I am the Phoenix

četvrtak, 30.03.2006.

~~ Ispovijesti prodane duše ~~ ... .. Part 8.

U dnu sobe, kod prozora pod mjesečinom stajala je nekakva silueta. Prišao sam. Vidio sam kosu, bila je to ženska osoba. Kraća kosa. Užasno mi je nalikovala na moju staru. Ispod luđačke košulje nazirao se narančasti ogrtač koji moja stara uvijek obuče nakon izlaska iz kade. "Isuse Bože ... "- zaustio sam. To mi je bila stara. Podigao sam desnu ruku i prstima krenuo prema njenom ramenu. Tišina. Odjednom stara se okrenula, a njeno luđačko lice bljesnulo je pod mjesečinom. Iskrivljene oči i bolesno isceren zubi. Izustila je neke nepovezane riječi i počela kričati. Krenula je prema meni. Ja sam ustuknuo. Počeo sam se odmicati prema vratima. Njeno luđačko vrištanje probijalo mi je bubnjiće. Prestravljen, zapeo sam od krevet i pao. Podigao sam se i nekako iskoprcao iz sobe. Snažno sam zalupio vratima. Zvuk je progrmio hodnicima. Čuo sam nekakvo bolesno zavijanje u daljini, a zatim i iza vrata koja su zadržala moju staru. Približio sam uho i čuo kako dere noktima po vratima i jeca. Snažan udarac me stresao. "Tu si, znam da si tu !!"- derala se, a ja sam sa suzama u očima koje su mi se počele slijevati niz lice potrčao dalje niz hodnik.
"Samo sanjaš"- neprestano sam se uvjeravao. "Nemoj to shvatiti ozbiljno. Probuditi ćeš se kad-tad. Ali kad ?!"- svađao sam se sam sa sobom. Imao sam osjećaj kao da sve više utječe taj sanatorij na mene, osjećao sam kako mi se gube misli, kako ludim.
Hodao sam dalje, oprezan. Imao sam osjećaj kao da me iza svakog ugla čeka nekakvo iznenađenje. Strah kakav nikada prije nisam osjetio obuzeo mi je svaki dio moga bića. "Ne smiješ mu pokazati da se bojiš. Ne bojiš se. Ne bojiš se."- ponavljao sam si neprestano u glavi. Rijetko sam se ičega bojao ali nikada se nisam našao u ovakvoj situaciji. Čuo sam nekakvo komešanje. Krik mi je probio bubnjiće. Provirio sam iza ugla i ugledao na nosilima privezan derao se luđački i pokušavao osloboditi –moj stari. Medicinska sestra pokraj njega, odjevena u bijelu kutu koja me zasljepljivala, pokušavala mu je zabiti iglu u venu i uštrcati neku čudnu otopinu. "Hej !!"- povikao sam i potrčao prema njoj. "Šta radite ?!"- okrenula se kad sam joj uhvatio ruku kojom je držala špricu. Pogledala me jednim okom, a na mjestu drugog bila je zarasla koža. Nasmijala mi se bolesno, a ružem nepravilno ocrtane usne iskrivile su se u neprirodan položaj. Ustuknuo sam. "Odvežite ga !"- povikao sam. "Smjesta!"- krenula je prema meni. "Očito tebe trebamo primiriti ..."- smijala se histerično. Podignula je šaku i zamahnula špricom. Izmaknuo sam se. "Ma koga ćeš ti primiriti !"- pobjesnio sam. Stisnuo sam šaku i spojio je s njenim licem. Opalio sam je kao u američkim filmovima. "Kako bi ovo bilo fora snimati"- razmišljao sam. Izbio sam joj čeljust. Nije ju mogla kontrolirati, visjela je kao na niti, a slina joj je nekontrolirano curila niz bradu. "Šhadj ćheš ti viđšjeti !"- mučila se pričajući. Opet je nasrnula na mene. Odgurnuo sam je nogom i izbio špricu na pod. Podigao sam je i dok se još nije snašla, zabio joj ju u vrat. Počela se grčiti, pjena joj je u masovnim nanosima počela izlaziti na usta. "Isuse Bože, daj se više probudi ..."- mučio sam se. Trzala se još malo, poput leptira ne vjetru dok napokon nije prestala. Mrtvački pogled koji joj je izbijao kroz iskrivljene oči opet mi je prouzročio one trnce koji us bježali prema kralježnici. Stari se još uvijek luđački trzao. Odvezao sam ga. "Ej, što ti je ?"- počeo je nekontrolirano vrištati. Odjednom uhvatio me za ruku i ugrizao. Istrgnuo sam se, a on je pobjegao prema dnu hodnika, u mrak. Luđački krikovi odzvanjali su prazninom sanatorija. "Prestani shvaćati ovo ozbiljno"- govorio sam si dok sam prstima prelazio po otiscima zubiju po ruci. Kao da na trenutke prestanem biti svjestan da je ovo san i onda počnem luditi. Gubi mi se smisao. Ne znam što je više realnost, a što san. Poput pijeska sipi mi kroz ruke moj zdrav razum. Gubi se u bjelini prljavih hodnika sanatorija.
Hodao sam dalje, tražio bilo kakav izlaz. Došao sam do čudnih vrata. Dvokrilnih poput onih koji stoje na ulazima u operacijske sale. Gurnuo sam ih i ušao. Uistinu sam ušao nekakvu vrstu operacijske sale. Ali to je više nalikovalo na ogromnu salu za konferencije ili predavanja, poput nekakve dvorane sa operacijskim stolom u podnožju. Spuštao sam se. Odbljesak svjetla sa metalnog operacijskog stola zasljepljivao me. Odjednom čuo sam zvuk sličan zvuku onih starih projektora kad krene film. Stvarno je počinjao neki film. Platno se spuštalo preko pločica i krenula su slike jedna za drugom. Oči su mi zasuzile. "Bože ..."- zaustio sam. Na platnu se vrtjela scena iz moje prošlosti. Kao mali svake subote išao bi sa mamom na tržnicu, a ona bi mi u povratku kupovala moj najdraži sok. I tako svake subote. Poput reality showa igrao je prizor iz mojega života predamnom. Stajali smo na blagajni i pružao sam sok, jedva sam mogao doseći do pulta. "Sad ćemo pitati da li imaju otvarač da ga možeš odmah piti"- rekla mi je mama i podragala me po glavi. Blagajnik mi ga je uzeo i otvorio. "Izvoli"- rekao je. Kad je podigao glavu ispod kape vidio sam tko je to. "On"- smrknuo mi se pogled. "Vidiš kako je dobar striček!"- rekla je mama, a ja mali pogledao sam ga i osmjehnuo se. "Tko zna, možda si mi već tad prodao svoju dušu"- čuo sam glas iza sebe dok su se ugasila svjetla i platno podiglo. "Ti"- izustio sam. "Da baš ja."- osmjehnuo se. "I sad dolaziš tu da ju vratiš. Ti stvarno misliš da si svemogućan. Misliš da možeš sve što poželiš. E da te malo spustim na zemlju- ne možeš ... to mogu samo ja !"- nasmijao se slatko. "Nemoj mi govoriti što ne mogu !"- čudno je odzvonio moj glas dvoranom. Spazio sam trzaj desnog kapka. "Da li je to opet strah ? Da li se Sotona uistinu nečega boji ? Je li to moguće ?!?"- udario je šakom od stol. "Zamaraš me, reklamacija nije moguća !"- rekao je bezobrazno. "Hvala Vam na posjeti, doviđenja !!"- povikao je i podigao kažiprst lijeve ruke. Na vrh jagodice upalio se plamen. Spustio ga je na dlan desne na kojem se stvorila vatrena kugla. Bacio ju je prema meni. "Aghh ..."- snažno sam odskočio u zrak da izbjegnem vatrenu kuglu. Ostao sam lebdjeti u zraku. razgoračio je oči. Ja sam počeo mlatiti rukama i nogama pokušavajući se spustiti. Stvorio je novu kuglu i ponovno je bacio. "Ne !!"- povikao sam.
Probudio sam se. Rukom sam prošao po čelu. Bio sam sav mokar. Osjećao sam se kao da sam pobjegao sa kiše nakon što me dobro oprala. "O Bože dragi sna !"- razmišljao sam i pokušavao uhvatiti jastuk ispod glave da ga popravim. No, nije ga bilo. "Pa di je !! K vragu !"- okrenuo sam se i shvatio da ... lebdim iznad kreveta.

