliše,
Mrtvo tijelo isprosiše.
Sa križa ga skinuv milo
Da polože u grob ti'lo,
Da u petak ne ostane,
Da subota ne zastane,
Jer subota blagdan biše
U Židova tad najviše.
Kad metnuše uz križ skale,
Tad ne biše suze male;
Kad mu krunu tu skinuše,
Tad žalosti mnogo biše;
Kad mu čavle izdirahu,
Majci srce razdirahu.
Uz križ ruke podizaše:
"Dajte mi ga", vapijaše.
Snimivši ga Majci daše,
Jer od tuge umiraše.
Majka Sinka tu grljaše,
I suzama oblijevaše,
Od žalosti jedva staše,
Sinu svome govoraše:
"Koji grijesi tvoji biše,
Da te tako umoriše?
O studence žive vode,
Lijep nauče duše moje,
Vele ti si presahnuo,
Ne vješt mi se učinio.
Ajme, tvoje lice bijelo,
Vele ti je poblijedjelo;
Tvoje oči kada mrahu,
Kao žarko sunce sjahu,
A sada su potamnile
I svu svjetlost izgubile;
Tvoja usta, Sinko, medna,
Gorke žuči napojena;
Ajme, ruke premedene,
Ke su sada probodene;
Ajme, prsa ljuta rana,
Što preda mnom biše dana.
Čavli noge izraniše,
Po svem svijetu ke hodiše.
Ajme, tvoji biči ljuti,
Zlo ti srce moje ćuti,
S kojim su te ljuto bili,
Moj predragi Sinko mili.
Puk nemili te' umori,
Koga s Ocem ti sam stvori;
Kog' izvede iz Egipta
I manom ga još napita,
I dobra mu svaka dade,
A on toga ne poznade,
Već krv tvoju tako proli,
Meni gorke dade boli."
Mirisom ga pomazaše,
Jer običaj takav bješe.
Kad ga u grob ponesoše,
Gospa glasom vapijaše:
"Ajme, Sinko, to sad što je,
Da ne pukne srce moje;
Da me s tobom pokopaju,
Nit me ovdje ostavljaju."
Kad ga u grob postaviše,
Plača, tuge mnogo biše.
Od groba se od'jeliše
Pak sa Gospom svi cviliše,
Tuge plača mnogo biše,

- 21:32 - Komentari (21) - Isprintaj - #

11.04.2017., utorak

GOSPIN PLAČ 3 dio

Jer se kraljem našim čini,
Te Cezarov on puk buni:
Ne imamo mi sad kralja,
Neg' slušamo svi Cezara."
Cezarom mu zaprijetiše
I još k tomu podmitiše.
Pilat htijuć njim' ugodit,
A zlo blago sebi dobit',
Izvede ga tad Pilate
Na sud mjesto Litoštrate.
Blizu ura šesta biše
Kad Isusa osudiše.
Pilat puku govoraše
Da pravedan on bijaše,
Te se umi tude vodom,
Opra ruke pred narodom.
Kada Pilat ruke umi,
Reče da ga svak razumi:
"Kad na moju sada ne bi,
Propnite ga vi po sebi;
Nahodim ga bez krivine,
Nije pravo da pogine:
Čist od krvi hoću biti
Koju ćete vi proliti;
Nit' uzimam na se toga
Krv čovjeka pravednoga,
A vi ćete pak viditi
Što će vam se dogoditi."
Tad Židovi dotekoše,
I Pilatu svi rekoše:
"Krv njegovu mi primamo,
Svrhu djece uzimamo."
Sami sebe osudiše
I ludo se izgubiše.
Pravedna ga Pilat htješe.
Upisano ime biše
Da se Isus zovijaše,
Kralj židovski da bijaše.
To Židovim' žao biše
Te Pilatu svi rekoše:
Da to pismo on ne piše,
Jer židovski kralj ne biše.
"Ja sam tako dobro pis'o,
Ne promijenih svoju mis'o."
Osudu mu tude štiše,
Pred svim pukom nav'jestiše.
Konopom ga pak vezaše
I križ teški nosit' daše.
Umiljeno taj križ primi,
Zagrliv ga pođe s njimi.
Sav puk za njim tecijaše,
Vidjeti mu smrt željaše.
Mnoge žene tu bijahu,
Za njim plačne sve iđahu.
Obazre se Isus na nje
Te im reče tužno stanje:
"Ne plačite, žene, mene,
Neg plačite same sebe,
I plačite sinke vaše
Koji mene na smrt daše,
Jer će vrijeme brzo biti,
Tužno ćete govoriti:
Blažene su ne rodivši
I prsima ne dojivši:
Planine se oborite,
Te nas žive pomorite.
Kad vam budu grad posjesti,
Djecu ćete svoju jesti:
To će vam se sve zgoditi,
Ne htjeste se pokoriti."

