24
nedjelja
rujan
2017
Malo i pozitive
Ljudi moji, ovom blogu treba malo i pozitive. Dobra je informacija da već 5 dana 13 sati i 32 minute ne pušim! :D Baš kao i prošli put jednostavno mi je došlo da više ne pušim. Naravno, uzimam i nikorete, ali nadam se da ću kroz 3-4 sedmice i njih prestati uzimati. Treba mi jedna pobjeda. Odavno nešto nisam uradio dobro za sebe.
Sreća - kao agnostik često pokušavam naći smisao životu. Ako je smisao ili uspjeh života biti sretan, onda je velika greška imati stav "kada ovo završim/postignem bit ću sretan, kada ovo, kada ono...". Vrijeme brzo prolazi i mislim da je upravljanje svojim vremenom najvažnija vještina koju čovjek treba imati. Sreću čine male stvari i to treba najviše raditi. Materijalne stvari te usreće kratkoročno i onda tražiš više i više. Nikad mi nije bilo jasno kako ljudi troše toliko novca na ogromne vile, ogromne jahte i kontam zar je zaista neophodno toliko novca trošiti kada se taj novac može uložiti u društveno korisne stvari. Ali čovjek izgubi mjeru. Čak i ja sam to primijetio kod sebe. Imam solidnu platu, imam i solidno auto, ali često pomislim "Eh da mi je još bolje auto" a zaboravio sam kako je izgledalo kada sam vozio G2. Naravno, čovjek uvijek traži bolje, ali mislim da sreća dolazi iznutra. Eh, ono što mene često zabrinjava je to što zapravo i ne znam šta me čini sretnim, odnosno ima jako malo stvari: volim putovati, lijepo se osjećam kada imam produktivan dan na poslu, volim se cijeli dan izležavati i gledati TV, volim šetati u prirodi, jesam li rekao da volim se izležavati? To je to.
Ipak, sistem je podešen takav da svi moramo raditi da bi obezbijedili svoje egzistenciju. Neko radi više, neko manje, neko je plaćen više, neko manje. Uglavnom ogromna većina ljudi ovisi od svoga rada da bi se mogao prehraniti i obezbijediti krov nad glavom i druge stvari. Što znači da čovjek većinu svog životnog vijeka provede radeći... Nakod odrađenih 8 sati imaš još 8 sati za sebe i svoju porodicu, od tih sati 3 sata provedeš na spremajući se za posao, u WC-u, u prevozu. Od ostalih 5 imaš da nešto središ po kući, da vidiš nekog od prijatelja, da provedeš neko vrijeme sa porodicom, malo eventualno nekog hobija i tako svaki dan. Na kraju, 8 sati spavanja. I tako svaki dan osim vikenda.
U suštini, život je 8 sati nakon posla. Možemo se mi zavaravati i reći i da je i posao život, ali ukoliko voliš svoj posao to je samo olakšavajuća okolnost pri zarađivanju novca za život. I to je to. Dakle, pravo je umijeće dobro rasporediti dobro tih 8 sati nakon posla i utrošiti to vrijeme u prave stvari. Šta je to, to ovisi od osobe do osobe.
U posljednje vrijeme počeo sam raditi i nešto sa strane tako da i to slobodno vrijeme trošim na drugi posao. Ne puno. Ponekad pomislim da li to meni treba... Nije vala neka lova. Al et. Odradit ću još ova tri klijenta pa ćemo vidjeti šta će se dešavati dalje. Moram završiti magistarski.
Toliko za sada.
Odoh raditi.
komentiraj (0) * ispiši * #
17
nedjelja
rujan
2017
(De)Motivacija
Motivacija za posao mi je na nuli. Dobro, nije baš na nuli, ali na skali od 1 do 5, tanka dvojka. Valjda što ne vidim neku širu sliku rezultata tog rada, možda što mi je jedina motivacija na poslu novac... Fakat, ništa drugo me ne pokreće jer jednostavno ne doživljavam neko uzbuđenje radeći posao koji radim. Gomilaju se neke aktivnosti, nešto stižem, nešto ne i tako, iz dana u dan, iz sedmice u sedmicu.
Pokušavam na da pronađem u sebi dašak te motivacije, ali to mi teško ide. Postao sam ono što mi se nikad nije sviđalo, da gledam da kako god je moguće da se izvučem s posla u 5, da ne moram nešto slučajno raditi od kuće, pa se iznerviram kad mi šef pošalje i poruku ako sam kući. :( Na prošlom poslu sam imao manju platu, više stresa, više odgovornosti, ali sam imao sigurno više motivacije. I tamo je bilo loših dana, ali nije bilo loših sedmica, mjeseci... Žao mi je što je ovo ovako. Puno bih bio poletniji i sretniji kada bih posao radio srcem i dušom. Ne znam šta da radim po ovom pitanju.
Oduvijek sam bio kampanjac. I zbog toga sam često ispaštao kod svih stvari kojim sam se bavio. Diplomski rad sam pisao dva zadnja dana pred rok. Kad sam počeo raditi situacija je bila slična, ali sam se nekako izvlačio do sada. To me počinje pravo nervirati kod mene i to želim promijeniti. Natjerati se da završavam stvari odmah, bez odlaganja. Ispadam neozbiljan, neodgovoran i neprofesionalan. To me čini jako nesretnim i nezadovoljnim. Imam utisak da nisam dobar na bilo kom polju jer stalno nešto kasnim, izvinjavam se ljudima i osjećaj je baš neprijatan. Onda izaberem kao jedan dan kada ću ja to sve pozavršavati i srediti. Naravno, jedan dan za toliko nagomilanog posla nije dovoljno i evo sada buljim u ekran, teško mi se pokrenuti jer toga ima toliko puno.
Da li sam ja lijen ili demotivisan teško je reći. Ja jesam nekad imao svijetlih trenutaka kada sam dobro odradio neke stvari, ali po mojoj procjeni većinu vremena sam radio kampanjski kada stisne rok. Čitam po blogovima da to nije rijedak slučaj. Valjda ljudska priroda neka. Ne znam.
Odoh ovo završiti da makar sutra budem malo manje posla.
Zbog svoje neodgovornosti, nedjelja je radna.
Umalo zaboravih, cigare su jedan od razloga moje slabe produktivnosti. Izađem, ispuštim 4-5 cigara zaredom i ne mogu da dođem sebi poslije toga još pola sata. Onda se vratim za računar i opet razmišljam da još pušim. Strašno! Onda se obaveze gomilaju i sam sebe kažnjavam besplatnim prekovremenim radom, radom vikendom i stvaram sebi nedostatak vremena za druge stvari. Mislim da moram kod sebe napraviti neke rezove i steći navike koje će me izvući iz ovih situacija. U suprotnom, moj život će biti užas!
komentiraj (0) * ispiši * #