TO BE CONTINUED ... ..

DATuMi OBJAvE svih dijelova: 1. DIO- 06.02.2006; 2.- 09.02.; 3.- 19.02.; 4.- 26.02.; 5.- 08.03.; 6.- 17.03.; 7.- 24.03.2006

- 21:56 - Unleash my power... (13) - Release the Phoenix - #

srijeda, 29.03.2006.

"Behind blue eyes"

Evo primijetili ste da sam promijenio pjesmu. Jučer mi je ta stvar trebala. Limp Bizkit mi je odlična grupa i stvarno mi se sviđa ova pjesma.
Zašto ?? Niti imam plave oči niti sam se ljubio s Halle Berry ... nego jednostavno riječi i što se govori u pjesmi mogu primijeniti na sebe ... kao da čitam jedan dio sebe kad slušam ili čitam ovu pjesmu. Frendica kaže da sluša pjesme kako joj "sjedne" ritam u uho.
I ja isto, naravno, ali ima pjesama koje slušam i zbog riječi, a ako se još poklopi dobra melodija i sve skupa ... nemam prigovora.

Eto, zato mi se sviđa ova pjesma ... ima posebno značenje za mene ... kad bi samo ljudi znali ... .. jer tko zna što se krije "behind blue eyes" ...

"Behind blue eyes"

No one knows what it's like
To be the bad man
To be the sad man
Behind blue eyes
And no one knows
What it's like to be hated
To be fated to telling only lies

[Chorus:]
But my dreams they aren't as empty
As my conscience seems to be
I have hours, only lonely
My love is vengeance
That's never free

No one knows what its like
To feel these feelings
Like i do, and I blame you!
No one bites back as hard
On their anger
None of my pain and woe
Can show through

[Chorus]

Discover l.i.m.p. say it [x4]
No one knows what its like
To be mistreated, to be defeated
Behind blue eyes
No one knows how to say
That they're sorry and don't worry
I'm not telling lies

[Chorus]

No one knows what its like
To be the bad man, to be the sad man
Behind blue eyes.

- 22:18 - Unleash my power... (7) - Release the Phoenix - #

utorak, 28.03.2006.

Neće to funkcionirati ...

Počelo me koštati nešto za što sam mislio da je dio mene i za što sam bio ponosan što posjedujem. Počelo me stvarno koštati i
osjećam posljedice iz dana u dan. Toliko me stvari počelo proganjati da se počinjem pitati da li sam dovoljno jak da se obračunam
sa svime ? Pokušavam riješiti ali rezultat je suprotno od onoga što sam htio postići. Jedva čekam da se od svega maknem.
Toliko me toga koči da im više ne znam broja ... Jedva čekam da odem ... i nestanem ... zauvijek.
Iz dana u dan ... poput gradnje kuće ... temelj na temelj ... cigla na ciglu ... ali sve trulo ... sve neriješeni problemi ... koji me proganjaju ... ljudi, postupci, moje misli, moje razmišljanja, moji strahovi, oči, želje ... .. pogledi ...
I samo čekam kad će se ta kuća početi urušavati. Jednim dijelom već i je ... osjećam kako se temelji tresu, a ja tu ne mogu ništa. I koliko se god trudio ... kraj je neizbježan ... Trudim ju popravljati svakim svojim postupkom ... i na kratko sam mislio da ju još uvijek mogu popraviti i da je napokon došlo nešto što će mi pomoći da ju popravim ... ali znao sam da neće to funkcionirati ...
Zašto nisam tu kuću drugačije gradio ?! Zašto nisam razmišljao ... znao sam da neće to funkcionirati ...

I napokon ... shvaćam neke stvari ... shvaćam koliko je kraj blizu ... Shvaćam svoj smisao ... smisao mi je nestati ... tiho ...
kako sam i došao. I trudim se ... trudim se uspjeti ... ali jedini moj izlaz je neuspjeh ... i toga sam svjestan. Ne da mi se više boriti ...
nemam više snage ... previše sam se trudio i nije urodilo plodom ... zar će onda biti nešto drugačije ako nastavim. Zar si ne mogu dokazati
da nema smisla !! Ej ... nema smisla !!! Neke stvari si neću nikada dokazati. Ni u trenutku moje smrti ..., a kad ona dođe ... shvatiti ću da sam trebao nešto prije poduzeti ... jer shvaćam nešto ..., a ne mogu ništa ... shvaćam da to neće funkcionirati ...

- 21:18 - Unleash my power... (9) - Release the Phoenix - #

ponedjeljak, 27.03.2006.

Poput zvijezda padalica ... .. zasplijepi me ...

Sjedim u mraku ... čekam te trenutke ... Sjene, jedan za drugom prave mi duštvo ... sjene izvana, sjene iznutra.
Poput okova drži me moje biće zatvorenim ... neda mi ... neda mi da izađem van na Sunce i da se igram ... bezbrižno ...
Čekam spasenje u mraku u kojem se gubim ... u kojem smisao nikada neću pronaći koliko se kod dugo trudio ...
Umrijeti u traženju moja je sudbina ... umrijeti u traženju smisla ovoga života ...
Tražili su me ... ali previše sam postao jedan s mrakom da me se nađe ... prekasno je ...
Na kraju ... iscrpljen, umoran ... sa suzom u oku ... kao srebro koje mi se slijeva niz lice ... prestati ću postojati ... prestati ću disati ... nestati ću ...
Sjećanja ... odvrtjeti će se poput mlina na brzoj rijeci ... moj život .. moj mrak ... postati će tako nevažan ...
Jedino čega ću se vjerojatno sjećati .... to su trenuci sreće ... poput krijesnica u mraku ... bljesnule bi tu i tamo ... da ih jedva primijetim ...
Poput svjetiljke u mračnoj šumi ... Znao sam da su tu ... dali bi mi do znanja ... Mamili su me ... Ali nikada ih nisam uspio uhvatiti ... nikada ..
U traženju ... shvatio bi da je smisao ... -sreća ... poput krijesnice ... sletjela bi mi na ruku i u trenu nestala ... ali čuo bi zujanje ... podsjećalo bi me na nešto što nikada neću imati ...

Sjedim u mraku ... čekam te trenutke sreće ... te zvijezde padalice ... bljesnu i nestanu ... na trenutak osjetim ono što ne mogu imati ... mučenje ... i tako cijeli život ....
Pokušavam ... čekam večer zvijezda padalica ... kad će noćno nebo prekriti poput krijesnica ... kada ću moći uživati u tim trenucima do moje smrti ... bezbrižno ... Čekam da me zaslijepe ... čekam da me sreća zaslijepi ... da se opustim ... i postanem ono što želim ... nesvjestan sebe i svojih misli ... želim napokon -živjeti ...