Isus reče govoreći,
Pođe putem križ noseći.
Za njim Majka gledijaše.
Sva se suzam' oblivaše.
Prignu Isus glavu dračnu
Da ne vidi Majku plačnu.
Priteče mu tužna Mati,
Al' ne može njeg' poznati;
Jer nagrđen vele biše,
S razbojnicim' tad iđaše;
Nego Ivan tu doteče,
"Gle ti Sinka!", Majci reče.
Kad Marija Sinka zgleda,
Studenija bi od leda;
Padne pred njim tu cvileći,
Sinu svome govoreći:
"Postoj, Sinko, dušo moja,
Žalosna je Majka tvoja,
Da te zgleda tvoja Majka,
Na čas ovi od rastanka."

Isus Majku tad vidjevši
Pade k zemlji križ pustivši,
Suze poče s njom roniti,
Majci svojoj govoriti:
"Ti se, Majko, prenemagaš,
Meni veću tugu davaš.
Neka, Majko, muku trpim,
Neka mukom svijet otkupim.
Ako ćeš mi pokoj dati,
Nemoj, Majko, već plakati."
Tada Gospa progovori,
Sinu svomu odgovori:
"Ajme, Sinko, što to reče,
Kakve l' riječi sad izreče?
Ti umireš, dušo, moja,
Što će tužna Majka tvoja?"
Tu na zemlji Isus staše,
Već križ nosit' ne mogaše.
Tad Židovi pritekoše
I Šimuna privedoše,
Daše njemu križ nositi,
A Isusa zlo voditi.
Majku s njime razd'jeliše
I još više rascviliše.
Tu Isusa povedoše
I na mjesto dovedoše
Kalvarija što se zvaše,
Gdje puk skupljen vas bijaše.
Tude na križ s njim udriše
I sve rane povrijediše;
Probodoše ruke noge,
Zadaše mu tuge mnoge.
Ponoviše njemu rane,
Krv poteče na sve strane.
Od tolike tad bolesti
On proplaka vele dosti.
Tad bi propet sin Marije
Na vrh gore Kalvarije.
Kada Gospa blizu dođe,
Već na križu Sinka nađe;
Sva od tuge tu drhtaše,
Uz križ ruke uzdizaše:
"Ajme, Sinko. što to činiš,
Što me na križ svoj ne primiš;

Primi, Sinko, na križ mene
Nek' i moje lice vene,
Da na križu tebe družim,
Pored tebe da ja tužim!
Vidim, Sinko, da skončavaš,
Tužnu Majku kom' ostavljaš
Isus Majku kad slušaše,
Veću muku tad imaše.
Prem' na križu visijaše,
Plačnu Majku on tješaše,
I videći da se muči.
Ivanu je preporuči:
"Evo t' Ivan moj predragi,
Nek' ti bude sinak blagi,
A ti budi njemu mati,
i sinom ga počni zvati."
Ivanu se pak obrati:
"Evo t', Ivo, moja mati,
Sad je imaš ti primiti,
Nek' je tvoja nova mati;
A kad budem izdisati,
Ne daj Majci križ gledati."
Gospa Ivu tad grljaše,
Suzama se polijevaše:
"Zdrav mi budi, novi sinu",
Sve veselje Majku minu.
Ivan Gospu tad tješaše,
Vas se suzam' obl'jevaše.
Magdalena vapijaše,
Križ Isusov zagrljaše:
"Oh, Isuse, meni prosti
Što sagriješih u mladosti."
Isus tada vapijaše
Ina križu put' iskaše.
Tu Židovi pritekoše,
Žuč, kvasinu donesoše,
Spužvu jednu napuniše
Pa Isusu piti daše.
Kad okusi, ne htje piti,
Nego Ocu govoriti:
"Svršen mi je trud i muka
Što je podnih za grješnika,
Sad te, Oče, vele molim
Za svu muku kom se bolim,
I za ljubav ku mi nosiš
Da ovomu puku prostiš.

