~*~ Ispovijesti prodane duše ~*~ ... .. Part 8.
U dnu sobe, kod prozora pod mjesečinom stajala je nekakva silueta. Prišao sam. Vidio sam kosu, bila je to ženska osoba. Kraća kosa. Užasno mi je nalikovala na moju staru. Ispod luđačke košulje nazirao se narančasti ogrtač koji moja stara uvijek obuče nakon izlaska iz kade. "Isuse Bože ... "- zaustio sam. To mi je bila stara. Podigao sam desnu ruku i prstima krenuo prema njenom ramenu. Tišina. Odjednom stara se okrenula, a njeno luđačko lice bljesnulo je pod mjesečinom. Iskrivljene oči i bolesno isceren zubi. Izustila je neke nepovezane riječi i počela kričati. Krenula je prema meni. Ja sam ustuknuo. Počeo sam se odmicati prema vratima. Njeno luđačko vrištanje probijalo mi je bubnjiće. Prestravljen, zapeo sam od krevet i pao. Podigao sam se i nekako iskoprcao iz sobe. Snažno sam zalupio vratima. Zvuk je progrmio hodnicima. Čuo sam nekakvo bolesno zavijanje u daljini, a zatim i iza vrata koja su zadržala moju staru. Približio sam uho i čuo kako dere noktima po vratima i jeca. Snažan udarac me stresao. "Tu si, znam da si tu !!"- derala se, a ja sam sa suzama u očima koje su mi se počele slijevati niz lice potrčao dalje niz hodnik.
"Samo sanjaš"- neprestano sam se uvjeravao. "Nemoj to shvatiti ozbiljno. Probuditi ćeš se kad-tad. Ali kad ?!"- svađao sam se sam sa sobom. Imao sam osjećaj kao da sve više utječe taj sanatorij na mene, osjećao sam kako mi se gube misli, kako ludim.
Hodao sam dalje, oprezan. Imao sam osjećaj kao da me iza svakog ugla čeka nekakvo iznenađenje. Strah kakav nikada prije nisam osjetio obuzeo mi je svaki dio moga bića. "Ne smiješ mu pokazati da se bojiš. Ne bojiš se. Ne bojiš se."- ponavljao sam si neprestano u glavi. Rijetko sam se ičega bojao ali nikada se nisam našao u ovakvoj situaciji. Čuo sam nekakvo komešanje. Krik mi je probio bubnjiće. Provirio sam iza ugla i ugledao na nosilima privezan derao se luđački i pokušavao osloboditi –moj stari. Medicinska sestra pokraj njega, odjevena u bijelu kutu koja me zasljepljivala, pokušavala mu je zabiti iglu u venu i uštrcati neku čudnu otopinu. "Hej !!"- povikao sam i potrčao prema njoj. "Šta radite ?!"- okrenula se kad sam joj uhvatio ruku kojom je držala špricu. Pogledala me jednim okom, a na mjestu drugog bila je zarasla koža. Nasmijala mi se bolesno, a ružem nepravilno ocrtane usne iskrivile su se u neprirodan položaj. Ustuknuo sam. "Odvežite ga !"- povikao sam. "Smjesta!"- krenula je prema meni. "Očito tebe trebamo primiriti ..."- smijala se histerično. Podignula je šaku i zamahnula špricom. Izmaknuo sam se. "Ma koga ćeš ti primiriti !"- pobjesnio sam. Stisnuo sam šaku i spojio je s njenim licem. Opalio sam je kao u američkim filmovima. "Kako bi ovo bilo fora snimati"- razmišljao sam. Izbio sam joj čeljust. Nije ju mogla kontrolirati, visjela je kao na niti, a slina joj je nekontrolirano curila niz bradu. "Šhadj ćheš ti viđšjeti !"- mučila se pričajući. Opet je nasrnula na mene. Odgurnuo sam je nogom i izbio špricu na pod. Podigao sam je i dok se još nije snašla, zabio joj ju u vrat. Počela se grčiti, pjena joj je u masovnim nanosima počela izlaziti na usta. "Isuse Bože, daj se više probudi ..."- mučio sam se. Trzala se još malo, poput leptira ne vjetru dok napokon nije prestala. Mrtvački pogled koji joj je izbijao kroz iskrivljene oči opet mi je prouzročio one trnce koji us bježali prema kralježnici. Stari se još uvijek luđački trzao. Odvezao sam ga. "Ej, što ti je ?"- počeo je nekontrolirano vrištati. Odjednom uhvatio me za ruku i ugrizao. Istrgnuo sam se, a on je pobjegao prema dnu hodnika, u mrak. Luđački krikovi odzvanjali su prazninom sanatorija. "Prestani shvaćati ovo ozbiljno"- govorio sam si dok sam prstima prelazio po otiscima zubiju po ruci. Kao da na trenutke prestanem biti svjestan da je ovo san i onda počnem luditi. Gubi mi se smisao. Ne znam što je više realnost, a što san. Poput pijeska sipi mi kroz ruke moj zdrav razum. Gubi se u bjelini prljavih hodnika sanatorija.