Sjedim u mraku ... čekam te trenutke sreće ... te zvijezde padalice ... čekam da mi jedan od njih padne na ruku ... razlije se poput srebra ... koje hoću da mi krasi lice u trenutku smrti ... hoću da mi srebrne suze budu suze sreće ... zvijezde padalice ... na mom licu ... ti trenuci sreće koje nikako ne mogu uhvatiti ... poput zvijezda padalica ... .. zasplijepi me ...

- 20:29 - Unleash my power... (18) - Release the Phoenix - #

nedjelja, 26.03.2006.

Di si subota !

Eh ... eto stavio ja svoje razmišaljnje o izlasku kao obvezi postrance i pokušao se zabaviti. Djelomično sam u tome uspio.
Ne možete očekivati da se odmah naučim zabavljati. I tako malo unutra, malo vani pa opet malo unutra. Neke nove informacije ...
i tako, napravio neke stvari po prvi puta. Sve u svemu ... zanimljiva večer. Savjet onima koji idu u grupicama van. Nemojte započinjati diskusije o određenoj temi, naročito ljubavi ... i posebno ako netko ima koji je teško objasniti i drugima shvatiti jer to samo dovodi do razilaženja u mišljenjima, podbadanjima i približavanja otkrivanju nekih tajni što nikako ne bi bilo poželjno.

Eto, nadam se da se većina od Vas koji ste jučer izašli van zabavila jer ja na neki čudni način jesam. Iskreno se nadam da idem dobrim
putem i da će se ovakve situacije u daljnjoj budućnosti ponoviti ... više puta ...

My Blessings .... jančii alias SaTAn

- 19:03 - Unleash my power... (5) - Release the Phoenix - #

petak, 24.03.2006.

~~ Ispovijesti prodane duše ~~ ... .. Part 7.

Snažna bol prostrujala mi je rukom. Osjetio sam kako mi njegovi zubi probijaju kožu. Kao da sam čuo njeno pucanje. Zubi, oštri poput britve ulazili su duboko i trgali mi tkivo. Potpuno sam onijemio. Oči su mi bježale. Pokušao sam istrgnuti ruku iz njegove čeljusti ali što sam više pokušavao to sam više štete radio svojoj ruci. Mislio sam da će mi pregristi kost. Krv se obilato slijevala niz moju ruku i na pod. Pokušavao sam se odgurnuti ali sam se poskliznuo na svoju krv i trgnuo rukom, a njegovi očnjaci počeli su odgrizati komade svježeg mesa sa kosti. Podigao sam desnu ruku i opalio ga po vratu. Taman prije nego što sam došao u doticaj s njegovim vratom on je okrenuo glavom, a ja sam dlanom probio šiljak na njegovim leđima. Prošao mi je direktno kroz dlan. Krv je počela šikljati i slijevati se niz njegovu trulu kožu. Problijedio sam i napokon izgubio bitku sa svijesti.
Naglo sam se trgnuo. Uhvatio sam se za lijevu ruku. Cijelu sam je opipavao i uvidio da je čitava. Kao da se nije ništa dogodilo. Ispružio sam dlan desne ruke i uvjeravao se da sam si sve to umislio. "Sanjaš, sanjaš !"- ponavljao sam si. "Ali zašto se onda ne mogu probuditi ?"- izbezumljeno sam se počeo hvatati za glavu. "Imaš slatku krv"- podigao sam pogled. Stajao je pokraj mene, a niz bradu mu je curila krv, moja krv. "Kako se zabavno poigravati s tobom. Da si si samo vidio izraz na tvom licu kad sam dotrčao iza ugla i krenuo za tobom u potjeru."- govorio je sa smiješkom dok sam ja promatrao kapljice krvi koje su se na podu skupljale u malu lokvu. "Hoćemo opet ?"- pitao je podrugljivo. "Ne treba."- procijedio sam "Ako budem trebao opet donirati krv, javiti ću se tebi." Bolesni mu je osmijeh prekrio lice. Odjednom, shvatio sam nešto. "Kako ne dobivam napade ? Pa On je tu."- ostao sam prestravljen. "Da, u snovima nema tih napada"- odgovorio mi je. "K vragu, čuje mi misli"- potpuno sam zaboravio. "Evo te k vragu!"- nasmijao se. "Nema tih napada, šteta, tako su zabavni"- smijao se. Podigao sam se oprezno rukom još uvijek ne vjerujući da je sve u redu. "Što tražiš ovdje ?"- upitao me. "Ja, tražim ? Ništa !"- odgovorio sam. "Da mogu, otišao bi". "Šta si se vratio u pakao da bi otkupio svoju dušu ?"- pitao je. "Nema povrata !"- nasmijao se. "Kakav pakao ?"- ostao sam zbunjen. "U snovima si došao ovdje .. u pakao". "Ovo je ... pakao ?!"- razgoračio sam oči. "Tehnički nije. Pakao je svugdje. Nekome pakao može biti dom, obitelj, škola, posao, život ..."- ponašao se kao da je držao predavanje. "Sve ovisi kako ga si vi ljudi stvorite, onda tu dolazim ja. E, ti si sebi u snovima stvorio ovo. Ovo je tvoj pakao."- razvukao je usnice. "Moj pakao je moj život. Sad i u snovima imam pakao."- mislio sam. "I ? Što radiš ovdje ?"- upitao me. "Kažem, nema pojma. Nisam znao uopće što je ovo. Sad znam da sam u ... paklu !"- povisio sam glas. "Očito si instinktivno došao ovdje, u potrazi za svojom dušom." Nekako još ne vjerujući u tu ideju postojanja duše slušao sam ga i mislio si ... pa možda bi se trebao pomiriti s tim da duše postoje i da sam ja svoju izgubio. Sad bi trebao početi misliti kako je vratiti jer što mi drugo preostaje ? "Mali, što si ti misliš, vratiti dušu ? Ha, ha"- nasmijao se grohotom. "Misliš da je to tako lako. Što si ti umišljaš ... da si ti... Bog ?!?"- počeo se histerično smijati. Odjednom se podigao snažan vjetar i crni dim. Grčio sam se da me ne odnese. Zatvorio sam oči kad je odjednom prestalo. Njega više nije bilo. Ali je po onim mračnim hodnicima obloženim pljesnivim svijetlo zelenim pločicama i ukrašeni izluđujućim neonskim svjetiljkama još uvijek odzvanjao njegov bolesni smijeh. Osjetio sam kako mi trnci hladnoće prolaze niz vrat po kralježnici dok se nisam stresao od jeze. Pljusnuo sam se najjače što sam mogao. Nije uspjelo. Još uvijek sam osjećao miris sanatorija i bolnice. Izgubljen, krenuo sam naprijed. Došao sam do nekakvih vrata. Otvorio sam ih. Zaškripala su jezovitim zvukom. Ušao sam u mrak.

TO BE CONTINUED ... ..

DATuMi OBJAvE svih dijelova: 1. DIO- 06.02.2006; 2.- 09.02.; 3.- 19.02.; 4.- 26.02.; 5.- 08.03.; 6.- 17.03.2006

- 13:54 - Unleash my power... (15) - Release the Phoenix - #

srijeda, 22.03.2006.

Zatišje pred buru ...