- 17:58 - Komentari (6) - Isprintaj - #

GOSPIN PLAČ 2 dio

I zavapi: "Ajme, Sinu,
Što mimo me šuteć' minu?
Što toliko hitro bježiš,
Ali me se Majke stidiš?
Obazri se zlato moje,
Marija te Majka zove."
Koje srce kao kami,
Plakalo bi tad suzami.
Kad pođoše s njim bježeći,
Pade Majka tu cvileći.
Odahnut mu ne dadoše
Dok Kaifi dotekoše.
Vas puk poče na nj vapiti
I još krivo svjedočiti
Da iznosi zakon novi
Po svim zemljam cesarovim,
Te puk mami naglim činom,
Čineći se Božjim Sinom.
Još bijahu primaknuli,
Vapijući: "Mi smo čuli:
'Mogu crkvu razoriti
I u tri dni sagraditi.'"
Sav puk na njeg vapijaše,
Ali Isus šuteć' staše.
Usta Kaifa te mu pri'ti:
"Ti Sin Božji hoćeš biti?"
Na nj se Isus ne ispriječi,
Neg' mu reče ove riječi:
"Dobro jesi rek'o i sam
Da Sin Božji pravi jesam.
Od sad ćeš me ti vidjeti
U oblaku prihoditi
Na nebesa uzhodeći,
S desnu Oca ja sjedeći."
Kad Kaifa to razumi,
Zlo namisli i naumi,
Razdre skute svoje ljuto
I zavapi glasom kruto:
"Ne ištite već svjedoke,
Ne čuste li ove psovke?"
Kad Židovi razumiše,
Svi iz glasa zavapiše:
"Na smrt njega da vodimo
Da već vrijeme ne gubimo.
K Pilatu ga!", svi rekoše

Onda s njime potekoše.
Na obraz mu svi pljuvahu,
Pred Pilatom govorahu:
"Sudi da ga umorimo,
Jer ga kriva nahodimo;
Jer puk mami naglim činom,
Čineći se Božjim Sinom."
Ali Pilat to znađaše
Da pravedan Isus biše,
I zavidnost poznavaše,
Suditi ga ne htijaše.
Tad u gradu Irud stase,
S Pilatom se zlo gledaše;
K Irudu ga Pilat šalje
Da mu Irud sudi dalje.
Vodeći ga tako ružno,
Za njim Majka cvileć' tužno
Vapijaše željno tada:
"Dragi Sinko, kud ćeš sada?"
Kad dođoše pred Iruda,
Poče Irud tražit' čuda:
"Eto vino, eto voda,
Čini čudo kod naroda;
Ja ne ištem sada ino
Neg' od vode čini vino,
Ko si prije ti činio,
I narode začudio."
Mnoge riječi govoraše,
Ali Isus šuteć' staše.
Tad se Irud rugat' poče,
Da je mahnit jošte reče,
I pogrdi Božjeg Sina,
Isukrsta Gospodina.
Bijelu krpu na njeg' stavi,
K Pilatu ga pak otpravi;
Mir s Pilatom učinivši,
K njem Isusa povrativši.
Odatle ga povedoše
I Pilatu potekoše.
Kad dođoše s njim na vrata,
Uniđoše pred Pilata.
Pred Pilatom vapijahu,
Protiv njemu govorahu:
"Sudi da ga umorimo,
Jer ga kriva nahodimo.

