srijeda, 28.05.2008.
Orhideje
Kadgod bih bila morala reći koji mi je najdraži cvijet, orhideja mi nikada ne bi bila pala na pamet da ju spomenem u top 5. Rekla bih da mi je najljepši ili buket poljskog cvijeća ili oni proljetni buketi koji podsjećaju na poljsko cvijeće.
Uz toliko susreta u zadnje vrijeme, nekako su i mene počele fascinirati. Ne znam što je točno izazvalo moju promjenu stava, no sad bih ih sigurno stavila u vrh top liste cvijeća. Osim što imaju predivne kombinacije boja, nekako djeluju profinjeno, skladno i pomalo nedodirljivo.
.
- 20:29 -
srijeda, 21.05.2008.
Veličina je relativna
Samo da vam se javim iz Xiamena 
.
Kina je baš interesantna i zabavlja me boravak ovdje.
Moram priznati da sam očekivala veću gužvu na ulicama, ali vjerojatno je nema jer kako su mi lokalni objasnili, Xiamen je small city.
"Small city
?!?!" kažem ja smijući se od uha do uha. "Reći ću vam poslije broj stanovnika u Hrvatksoj, ali mi prije objasnite što znači mali, što normalan, a što veliki city u Kini."
"Xiamen ima blizu 3 milijuna stanovnika, to je small city, Shanghai je big city. Tamo ima oko 18 milijuna."
"A što biste rekli za grad u kojem živi 1 milijun? Je li to selo?"
"To je town."
.Kad sam im rekla koliko stanovnika ima Hrvatska, valjali su se od smijeha
. Pozdrav svima u small city Croatia
.
- 14:40 -
subota, 17.05.2008.
Pokušaj završetka priče o Penangu ili priča o cijenama, shoppingu i restoranima
Da probam završiti priču o Penangu prije sljedećeg putovanja... Nisam ja kriva što se opet pakiram; ponovno je poslom .
Da vidim što vam još nisam ispričala...
Nekako mi se čini da nisam krenula od početka, nego od kraja. Vjerojatno sam pričala o stvarima koje su mi bile najupečatljivije, a ne studiozno kao da pišem reportažu.
Što bi u nekoj reportaži napisala na početku?
Mogla bih početi s činjenicom da taj otok pripada istoimenoj državi Penang; jednoj od 13 država koje su u federaciji i čine državu Maleziju. Malezija je izborna monarhija i bira kralja na 5 godina. Kažu da je to jedina monarhija koja ograničava vrijeme vladavine kralju koji je, u stvari, jedan od sultana 9 malezijskih sultanata i nema izvršnu vlast. Izvršnu vlast ima vlada. Čini mi se nekako kompliciran njihov ustroj.
Penang je dobio ime po jednoj vrsti palme i tu ne bih ulazila u hrvatski prijevod . Mislim da je to ova,....
Do kopna se može 13.5 km dugačkim mostom preko Malajskog prolaza za kojega kažu da je najprometniji prolaz na svijetu. Most sam samo gledala s prozora hotela i s Penang Hilla, ali preko nisam otišla.
Rekla sam vam već da me uhvatila lagana lijenost preko vikenda i da sam samo uživala bez trčanja.
Vjerojatno sam, zahvaljujući tom ritmu, vidjela i neke tipične strane života.
Preko tjedna se puno radilo tako da su večeri pretežno prolazile u restoranima našeg hotela koji su onakvi kakve imamo u Europi. Ne bunim se, jer je meni malezijska hrana koju smo jeli za ručak prejaka. Treći dan boravka mi se činilo da gorim iznutra od začina pa me kraj svih dobrih restorana, uhvatila neobična želja; jedino što sam htjela jesti tu večer je bio McDonald's hamburger
. U stvari sam samo htjela biti sigurna da ću staviti u usta neki poznati okus koji me neće spržiti . Svi su mi se smijali kad sam to rekla, ali smo završili na hamburgerima . Istina, nismo išli u McDonald's, nego u jedan od restorana hotela, ali svima je, u biti, bilo dosta azijske kuhinje.No, nije malezijska kuhinja uvijek takva. Penang je otok i za razliku od otoka na kojem živim, jede se puno ribe, rakova i školjaka pripremljenih jednostavno bez začina. Povrh svega, jeftino je da ne može biti jeftinije. Našli smo restoran s izvrsnom hranom gdje dolaze domaći.
.Plaća se prema težini. Izvažu pred tobom i kažu koja će biti cijena.
Ima stvarno svega i svačega u ponudi i mnogo toga nismo mogli prepoznati. Ono što nije previše traženo je na sniženju....
...no s jastogom to nije bio slučaj
.
Da vam malo dočaram jeftinoću....Bilo nas je četvero. Počeli smo s rižotom, a nastavili s jastogom i nekom cijenjenom ribom iz oceana koje u našem moru nema, ali je tipa zubaca i orade. Primjerci su bili pozamašni.
, a pritom je bitna napomena da su ostali bili muški koji mogu puno pojesti. Nismo mogli vjerovati kad smo vidjeli račun na kraju; sve skupa 104€. U Hrvatskoj bi samo jastog bio toliko, a o dublinskim cijenama da i ne govorim .Kolike su cijene u ovom restoranu, to ne znam
.
.Kad sam već kod cijena da spomenem i shopping. Tamo ima nekoliko shopping centara s dućanima kao što su na zapadu i cijene su mrvicu niže. U svakom slučaju ništa što bi potaklo na neku ludu kupovinu.
Međutim, postoje i proizvodi proizvedeni u Maleziji
i oni imaju drugačije cijene . Shopping centar s takvim dućanima sam našla u George Townu. Prizemlje je izgledalo interesantno. Znate što je na svim ovim štandovima po kojima žene kopaju? To su hrpetine donjeg rublja i koliko sam mogla vidjeti, cijene grudnjaka su oko 2€ .