Napokon ... dogodilo se ili nije ... došlo je .., ma nije ... je dogoditi će se ... ma neće ... hoće.. tamo, napokon ili neće .. imat ću ... neću
Ma hoću ... napokon ... neću ... Afrika paprika !!

Malo ismijavanja na račun Severinine sposobnosti pisanja riječi ... Eh .. ali ima istine u tome što sam gore napisao ...
Da li se može ikada nešto u životu dogoditi da ja ne pomislim odmah na to kako će nešto krenuti krivim putem ... zar uvijek moram misliti na najgore ? Odavno sam shvatio da sam takav ali eto ... začudi me tu i tamo. Da li će se meni ikada dogoditi nešto u što ću uletjeti spontano bez planiranja i organiziranja ... da poput leptira budem jedino ovisan o vjetru ... da me nosi ... bez moje volje ... spontano ... negdje gdje nikada ne bi otišao sam. A i kada mi se dogodi takva situacija ... u mislima mi se odvrti najgori mogući završetak. Čak i kad nemam definirano što će se dogoditi samo mi glavom struji onaj feeling ... poput zatišja pred buru ...
Znate taj osjećaj kada se sprema oluja. Kada se djeca igraju vani na livadi, žamor, vika, ljudi, sunce peče, život ..., a vi stojite pokraj prozora i gledate u daljinu ... imate osjećaj kao da vi jedini vidite oluju koja se sprema. Tu crnu masu koja kola zrakom i žuri se da uništi sve ... Gledate kako ljudi ne obraćaju pažnju. Pretvaraju se da je sve u redu. A vi ste znali da će doći, osjetili ste to ... I kad napokon dođe ... ta vam oluja oduzme dah ... svi se rastrče ... nestane u hipu ono što ste toliko željeli i stvarali ... nestane vaša sreća.
Imam osjećaj da se oluja sprema. No, da li sam možda pogriješio ? Da li ću se prepustiti životu bez obzira na kišu i munje koje dolaze ... pa možda ni ne dođu ... ali ako dođu ... da li želim to razočaranje ?? Ne znam ... samo se pitam i pitam ... ništa više ... pitam se da li mi ovaj osjećaj koji mi struji tijelom nagovješta -zatišje pred buru ...

- 21:40 - Unleash my power... (10) - Release the Phoenix - #

utorak, 21.03.2006.

Tri ... čest broj ... ..

Nadam se da se neće netko naljutiti što sam nakon čitanja posta te osobe ... shvatio da se slična situacija događa i kod mene ...
Čitam, čitam i neke su mi se stvari otvorile pred očima ... Shvatio sam da i ja na neki način vodim 3 života .. potpuno neovisno jedan o drugome ... tj. trećemu ...
Najgore od svega je što to nisu životi ... to su potpuno novi svjetovi ... i užas je kad morate biti tri osobe u jednoj ... Najrađe bi pobjegao u taj jedan svoj svijet i nikada se više vratio ... ali eto ne mogu ... kad se u meni kriju ostala 2 ...
Potpuno neovisni ... skriveni ...nitko ne zna za druge ... samo ja ...
Teškom maglom zavio sam ulaze ... i bježim svaki dan tamo ... u mislima i djelima .... I nema mi ljepšeg doba dana od večeri ... kada u krevetu ... zatvorenih očiju ... hodam zelenim poljanama snova ... do jezerca ... sjedam, zaštićen od svega i uživam u svom svijetu ... svijetu u koji želim pobjeći ... zauvijek ...

- 23:20 - Unleash my power... (6) - Release the Phoenix - #

ponedjeljak, 20.03.2006.

Eh ... kad bi barem bilo tako lako ...

Počeo novi tjedan ... ponedjeljak i već imam milijardu stvari za obaviti. Otišao u školu vratio se i odmah za stol ... nastavio raditi.
Pita me frend ... "tebi je stvarno škola jedna velika obveza ..." .. pa je ... meni je cijeli život jedna velika obveza. Pita me kako ja to sve ne stižem da li je problem u organizaciji ... Mislim, ako se itko može organizirati na ovom prokletom svijetu onda sam to ja. Da li ja znam što trebam napraviti ... gle ja ne da znam što treba raditi do ovog sad petka ... ja znam što treba raditi svaki dan do 6 mjeseca ... tako da nije u tom problem. Problem je u tome što nema dovoljno vremena !! I što tako sporo učim neke stvari ... većinu ... Kaže on .."ma .. vjerojatno nam treba isto vremena za učenje!" ... je dragi Envere ali tebi sto posto nije trebal odanas 3 fucking sata da prođeš sve zadatke iz kemije ! Pa ono ... ne bi baš rekao da su nam isti kapaciteti i mogućnosti za učenje ! Ali sve bi stigao ... da sam i najgluplji čovjek na svijetu samo da imam dovoljno vremena ... neki imaju genetske predispozicije za bolje mogućnosti u učenju ... ali nas ovaj prokleto dobar školski sustav u Hrvatskoj trpa u isti koš ..., a to se ne bi smjelo raditi ! Tretiramo se kao jednaki, a nismo ...
najvćei je problem u vremenu ... nisam stao od kad sam došao doma ... i tako sutra i prekosutra i prekpreko sutra i prekprekprekosutra ...

Prema njegovim riječima sve je piece of cake ! Eh ... kad bi barem bilo tako lako ...

Na izričit Enverov zahtjev ... Charlize Theron alias Aeon Flux ... Nadam se da si zadovoljan ... ..

- 19:24 - Unleash my power... (10) - Release the Phoenix - #

nedjelja, 19.03.2006.

Still

A heart darkened with pain
it cries,
deep into the night all alone
cold and bare
a child without care
no shame or remorse
no love,
none to give or to take
into two watch him break
crumbling into dust
becoming one with the earth.

No-one notices the change,
only a quietness remains
the sun still rises every day
rivers still flow to the sea,
people blind, still turn away
in the night you hear them pray
for a change in their daily life
to be freed from trouble and strife
to wake up and be happy
to walk the earth with dignity
to live a life contented

- 23:53 - Unleash my power... (4) - Release the Phoenix - #

petak, 17.03.2006.

~~ Ispovijesti prodane duše ~~ ... .. Part 6.