O Pilate, sad ga sudi
Te nas više ti ne trudi."
Pilat poče tad misliti
Kako će ih umiriti,
Kako bi se ukrotili
I na smrt ga ne prosili;
A za puku ugoditi,
Čini njega bičem biti.
Tu ga biše mnogo ljuto,
Privezaše k stupu kruto;
Krv ga svega oblijevaše
I po zemlji tecijaše.
Šest hiljada biča biše
I šest stotin' jošte više,
I šezdeset i šest više
Što Židovi udariše.
Tad pred dvorom Majka staše
Te žalosno uzdisaše:
"Ajme, Sinko, dušo moja,
Jadna ti je Majka tvoja,
Ne dadu mi k tebi prići,
Sad mi hoće život dići;
Čujem, Sinko, gdje te biju,
Gdje te bičem udaraju,
Ali tužna tvoja Mati
Ne može ti pomoć dati."
Kad u Isus Majku plakat',
I sam tužno poče jadat'.
Od stupa ga odvezaše
I po dvoru potezaše,
U skerlet ga oblačahu
I oči mu zatvarahu,
Po obrazu udarahu,
Rugajuć' se govorahu:
"Prorokuj nam tko te udri
Ako s' Isus ti premudri?"
Neki tada pritekoše,
Trnjem krunu opletoše.
Kad trnovu krunu sviše,
Na glavu mu postaviše,
Nabiše je sa svih strana
Da mu dođe do moždana.
Koje srce da ne plače
Smišljajući oštre drače?
Sina Božjeg okruniše;

Trnja glavu napuniše;
Sav mu obraz krvav biše,
Ne može se reći više.
Pokaza ga Pilat puku,
Uhvativ ga sam za ruku,
Da ga vide okrunjena,
Po svem tijelu izranjena,
Ne bi li se ukrotili
Te ga na smrt ne prosili.
Oni većma vapijahu:
"Propni njega!", govorahu.
Tada Pilat sve znađaše
Da himbeno predan biše.
Umirit ih hotijaše,
Zato njima govoraše:
"Nahodim ga bez krivine,
Nije pravo da pogine.
Pustite ga rad' blagdana,
A propnite Barabana,
Jer je vazda zao bio
I ubojstvo učinio."
Barabana svi prošahu,
Na Isusa vapijahu
Da puk mami naglim činom
Čineći se Božjim Sinom.
Kad ču Pilat prijetnje puka,
Popada ga strah i muka.
U palaču unišavši,
Upita ga: "Otkuda si?"
Ništa Isus tad ne veli,
Al' mu Pilat ovo veli:
"Ja te mogu pogubiti
I mogu te otpustiti."
Isus reče: "O Pilate,
Što me pitaš stvari za te?
Da ti nije ozgor dato,
Ne bi im'o oblast na to:
I koji me tebi prida,
Vele veći on grijeh ima."
Otad Pilat hotijaše
Da ga pusti nastojaše,
Al' Židovi vapijahu:
"Propni njega!", govorahu,
"Jer ako ga ne pogubiš,
Cezarovu milost gubiš,

- 10:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

10.04.2017., ponedjeljak

GOSPIN PLAČ

sMuka gorka Gospodina,
Isukrsta Božjeg Sina,
Po Ivanu evanđelisti,
Koji Gospi plač navisti.





Plačnim glasom sve vas molju,
Čujte Majke sad nevolju
Kojano vas na plač zove,
Jer u gorkim mukam' plove;
Zove duše Bogu mile
Da zajedno s njom procvile.
Vi pošteni redovnici,
Isusovi nasljednici,
Slatke pjesme ostavite,
Plane glase ad počnite,
Sada crkve porušite
Te za meštrom svi tužite,
I puk na plač probudite,
Za Isusom procvilite.
Molim oče drage moje,
Skup'te sebi sinke svoje,
Te plačite Božjeg Sina,
Isuskrsta Gspodina,
Koji za nas muku prima
i na križu umrijet' ima.
I vas molim, mile majke,
Ke imate svoje stanke;
Koje žalost imadoste


