I zavapi: "Ajme, Sinu,
Što mimo me šuteć' minu?
Što toliko hitro bježiš,
Ali me se Majke stidiš?
Obazri se zlato moje,
Marija te Majka zove."
Koje srce kao kami,
Plakalo bi tad suzami.
Kad pođoše s njim bježeći,
Pade Majka tu cvileći.
Odahnut mu ne dadoše
Dok Kaifi dotekoše.
Vas puk poče na nj vapiti
I još krivo svjedočiti
Da iznosi zakon novi
Po svim zemljam cesarovim,
Te puk mami naglim činom,
Čineći se Božjim Sinom.
Još bijahu primaknuli,
Vapijući: "Mi smo čuli:
'Mogu crkvu razoriti
I u tri dni sagraditi.'"
Sav puk na njeg vapijaše,
Ali Isus šuteć' staše.
Usta Kaifa te mu pri'ti:
"Ti Sin Božji hoćeš biti?"
Na nj se Isus ne ispriječi,
Neg' mu reče ove riječi:
"Dobro jesi rek'o i sam
Da Sin Božji pravi jesam.
Od sad ćeš me ti vidjeti
U oblaku prihoditi
Na nebesa uzhodeći,
S desnu Oca ja sjedeći."
Kad Kaifa to razumi,
Zlo namisli i naumi,
Razdre skute svoje ljuto
I zavapi glasom kruto:
"Ne ištite već svjedoke,
Ne čuste li ove psovke?"
Kad Židovi razumiše,
Svi iz glasa zavapiše:
"Na smrt njega da vodimo
Da već vrijeme ne gubimo.
K Pilatu ga!", svi rekoše
Onda s njime potekoše.
Na obraz mu svi pljuvahu,
Pred Pilatom govorahu:
"Sudi da ga umorimo,
Jer ga kriva nahodimo;
Jer puk mami naglim činom,
Čineći se Božjim Sinom."
Ali Pilat to znađaše
Da pravedan Isus biše,
I zavidnost poznavaše,
Suditi ga ne htijaše.
Tad u gradu Irud stase,
S Pilatom se zlo gledaše;
K Irudu ga Pilat šalje
Da mu Irud sudi dalje.
Vodeći ga tako ružno,
Za njim Majka cvileć' tužno
Vapijaše željno tada:
"Dragi Sinko, kud ćeš sada?"
Kad dođoše pred Iruda,
Poče Irud tražit' čuda:
"Eto vino, eto voda,
Čini čudo kod naroda;
Ja ne ištem sada ino
Neg' od vode čini vino,
Ko si prije ti činio,
I narode začudio."
Mnoge riječi govoraše,
Ali Isus šuteć' staše.
Tad se Irud rugat' poče,
Da je mahnit jošte reče,
I pogrdi Božjeg Sina,
Isukrsta Gospodina.
Bijelu krpu na njeg' stavi,
K Pilatu ga pak otpravi;
Mir s Pilatom učinivši,
K njem Isusa povrativši.
Odatle ga povedoše
I Pilatu potekoše.
Kad dođoše s njim na vrata,
Uniđoše pred Pilata.
Pred Pilatom vapijahu,
Protiv njemu govorahu:
"Sudi da ga umorimo,
Jer ga kriva nahodimo.
O Pilate, sad ga sudi
Te nas više ti ne trudi."
Pilat poče tad misliti
Kako će ih umiriti,
Kako bi se ukrotili
I na smrt ga ne prosili;
A za puku ugoditi,
Čini njega bičem biti.
Tu ga biše mnogo ljuto,
Privezaše k stupu kruto;
Krv ga svega oblijevaše
I po zemlji tecijaše.
Šest hiljada biča biše
I šest stotin' jošte više,
I šezdeset i šest više
Što Židovi udariše.
Tad pred dvorom Majka staše
Te žalosno uzdisaše:
"Ajme, Sinko, dušo moja,
Jadna ti je Majka tvoja,
Ne dadu mi k tebi prići,
Sad mi hoće život dići;
Čujem, Sinko, gdje te biju,
Gdje te bičem udaraju,
Ali tužna tvoja Mati
Ne može ti pomoć dati."
Kad u Isus Majku plakat',
I sam tužno poče jadat'.
Od stupa ga odvezaše
I po dvoru potezaše,
U skerlet ga oblačahu
I oči mu zatvarahu,
Po obrazu udarahu,
Rugajuć' se govorahu:
"Prorokuj nam tko te udri
Ako s' Isus ti premudri?"
Neki tada pritekoše,
Trnjem krunu opletoše.
Kad trnovu krunu sviše,
Na glavu mu postaviše,
Nabiše je sa svih strana
Da mu dođe do moždana.
Koje srce da ne plače
Smišljajući oštre drače?
Sina Božjeg okruniše;
Trnja glavu napuniše;
Sav mu obraz krvav biše,
Ne može se reći više.
Pokaza ga Pilat puku,
Uhvativ ga sam za ruku,
Da ga vide okrunjena,
Po svem tijelu izranjena,
Ne bi li se ukrotili
Te ga na smrt ne prosili.
Oni većma vapijahu:
"Propni njega!", govorahu.
Tada Pilat sve znađaše
Da himbeno predan biše.
Umirit ih hotijaše,
Zato njima govoraše:
"Nahodim ga bez krivine,
Nije pravo da pogine.
Pustite ga rad' blagdana,
A propnite Barabana,
Jer je vazda zao bio
I ubojstvo učinio."
Barabana svi prošahu,
Na Isusa vapijahu
Da puk mami naglim činom
Čineći se Božjim Sinom.
Kad ču Pilat prijetnje puka,
Popada ga strah i muka.
U palaču unišavši,
Upita ga: "Otkuda si?"
Ništa Isus tad ne veli,
Al' mu Pilat ovo veli:
"Ja te mogu pogubiti
I mogu te otpustiti."
Isus reče: "O Pilate,
Što me pitaš stvari za te?
Da ti nije ozgor dato,
Ne bi im'o oblast na to:
I koji me tebi prida,
Vele veći on grijeh ima."
Otad Pilat hotijaše
Da ga pusti nastojaše,
Al' Židovi vapijahu:
"Propni njega!", govorahu,
"Jer ako ga ne pogubiš,
Cezarovu milost gubiš,
Post je objavljen 11.04.2017. u 10:25 sati.