Olovka se odbila od zid i otkotrljala ispod stola. Frendica je problijedjela od šoka. Pogled joj je bio u uperen u prazno. Zamalo ju je ošinula po obrazu, zamalo … Hvala Bogu zvonilo je pa je taj vrisak prošao pomalo nezamijećen, iako su me svi čudno gledali. "Kao i obično ... ništa novo"- mislio sam si. Prolazio sam školskim hodnicima kao prikaza tražeći učionicu u kojoj trebamo imati sljedeći sat. Sjeo sam na pod. "I ? Kaj je to bilo ?"- prišao mi je frend. "Ostavi me"- odbrusio sam mu i sledio ga pogledom. Čudan izraz mu je prekrio lice, okrenuo se i otišao. "Možda nisam trebao ..."- grizao sam se. Ali ne mogu više. Muka mi je od ljudi. Gade mi se ... gade mi se njihove navike. Nervira me to zavaravanje čovječanstva da mi uistinu imamo ulogu na ovom svijetu. Da sve ovo ... sve što smo stvorili, sve što smo postigli ... ima neku ulogu u sveukupnom svemiru. Puno se puta pitam da li ja jedini tako razmišljam. "Koliko smo mi mali ... nevažni"- govorio sam si u bradu. Mi smo zrnce praha u pješčanom satu. Satu vremena koji otkucava ... pijesak sipi ..., a kad sav iscuri neka ga više sila okrene i sve krene ispočetka. Vrijeme nije onakvo kakvo ga mi zamišljamo. A mi ... mi ljudi ... mislimo si da smo ne znam koliko važni. Eto ... zato mi se gade ... gadi mi se ovaj svijet i u što se pretvorio zahvaljujući nama. Sve je izgubilo smisao. One prave vrijednosti. Otkad mi se to dogodilo, nitko mi nije prišao ... nitko me nije pitao da li sam dobro. Istina je da sam sve odbijao, ali nitko nije ni pokušao ... "I to su ti prijatelji ..."- rekao sam sebi. Pogledali su me čudno. "Što gledate kog vraga ?!?"- izderao sam se. "Hoćete vraga vidjeti ... upoznati ću vas .. ne brinite"- maknuli su se. Nisam se više mogao kontrolirati. Nikoga nije bilo briga što mi se događa ..., a to me boljelo. Napokon sam shvatio- "Sam sam ... Sam ..."
Nakon zadnjeg sata pokupio sam se kao vjetar ... prohujao kroz vrata i nestao u daljini. Na svom putu doma, više ne znam pod koji put ... opet sam zapao u ona svoja razmišljanja. Tek sam se sad prisjetio što se dogodilo s olovkom. Opet mi se brzinski sve odvrtjelo u glavi što mi se dogodilo. On, duša, olovka ... sve. Prolazio sam prstima po prsima ... osjetio kako mi srce kuca i u gađenju maknuo ruku sa majice. "Da li ja uistinu nemam više dušu ?"- pitao sam se. "Ako je nemam ... zar je ne bi trebao pokušati vratiti ? Ali kako vratiti nešto za što ne vjeruješ da postoji ? Kako vratiti nešto nepostojeće ... nevidljivo ... kako vratiti -iluziju ?"- trgnuo sam se pred vratima svoje zgrade. Sjetio sam se kako sam tu prije ne znam koliko sreo Njega. Otvorio sam vrata stana i ušao u mrak. "Nema nikoga ..."- odlučio sam pokušati opet pomaknuti nešto. Zapalio sam svijeću i sjeo na krevet. U ruku sam uzeo olovku ... Minute su prolazile ... čak i sati ali olovka se nije micala. Što sam se više grčio to je bilo sve manje izgleda da će se pomaknuti. "Jebemu !!"- izderao sam se i bacio olovku. "Zašto ja ne mogu napraviti ništa kako treba ?!"- živčan i razočaran, legao sam. Ne znam koliko je prošlo vremena ali ubrzo san me odveo u svijet u kojem još koliko toliko mogu normalno živjeti. Sjene snova su me okružile i zavile ... Odletjeh u svoje najdraže snove ... No, ni tamo nisam bio potpuno siguran. I tamo me moj stvarni život proganjao. "Što je ovo ?"- pitao sam se kao da ovo nisam već prije doživio. Nalazio sam se u bijelom hodniku. Bjelina me izbezumljivala, osjećao sam se kao da sam u hodniku nekog sanatorija. Osjetio sam strah ... osjetio sam da nešto dolazi. Neonska svjetiljka iznad mene luđački je treperila i pojačavala moj strah. U daljini čuo sam bolan vrisak. Osjetio sam ... dolazi ... počeo sam trčati ... bježati. Okrenuo sam se i spazio ogromnog rotvajlera iza ugla ... Ali nije bio običan ... iz slinave gubice curila mu je gusta crvena krv. "Probudi se, probudi se ..."- pljuskao sam se. Trčao je za mnom ... Oko njega igrale su se neke sjene, sa leđa padala mu je trula koža. Izbijali su mu šiljci. Pretvarao se u nešto ..., a moj se strah povećavao. Sustizao me ... sjene su ga potpuno zavile ... čuo sam režanje i luđačko lajanje. Još malo .... samo mu malo treba ... vidio sam svjetleće, crvene .. krvave oči iz sjena ... gleda mi ruku ... Hvatao me umor, htio sam stati, neka me ubije, neka me poput gazele uhvati za grkljan i uguši. Nisam imao više snage, soptao sam od umora i odjednom -spotaknuo sam se ...

TO BE CONTINUED ... ..

DATuMi OBJAvE svih dijelova: 1. DIO- 06.02.2006; 2.- 09.02.; 3.- 19.02.; 4.- 26.02.; 5.- 08.03.2006

- 18:25 - Unleash my power... (18) - Release the Phoenix - #

četvrtak, 16.03.2006.

Ne shvaća ....

Ne shvaća .... Ne shvaćam ja ... Ne shvaćam ovaj svijet ... Ne shvaćam ljude ...
Ne shvaćam njihove postupke ... Ne shvaća ... ne znam ... očito ja jedini ne shvaćam kako treba živjeti ...
Ne shvaća ... ne shvaćam ja ... da je to samo jedna moja bolesna iluzija, želja ... u mojoj bolesnoj glavi ... koju ne shvaćam ....

- 21:11 - Unleash my power... (11) - Release the Phoenix - #

srijeda, 15.03.2006.

Broken wings

Life as I know it under these stars is fading away
Into this empty space of depression,
The child I once knew past and gone,
As I am dragged, kicking and screaming into manhood
Why do these people expect so much from me?
When I cannot see past my own pain
Losing blood from these cuts on my arms
Nothing matters any more
Nothing left to look up to
Then these scared people around me
These winds is pushing me to far
To end of my existence
That isn’t much left
Then these blood stains on the carpet
Why do these people
Not let me go
Leave it all behind and never look back
Fade away into peoples tears
Or shall I just stay here and
Fade into this stone bench
I sit on every day waiting for an angel
To come along and make it all right
Shine light onto my shadow
Put a smile on my stiffened face
But the writing on the wall
Reminds me of who I am.
Could I just spread these broken wings and fly away?
With no where to go.

- 21:48 - Unleash my power... (7) - Release the Phoenix - #

utorak, 14.03.2006.

Negdje ... ..

Nikako se ali nikako ne mogu otarasiti nečega ... I kad pomislim da jesam i kad se uvjerim da jesam ... krenuo iznova ... sve se vrati u jednoj sekundi. Zašto je ne mogu biti zadovoljan ? Zašto i kad imam nešto što bi mi trebalo pokazati put ... ja skrećem u mrak. Zašto mi se jednostavno ne može rasvijetliti taj mrak ? Ne vidim više izlaz ...
Glavno da ja drugima prigovaram zbog nekih stvari, a sebi ne znam prigovoriti ... ne znam si pomoći. Neću više ovako moći dugo ... mislim da je vrijeme za drastične mjere ... vrijeme je da naučim kontrolirati svaki dio svoga bića ... svaku stanicu ... svaku misao ... jer sitnice me smetu ... skrenu sa moga pravog puta i ne želim da mi se u budućnosti ... u životu ... takve stvari događaju. Zašto sam ja tako nedokazan ? Ponavljam si neke stvari svaki dan ... uvjeravam se ... ali ne ... ne ide ! Srezat ću to sve u korijenu ... svaku svoju misao staviti u kavez ... pod lance ... jer ovako ne ide ... razdiru me i imam osjećaj kao da sam razasut ne tisuće dijelova ... bez razloga ... bez izlaza ...

Negdje

Zar zaista ne vidim ...
Ne vidim što se krije ispod tog pogleda ...
Taj dodir ... nesvjesan ... odveo me ... negdje ...
Negdje ... gdje bio sam sretan ...
Ali varka u svemu ... tako i u tome ... čeka me
Da me ubije ... zatvori ... zauvijek ...