Kada sinke pokopaste;
Vaše kćerke porušite,
Te ih plakat naučite.
I nevjeste i djevojke,
Plačne pjesme sad pjevajte.
Svi ostali pravovjerni,
Poslušajte srcem smjernim
Marijinu gorku tužbu
Te plačite s njom u družbu.
Sve stvorenje sad se druži,
Tresući se s njom u tuzi.
Ondje Gospa sve predaše,
Te cvileći pogledaše
Otkuda će čuti glase
Od Isusa ki nas spase.
Eto Ivan cvileć teče -
Kao mrtva Gospa kleče.
Kad Ivana zgleda plačna,
Obrani je rana mačna;
Kad joj plačno progovori,
Srce joj se sve otvori,
Popanu je teške boli
I tu pade nice doli,
Držati se već ne može,
Žalosno se prenemože.
Tad priteče Magdalena,
Primi Gospu na koljena,
Gospi sestre pritekoše,
Nad njom kose raspletoše.
Udri u plač s Magdalenom,
Za Isusom Gospodinom.
Kad se Gospi svijest povrati,
Poče Ivu zagrljati:
"Ivo, dragi, ti m' utaži
Te mi tužnoj majci kaži:
Gdje je Isus, moja dika?
To je, Ivo, zla prilika
Da ti tako k meni tečeš,
Hoću da sad to mi rečeš.
" Tada Ivan pade nice
Sakriv skutom suzno lice;
Vele gorko uzdisaše
Te on Gospi govoraše:
"Crno ruho uzmi na se
Jer ti nosim tužne glase;

Juda izda meštra svoga,
Zlim Židovim' Sinka tvoga.
Od starijih iska pomoć
Da Isusa izda obnoć,
Jerbo obdan ne smijaše,
Od mnoštva se on bojaše.
Oni vojsku pripraviše
Te je s Judom otpraviše.
Na molitvi Isus staše
Kad se vojska približaše;
Vas se krvlju on znojaše,
Tijelo umrijet ne htijaše;
Anđel s neba k njemu dođe,
Pokrijepiv ga opet pođe.
Kada Isus bi pokrijepljen,
S voljom Oca bi sjedinjen.
Eto Juda s vojskom dođe,
Suprot vojsci Isus pođe.
Kad im reče: "Kog ištete?",
Udariše svi na pete.
Pokaza im svoju krepost,
Al' na njima biješe slijepost.
Cjelovom ga Juda izda,
U židovske ruke prida.
Kad se Juda s njim pozdravi,
Podbiše ga kao lavi,
Podbiše ga oružnici,
Pobjegoše učenici.
Tu bi, Gospe, puko kami,
Gdje ga biju palicami;
I kamenjem krutim dosti,
A oružjem bez milosti.
Kad mu zgledaš, Gospe, lice,
Zadrhtat ćeš od tužice,
Modrice mu ispričane
I sve krvlju primiješane.
Vas izranjem tude osta
I pogrđen vele dosta:
Izmučiše, Gospe, jako,
Vežuć' ruke naopako;
Od zemlje ga podigoše
Te ga strašno povedoše,
S njime Ani dotekoše,
Zločincem ga svi rekoše.
Brzo hodi da ga vidiš,