Hodao sam dalje, tražio bilo kakav izlaz. Došao sam do čudnih vrata. Dvokrilnih poput onih koji stoje na ulazima u operacijske sale. Gurnuo sam ih i ušao. Uistinu sam ušao nekakvu vrstu operacijske sale. Ali to je više nalikovalo na ogromnu salu za konferencije ili predavanja, poput nekakve dvorane sa operacijskim stolom u podnožju. Spuštao sam se. Odbljesak svjetla sa metalnog operacijskog stola zasljepljivao me. Odjednom čuo sam zvuk sličan zvuku onih starih projektora kad krene film. Stvarno je počinjao neki film. Platno se spuštalo preko pločica i krenula su slike jedna za drugom. Oči su mi zasuzile. "Bože ..."- zaustio sam. Na platnu se vrtjela scena iz moje prošlosti. Kao mali svake subote išao bi sa mamom na tržnicu, a ona bi mi u povratku kupovala moj najdraži sok. I tako svake subote. Poput reality showa igrao je prizor iz mojega života predamnom. Stajali smo na blagajni i pružao sam sok, jedva sam mogao doseći do pulta. "Sad ćemo pitati da li imaju otvarač da ga možeš odmah piti"- rekla mi je mama i podragala me po glavi. Blagajnik mi ga je uzeo i otvorio. "Izvoli"- rekao je. Kad je podigao glavu ispod kape vidio sam tko je to. "On"- smrknuo mi se pogled. "Vidiš kako je dobar striček!"- rekla je mama, a ja mali pogledao sam ga i osmjehnuo se. "Tko zna, možda si mi već tad prodao svoju dušu"- čuo sam glas iza sebe dok su se ugasila svjetla i platno podiglo. "Ti"- izustio sam. "Da baš ja."- osmjehnuo se. "I sad dolaziš tu da ju vratiš. Ti stvarno misliš da si svemogućan. Misliš da možeš sve što poželiš. E da te malo spustim na zemlju- ne možeš ... to mogu samo ja !"- nasmijao se slatko. "Nemoj mi govoriti što ne mogu !"- čudno je odzvonio moj glas dvoranom. Spazio sam trzaj desnog kapka. "Da li je to opet strah ? Da li se Sotona uistinu nečega boji ? Je li to moguće ?!?"- udario je šakom od stol. "Zamaraš me, reklamacija nije moguća !"- rekao je bezobrazno. "Hvala Vam na posjeti, doviđenja !!"- povikao je i podigao kažiprst lijeve ruke. Na vrh jagodice upalio se plamen. Spustio ga je na dlan desne na kojem se stvorila vatrena kugla. Bacio ju je prema meni. "Aghh ..."- snažno sam odskočio u zrak da izbjegnem vatrenu kuglu. Ostao sam lebdjeti u zraku. razgoračio je oči. Ja sam počeo mlatiti rukama i nogama pokušavajući se spustiti. Stvorio je novu kuglu i ponovno je bacio. "Ne !!"- povikao sam.
Probudio sam se. Rukom sam prošao po čelu. Bio sam sav mokar. Osjećao sam se kao da sam pobjegao sa kiše nakon što me dobro oprala. "O Bože dragi sna !"- razmišljao sam i pokušavao uhvatiti jastuk ispod glave da ga popravim. No, nije ga bilo. "Pa di je !! K vragu !"- okrenuo sam se i shvatio da ... lebdim iznad kreveta.
TO BE CONTINUED ... ..
DATuMi OBJAvE svih dijelova: 1. DIO- 06.02.2006; 2.- 09.02.; 3.- 19.02.; 4.- 26.02.; 5.- 08.03.; 6.- 17.03.; 7.- 24.03.2006
|