Negdje ... želim otići negdje ... imati ću sve ...
Imati ću to .... neću se zadovoljavati usputnim pogledima ...
usputnim dodirima ... zauvijek ...
Izgubljen u nečijoj suzi ... izgubljen u svojoj ... čekam ...
da me se odvede ... negdje ....

- 21:00 - Unleash my power... (8) - Release the Phoenix - #

ponedjeljak, 13.03.2006.

"Aeon Flux"

Evo ... nemam ništa za posebnoga pisati. Mislim, imam. Ja uvijek imam neku temu za komentirati i nešto u društvu kritizirati ali danas mi
se baš nekako neda pa prema tome možete odahnuti !
Danas nije baš bio neki konstruktivni dan sve po starom, tj. obično !! Neke me stvari razočarale ... ali eto tako nešto sam i očekivao
da Vam iskreno kažem. Neke stvari neću nikada razumjeti ali čovjek ni ne može sve razumjeti na ovom svijetu, je li tako ?! Samo se piotam kada će tu biti kraj ... jer ne može nitko shvatiti da sam i ja čovjek da i ja imam jebene osjećaje koje najrađe ne bi ni imao ... i koje hvala Bogu znam kontrolirati ali zašto se ne može shvatiti da neke stvari uništavaju nešto i u meni ... neki dio mene ...
Ako ikada u budućnosti otkriju način supresije emocija ... ja ću biti testni kunić ... zato su moji idoli Vulkanci u "Zvjezdanim stazama" ... o toj mojoj opsesiji nekom drugom prilikom ...

Sad malo o kinu ... Naime, posjetio sam ga u nedjelju, iako je postojala velika šansa da će se to odgoditi ali drago mi je da se nije !! Opet malo završetak svega toga nije bio poželjan ... :))) Ali ne možeš imati i ovce i novce ! Film - "Aeon Flux" ... Mogu Vam reći da je film čist OK ! Dapače, odličan ! Ja Vam baš i nisam neki objektivni ocjenjivač jer ja stvarno volim takve filmove ... NO, meni se uitinu svidjeo.
Prvo- SF je. Drugo- Pun je specijalnih efekata i raznih eksplozija, svaka im čast ... one scene akrobacija ... da mi je u takvome nečemu glumiti ... uh ... Treće- Aeon Flux glumi Charlize Theron ... i u crnom je ... Četvrto- treba ima opasne guns i gadgets ... u stilu Lare Croft ...

Eto ... ako zadovoljavate jedan od ovih uvjeta ... "Aeon Flux" je obavezan izbor kad se posjećuje kino ! I da ... ljudi moji, prvi put sam doživio puno kino !! Sad će se neki smijati ali fakat ... uvijek je bilo ono 1/3 ... valjda zbog mog izbora filmova ... ali stvarno sam se iznenadio kada sam morao malo duže izlaziti iz kina ... da, zbog gužve !! Nadam se da je netko od Vas imao sličnih iskustava ... pozdrav

- 19:53 - Unleash my power... (8) - Release the Phoenix - #

subota, 11.03.2006.

Kvazi prijatelji ...

Frustriran sam ... Zbog čega ?? A zbog čega ne. Uobičajeno na svijet ali danas na još nešto.
Uvijek sam doživljavao prijateljstvo nešto za što se ne treba truditi .. ajde ono barem malo. Ali to je nešto što bi trebalo doći prirodno.
Ide- ide, ne ide- ne ide. Simple as that ! Općenito sam mišljenja da se vrlo često u školi ne mogu naći neka dobra prijateljstva ali nekad stvarno dođu ljudi koji ti počnu nešto značiti u životu. I onda ... s tim ljudima naravno želiš provesti što više svoga vremena. I trudiš se nešto izorganizirati ali ne ide. Što zbog nezainteresiranosti ljudi što zbog oblika zabave koji se izabere. Trudiš se da s tim ljudim provedeš vrijeme drugačije osim što se konstantno ide na jebene kave i par puta izađe van. Sve je to OK, nemojte me krivo shvatiti ! Ali nekad poželiš ne znam jednom u jebene četiri godine otići s frendom ili frendicom u kino ... u četiri godine !! Ali ne ... ni to se ne može ...
Uza sve obveze trudiš se što kvalitetnije provesti ovo vrijeme koje imaš jer kad škola završi ... bit će ono klasično -svako na svoju stranu. Ali jebiga kad je tako ... Meni je žalosno da su jedini oblici zabave postali izlasci u zagušljive prostore u polu mraku gdje ni ne vidiš tko je došao od tvojih nazovimo ih frendovima !! I nije uopće problem što ljudi ili ne mogu ili im se neda ili nešto treće, sve ja to shvaćam ... Ali ono što me muči je ta nezainteresiranost .... meni ništa ne može promaknuti ...
U petak sam na drugačiji način obilježio večer s ljudima do kojih mi je stalo ... i mogu Vam reći da mi je bilo savršeno. Nisam bio u zagušljivom prostoru, nadvikivao se sa ne znam kakvim pijanim životinjama u pozadini ... nije mi alkohol kolao krvotokom tako da nije bilo nepotrebnih izjavljivanja volim te i kako si ti meni dobar frend ... ili što već drugo. Prošlo je baš onako kako sam zamišljao. Dobro kraj malo manje kako sam zamišljao .. :))))
Općenito, mislim da je pojam prijateljstva izgubio smisao ... ali dobro, kakav svijet takvi i njegovi pripadnici, jel tako ?? Možda ja jednostavno ne mogu shvatiti neke stvari i to je tako ali jebiga ... valjda ću jednom shvatiti. Smeta me ta zatupljenost, ta ustaljenost ... svakodnevica ... koja je izgubila svaki smisao ... riječ prijatelj je izgubila svoj smisao ... nije ti svatko frend ... niti ti to ne može biti ... frend je netko za koga si ti tu i tko je za tebe tu ... tko želi biti dio tvog života kad ti je najteže i najlakše i obrnuto ... Prijatelj je osoba koja je iskrena s tobom ... kod koje ćeš uvijek dobiti potporu ... bez osude ... koja će se veseliti bilo kakvoj vrsti provoda s tobom .. koja je, jedostavno rečeno ... dio tebe ..., a sve ostalo ... to su samo kvazi prijatelji ....

- 22:28 - Unleash my power... (9) - Release the Phoenix - #

petak, 10.03.2006.

"Fantastic 4" !!

Evo malo mijenjam malo muziku i tako ... stavit ću "Everything burns" ... od Ben Moodya ... iz moje najdraže grupe ... Evanescence ...
i Anastacia ... uh ... nju ne volim .. ali žena ima glaščinu ... to moram priznati! Fakat mi je odlična pjesma ..., a još je sa soundtracka jednog od meni boljih filmova ... "Fantastic 4" ... Ono, obožavam znanstvenu fantastiku i specijalne efekte ..., a u filmu još i glumi Jessica Alba ... hmmm mmm ... tako da nemam razloga ne voljeti taj film.
I tako ja razmišljam o tom filmu i sjetim se dogodovštine koju smo doživjeli kad sam išao gledati taj film. Naime, nikako da nagovorim nekoga da ide gledati to sa mnom i ajde Leichy se smiluje ... Idemo mi, dva kripla i sve OK. Film savršen ... ja cvijetam .. Leichy malo manje ali ide sve to nekako ...
I treba film završiti ... dolazi ona scena u filmovima ... znate onu ... finalni obračun ... I sad vam u tom filmu ima onaj "bad guy" ...
Taj naime može manipulirati strujom i tako on krene ubiti našu Fanatasticnu četvorku ... skuplja on na raskrižju struju ... ljudi bježe (govorim scenu iz filma) ... Pucaju stakla na okolnim zgradama ... Nama se počnu tresti stolice. Leichy se zabila leđima u stolicu kao da ju doslovce zapljuskuju valovi zvuka .... ja razgoračujem oči .... sve se trese ... i taman krene ispustiti struju ... kad ono ... sve se - ugasi ... Da ... u kinu !!!
Ono ... di si slučajnost ! Nestalo u tom dijelu grada struje ... mi cekali nekih 10 minuta ... ja naravno, popizdio ... jer su specijalni efekti najbolji u tom dijelu i vidi se savršeno Jessica .. i to još u borbi ... I ajmo -... doma !