Ako vidjet Sinka želiš,
Što ti od njeg, Majko, tvore,
Dokle ti ga ne umore.
"Kad to Ivan Majci reče,
Kao mrtva Gospa kleče;
Strašna groza na nju dođe,
Britki mač joj srce prođe,
Ter se stisnu kao kami,
Polivši se sva suzami;
Potamni joj suzno lice
Od tolike tad tužice
I zavapi: "Sad hodimo
Da ga živa zatečemo!"
Poče hodit jadna Mati,
Gorke suze prol'jevati;
Srce strijele probadahu,
Kaplje krvi kad viđahu.
Kud bi vođen tu kapahu
I po putu svud stajahu.
Kad dođoše pred dvor k Ani,
Ali bjehu tu dvorani;
Pristupiti ne smjedoše,
Jer u dvoru Isus bješe.
Izdaleka tu slušahu
Gdje Židovi vapijahu.
Jedan dignu tad desnicu
Dav' Isusu zaušnicu.
Kad to začu tužna Mati,
Poče suze prol'jevati:
Ajme, Sinko, željo moja,
Jadna ti je Majka tvoja!
Ajme, Sinko, ti li primi
Zaušnicu među njimi!
Nemilo te, Sinko tvore,
Dokle mi te ne umore.
Ajme, Juda himbeniče,
Prezločesti učeniče,
Ti prodade meštra svoga
Zlim Židovim Sinka moga.
Što ti skrivi moj Sin mili
Te ti tako men' ucvili?"
Netom Gospa riječ izusti,
Iz dvora se narod pusti.
Prije nego u dvor dođe,
Hitro Isus svezan prođe,






- 13:46 - Komentari (6) - Isprintaj - #

03.04.2017., ponedjeljak

blogerski križni put

Gali me potakla da izvučem jedan stari post, koji sam pisao don Anđelku


Potaknut @angelovim prijedlogom o blogerskom Križnom putu evo iznosim i svoj skromni doprinos "produhuvljenju" nacije i ostalih naroda i narodnosti.
Drugi vatikanski koncil usvaja izraz "Extra Eclesiam nulla salus (izvan Crkve nema spasa, prijevod @tignar, skromni), ali se njime obraća isključivo katolicima i ograničava mu valjanost ne one koji poznaju nužnost Crkve za spasenje..Koncil primjećuje da ova tvrdnja počiva na nužnosti vjere i krštenja koje Krist traži (Lumen gentium,14)...

O nekršćanima se kaže da su na različite načine svrstani u Božji narod.Prema različitim načinima kojima spasenjska Božja volja zahvaća nekršćane, Sabor razlikuje četiri grupe:
na prvom mjestu su Židovi, na drugom muslimani, na trećem se nalaze oni koji bez svoje krivnje ne poznaju Kristovo Evanđelje i Njegovu Crkvu, ali iskreno traže Boga i pod utjecajem milosti nastoje djelom izvršiti Njegovu volju koju su spoznali po glasu savjessti, na ćetvrtom mjestu su oni koji bez svoje krivnje nisu došli do jasne spoznaje Boga, ali unatoč tome nastoje živjeti ispravno.(Lumen gentium)

Ovo sam smatrao nužnom napisati zbog velikog djela blogera nevjernika, koji posjećuju tvoj blog, najčešće u nakani da diskreditiraju Katoličku Crkvu (ali evo vidim da imaju malo rešpekta za vrijeme Korizme, hvala im)
A i zbog vjernika, koji su vrlo često zbunjeni upitima dobronamjernika o ekskluzivnosti Katoličke Crkve u spasenju.
Za ideju Križnog puta, Mislim da bi najveći "uspjeh" postigli ako bi za Križ uzeli post od zločestih komentara, (ja potpisujem prvi)

A nakon Uskrsa "udri jedni po drugima"


- 11:32 - Komentari (41) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< travanj, 2017 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (3)
Rujan 2024 (3)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (1)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (3)
Ožujak 2024 (13)
Veljača 2024 (4)
Siječanj 2024 (7)
Prosinac 2023 (8)
Studeni 2023 (9)
Listopad 2023 (6)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (7)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (4)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (7)
Veljača 2023 (5)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (8)
Studeni 2022 (8)
Listopad 2022 (4)
Rujan 2022 (4)
Kolovoz 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (1)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (5)
Ožujak 2022 (5)
Veljača 2022 (4)
Siječanj 2022 (5)
Prosinac 2021 (9)
Studeni 2021 (8)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (5)
Kolovoz 2021 (9)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (13)
Veljača 2021 (8)
Siječanj 2021 (9)
Prosinac 2020 (9)
Studeni 2020 (8)
Opis bloga
ako imate primjedbi
mrežna pošta vam je ikpurger@gmail.com

Flag Counter