Eto, ne znam kakvih vi imate dogodovština ali nama dvoma ... posebno L. uvijek, ama baš uvijek se mora nešto dogoditi ili krenuti po zlu ... Ali ono, barem nam nije uvijek dosadno ... Nadam se da ću slijedeći film barem pogledati do kraja ....

"Everything burns"

(Anastacia)
She sits in her corner
Singing herself to sleep
Wrapped in all of the promises
That no one seems to keep
She no longer cries to herself
No tears left to wash away
Just diaries of empty pages
Feelings gone a stray
But she will sing

(Ben Moody & Anastacia)
Til everything burns
While everyone screams
Burning their lies
Burning my dreams
All of this hate
And all of this pain
I'll burn it all down
As my anger reigns
Til everything burns

(Anastacia)
Ooh, oh

(Ben Moody)
Walking through life unnoticed
Knowing that no one cares
Too consumed in their masquerade
No one sees her there
And still she sings

(Ben Moody & Anastacia)
Til everything burns
While everyone screams
Burning their lies
Burning my dreams
All of this hate
And all of this pain
I'll burn it all down
As my anger reigns

(Ben Moody & Anastacia)
Til everything burns
Everything burns
(Everything burns)
Everything burns
Watching it all fade away
(All fade away)
Everyone screams
Everyone screams
(Watching it all fade away)
Oooh, ooh
(While everyone screams)
Burning down lies
Burning my dreams
(All of this hate)
And all of this pain
I'll burn it all down
As my anger reigns
Til everything burns
(Everything burns)
Watching it all fade away
(Oooh, ooh)
(Everything burns)
Watching it all fade away

- 19:03 - Unleash my power... (11) - Release the Phoenix - #

srijeda, 08.03.2006.

~~ Ispovijesti prodane duše ~~ ... .. Part 5.

Trgnuo sam se iz sna … "Koji je ovo već put ?" – razmišljao sam u mraku. Prošao sam rukom preko čela … osjetio sam kako plivam u krevetu, mokar. Ne znam pod koji već put sanjam da se ubijam. Svaki put kad zatvorim oči … dižem se iz kreveta, odlazim u kupaonicu i uzimam žilet, puštam vodu u kadu. Svaki put znam što će se dogoditi … ali uvijek me prepadne taj čudan osjećaj hladnog metala kako vam reže kožu. Nije bol … nešto drugačije … poput olakšanja … Osjetim toplu krv kako mi se slijeva niz podlakticu i kapa u vodu … boji ju … prekrasan prizor … ulazim u kadu … diže se para od tople vode i kao u snu … kao da se gubim u magli … odlazim … odlazim sa ovog svijeta … Tada se probudim. Na neki način tužan … nemam hrabrosti učiniti ono što će mene spasiti i sve oko mene … Tužan .. jer je to olakšanje bilo privremeno, probudim se i sve mi se ponovno odvrti … i shvatim što mi se dogodilo … poželim opet osjetiti taj božanstveni metal kako mi prolazi kroz kožu stapa se sa njom … postajemo jedno … obliti toplom krvlju … kršten njome … odlazim u novi svijet …
"Još sat vremena" – gledao sam na sat … još sat vremena i u školu. Prokletu školu … odlazim u nju jer moram … jer mi razbija svakodnevicu … bježim od svojih misli … svojeg života ... bježim od Njega … Digao sam se, stao pokraj prozora i promatrao … razmišljao kako, od kada je počelo ova nova školska godina … i novo polugodište … svakim danom ljudi se udaljavaju od mene … kao da osjete … nešto … prije sam još to mogao kriti … ali trenutni napadi bola … ponekad žareća ruka … malo objašnjava … i zastrašuje … sve oko mene.
Istrčao sam iz kuće … nisam opet ništa jeo … kao po običaju. Puta do škole se nikad ne sjećam … prođem ga automatski … uvijek zamišlja, razmišljajući o nečemu, a nakon Njegovog posjeta stvarno imam nešto za razmišljati. "Jesi mi donio bilježnicu ?!" – trgnula me frendica iz razmišljanja. Shvatio sam da sam kod škole. "Koju" – pitao sam zbunjeno, kao da se budim iz dubokog sna. "E fakat si, rekla sam ti da mi je važno" … "Ma jesam !" – smirio sam ju –"Nisam zaboravio … evo ti ju" … Pružio sam joj ju … Svaki put vidim taj pogled u njihovim očima … na moje opekline. Vidim kako ih gledaju, strah ih je … kao da ih opekline gledaju … kao da će ih proždrijeti … i odvesti sa ovoga svijeta. "Ajde, kasnimo …" – trgnuo sam ju.
Satovi … poput pijeska u pješčanom satu … prolaze … svakim satom se sve više gubim u snu … odlazim … u moja razmišljanja. Letim … prstima dotičem zrak oko sebe … osjetim ga kako me miluje po prstima … Odjednom .. počne me gušiti, stezati … poput tekućeg cementa … guši me, ulazi mi u pluća … u želudac. Padam … tonem … ne mogu se micati … nestajem … bespomoćan, bez glasa u grlu … nestajem.
"Da vidimo šta ste napravili?" – trgnuo me glas profesorice. "Ništa" – mislim si ja. Nastavio sam razmišljati … s rukom oko grla, nakašljavajući se kao da sam se zagrcnuo, kao da još osjećam okus cementa u njemu. Razmišljao sam o nedavnoj situaciji, kad sam ga vidio na parkiralištu … kad sam pao po ne znam koji put. Kad me stara mučila da počnemo o tome pričati i kada se stol … zatresao. Nisam o tome razmišljao do sada. Mislio sam da ga je to stara udarila. Ali ne znam … "Da li mogu pomicati stvari … umom" – mislio sam … To sam gledao samo na televiziji, u serijama … Dok sam razmišljao … cijelo vrijeme … držao sam prstom kemijsku i vrtio je prstom kao zvrk … nisam ni shvatio da u jednom trenu … prst mi je bio iznad kemijske …, a ona … ispod njega – vrtjela se. U zaprepaštenju sam gledao kako se vrti sve brže i brže. Trgnuo me tihi vrisak frendice preko puta …, a olovka … izgubila je kontrolu i poletjela … ..

TO BE CONTINUED ... ..

DATuMi OBJAvE svih dijelova: 1. DIO- 06.02.2006; 2.- 09.02.; 3.- 19.02.; 4.- 26.02.2006

- 16:42 - Unleash my power... (11) - Release the Phoenix - #

utorak, 07.03.2006.

Hoću spaliti svijet !!

Evo ... prvo par dana pizdim jer kao i obično ... naš dragi blog neš šteka ... di vam je sad parola "hrvatska kvaliteta" ...
I napokon srede taj kvar ... da bi došao i skužio da nema pola postova !! Točnije od 19.02. pa nadalje ....
Pa jeb... ti sve !!
I ajde neću vraćati sve te postove ... kaj ću se s tim zezati ... ali onda sam shvatio da su ti posotvi pisani za moju dušu .. namijenjeni vama ... nekim osobama za koje bi htio da mogu to pročitati itd. I krenuo ja u vraćanje postova ... je sam popizdio ali ajde u 15 minuta uspio ja !!
Najgore od svega ... ne mogu se vratiti komentari ... I ne smeta što sve piše "0 komentara" ... nego kad vidim te nule .... shvatim da
ti komentari ... su bili namijenjeni meni ... od Vas ... koji ste tu uz mene kad mi je najgore i najbolje ... i to me smeta ... jer ništa mi drugo
ne treba nego samo koji komentar koji ti pokaže da nisi sam ... Htio bih sad spaliti svijet ... ljut sam ... ali jebiga kad mene sitnice raspiz... ..

Eto i tako ... ma glavno da je to sređeno sve ... do sljedećeg pada sustava ... jer ta "hrvatska kvaliteta" ... svaka joj čast !!

Za ljude koji čitaju moju priču i za što sam im neizmjerno zahvalan, obavijest ! Napisao sam Part 5., htio sam ga danas objaviti ali ću sutra ... pa eto ... naravno ako ne bude opet neki feler .....

Nadam se da Vam su Vam ovi dani prošli dobro ... i napokon se sada možemo opet "čuti" ... moja blogerska nacijo !!

My Blessings .... jančii alias SaTAn

- 15:47 - Unleash my power... (4) - Release the Phoenix - #

petak, 03.03.2006.

Ma ... uzalud ....

Eto ... dogodi se napokon i meni neka stvar ... i pomislim ajde super, moguće je da se i meni dogodi nešto pozitivno ....
Ali tada ... javi se ona moja rezerviranost ... oprez ... i moje traženje Svetog grala ... savršenstva ...
No, to ne postoji ... ipak, želio bi da mi nešto dođe u čistom obliku ... ali uvijek mora s nekakvim problemima i komplikacijama ...

Eto ... i sada se ja uvjeravam kako ne bi trebao početi u tome uživati ... jer samo ću se razočarati ... opet ...
I samo gledam prvu naznaku propasti ... da bi mogao pobjeći. Zašto sve mroa biti tako komplicirano ?? Zašto ??
Zašto je ne mogu u nešro ući sa malo manje opreza .... malo manje kalkulacija i organizacije ... sve mi predstavlja nekakvo ograničenje ...

Ali ako imam feeling da je dobro ... zašto ga ne mogu pratiti ... vjerovati mu ... nije me dosada nikad taj feeling iznevjerio ... ali moram pomislit ja ono "do jednom" ... i ne mogu se prepustiti jer uvijek mislim da ima nešto dublji smisao i da se skriva ono pravo što će se dogoditi ..., a to je propast ...

I više mi je dosta ovoga moga promišljanja i razmišljanja ... No, ne mogu protiv sebe ... nikako ... i trudim se ali ne ide ... trudim se prepustiti, ali uzalud ... trudim se ne razmišljati o tome .... ali uzalud ... onda se očito ni ne trebam upuštati u ništa ... jer je sve to ... uzalud ....

- 21:20 - Unleash my power... (0) - Release the Phoenix - #

srijeda, 01.03.2006.

"I WILL NEVER WASTE MY FOOD"

Kad god meni nešto krene ... kad god počnem opet vjerovati u ovaj svijet ... da ima nekog smisla ... da postoje dobri ljudi ...
dogodi se nešto što mi sve opet vrati na početak ... opet mi se javi ovaj besmisao koji sada osjećam ... opet me sram ljudi ... mrzim ih ...
najrađe bi si sad žile prerezao koliko se jadno osjećam ... da ne duljim. Ono što me potreslo je ... mislim, znamo mi to svi i ne prođe mi ni jedan dan da na to ne pomislim ... kako danas, u 21. stoljeću još postoje ljudi koji nemaju što za jesti ... i dobijem onda ovu sliku i tekst uz nju ... Ne znam što bi dodao ... znate onu "slika vrijedi 1 000 riječi" ... na ovo možemo definitivno tu uzrečicu primijeniti ...
Tekst je na engleskom jeziku pa vam objavljujem i na engl. ali i prijevod na hrv. Engleski bolje dočarava pa ako ga znate čitajte engl. verziju ...

Kevin Carter; this was found in his diary,

Dear God, I promise I will never waste my food no matter how bad it can taste and how full I may be. I pray that He will protect this little boy, guide and deliver him away from his misery. I pray that we will be more sensitive towards the world around us and not be blinded by our own selfish nature and interests.

I hope this picture will always serve as a reminder to us that how fortunate we are and that we must never ever take things for granted.

Think & look at this...when you complain about your food and the food we wasted daily........

"I WILL NEVER WASTE MY FOOD"

PRIJEVOD: Kevin Carter; ovo je nađeno u njegovom dnevniku,

Dragi Bože, obećajem neću nikada bacati hranu uzalud, nema veze kakvog je lošeg okusa i da li sam sit. Molim da On zaštiti ovog malog dječaka, da ga vodi i odvede iz njegove bijede. Molim da budemo osjetljiviji prema svijetu oko nas i da ne budemo zaslijepljeni svojom sebičnom prirodom i interesima.

Nadam se da će ova slika uvijek služiti kao podsjetnik nama koji imamo sreće i da nikada ne uzimamo stvari zdravo za gotovo.

Razmisli i pogledaj tu sliku ... kad se budeš potužio na svoju hranu i na hranu koju svakodnevno bacamo ...

"NIKAD NEĆU BACATI HRANU UZALUD"

Ovo je on, fotografirao je slijedeću sliku koja je osvojila "Pulitzerovu" nagradu. Slika je fotografirana za vrijeme gladi u Sudanu 1994. godine. Slika prikazuje dijete koje umire od gladi kako puže prema UN-ovom kampu udaljenom jedan kilometar.
Strvinar iza njega čeka kada će umrijeti da bi se mogao njime nahraniti. Ova je slika šokirala cijeli svijet. Nitko ne zna što se dogodilo sa djetetom, ni sa K. Carterom koji ubrzo nakon što je slika fotografirana napustio mjesto. Tri mjeseca nakon fotografiranja tog umirućeg djeta K. Carter se ubio.

Molim Vas, u spomen na ovo djete ... kojemu se ne zna ni ime ... koje je poput životinje umrlo ... poput broja ... Sjetite se da postoje ljudi na ovome svijetu koji još uvijek gladuju ... većinom iz razloga što mi smo previše sebični i ne želimo gledati izvan vidika naših interesa ... sebičnih interesa ... Pitam se kuda ovaj svijet vodi. Propasti, definitivno ... U spomen ovog djeteta ... ne dajte da se to dogodi ... pokažite mi da sam se prevario ... da na ovom svijetu postoji neki mali razlog za život ... za ljubav prema ovome svijetu ... pokažite mi da postoji smisao zašto se ovakve nelogičnosti događaju ... pokažite mi !!! Molim Vas ... slijedeći put kad budete htjeli nešto baciti ... sjetite se da bi možda od toga ovo dijete preživilo .... DON'T WASTE YOUR FOOD !!!!! ... žalosno ...