. I ta kupovina je bila interesantno iskustvo. U principu im je roba kičasta za moj pojam, ali taj jedan dućan je stvarno imao otkačenih sandala, a cijene nevjerojatne; 7 do 10 €. I ne, ne pričam o espadrilama, pričam o kožnim sandalama ! Tako sam ih krenula isprobavati redom i odabrala one koje mi se sviđaju. Prodavačica bi odabrane nosila na kasu. Dođem platiti i pokažem koje su moje kutije. Prodavačica na kasi me pita: "4 para su vaša?". "Da.". Prodavačica ponovi pitanje s pomalo začuđenim pogledom: "4 para su vaša?". "Da, ova 4 para su moja". Otkuca ona i naplati mi 35€
. Ajme veselja i osjećaja postignuća uz žaljenje da ne bih mogla naći mjesta za više njih u kuferu . Nastavila sam svejedno šetnju po Komtaru.Vrećice su bile prozirne i dobro se vidjelo da imam 4 kutije sa cipelama. Neću zaboraviti reakciju prodavača u dućanima u koje sam kasnije ulazila. Svugdje su me pratili u stopu i pokazivali sve što im je dolazilo pod ruku. "Do you want these? Or these? Look at these...". Nije im za zamjeriti. Vjerojatno su mislili: Ova mora biti luda kad nakon što je kupila 4 para i dalje gleda cipele
. Moram reći u svoju obranu da su 3 bila za moju sestricu. A što će meni toliko sandala u Irskoj? I one koje imam su mi previše . No žene kao žene, sniženje nas veseli . 
Postoji na otoku i jedna noćna tržnica koja je jako popularna. Može se naći svega i tek se tamo vidi koliko je veliko tržište krivotvorina. Najnoviji filmovi koji u tom trenutku igraju u svjetskim kinima, koštaju 85 centi! Da ne pričam o raznim torbama Prada, Gucci & co. Čisto mi je bilo žao da mi ne fali nijedna boja.... Nogometni dresovi (ne za mene, nego za onog od mojih miljenika zaluđenog nogometom
) koštaju 10 puta manje nego ovdje..... Ma sve je od reda na ne-zapadnjačkim mjestima n puta jeftinije. No, najinteresantnije je tamo cjenkanje. Cjenkala sam se čak i ja koja se nikada ne cjenkam!
Jednostavno ne smiješ kupiti po prvoj ponuđenoj cijeni. Prodavači navale kada netko pokaže i najmanji interes i to je tako zabavno za promatranje, a još zabavnije za sudjelovanje . Ja sam ugledala nekakve drvene žabe. Ako im se povlači s nekim štapićem preko leđa, proizvodi se zvuk kao kreketanje. Sjetila sam se da su to moji miljenici gledali prošlo ljeto na International Fair-u kad su me došli posjetiti, ali nisam bila sigurna jesu li kupili ili ne. Pogledam žabicu i kaže mi prodavačica: "30 Ringits!" (6 €!!!). Momentalno se okrenem da ću otići, a ona odmah spusti za 5 Rigita. Uzmem telefon da nazovem Majku mojih miljenika, a cijena se spusti za daljnjih 5. Pričamo nas dvije, a oko mene krene kreketanje. Moja seka pita što je to. Ja se valjam od smijeha i žalim što ne mogu snimiti scenu. Naime, i prodavačica i njezin prijatelj sa susjednog štanda se vrte oko mene dok pričam na telefon, krekeću s tim žabama te nastavljaju spuštati cijenu. Završim razgovor i kažem: "Kupit ću 3 za 30.".
Prodano. Znam da sam preplatila, ali zaslužili su za cijelu izvedbu i moj osmijeh od uha do uha na kraju večeri
. 
A koliko smo platili vožnju taxijem 40 minuta po noći za povratak? 15€
.Eto, neću uspijeti završiti priču o Penangu. Opet sam zastranila i nisam vam pokazala ni George Town niti Batu Ferringhi u kojem je noćna tržnica, a sad se stvarno moram ići pakirati. Namjerno puštam to za noćne sate tako da pokušam zamijeniti dan za noć već ovdje, prije nego odletim tamo gdje ne pričaju engleski kao u Maleziji, tamo gdje neću razumjeti nijedan znak, tamo gdje mi lokalni ljudi kažu da mi taxisti neće razumjeti napisano ime hotela na engleskom pa mi pošalju ovo da isprintam i pokažem:
. I sad očekujete da znam odakle ću vam pisati sljedeći put. Stvarno pretjerujete
.
- 01:21 -
subota, 10.05.2008.
Kek Lok Si
Kek Lok Si je najpoznatiji budistički hram na Penangu. Neki znalci kažu da je spoj kineske i malezijske arhitekture, ali je to nešto o čemu ne znam ništa tako da im samo mogu vjerovati.
Gradnja je započela u 19. stoljeću i nastavlja se i danas jer kineska zajednica koja je velika u Penangu, svako malo financira nekakvu nadogradnju. Poznat je po Pagodi 10000 buda, najvišoj pagodi u Maleziji izgrađenoj 1930.
Kroz 7 katova vode male stepenice. Iz europske perspektive su male u svakom pogledu. Nekako sam u našem dijelu svijeta navikla vidjeti male oklope, haljine i ostale predmete ako su bili korišteni u srednjem vijeku, ali ovo je građeno prije 80 godina, a noga na slici je broj 39
. Malezijci na Penangu su, većinom, minijaturni. Ili ako bismo mi njih pitali, rečenica bi glasila: "Europljani su divovi.". Sve ovisi o tome s koje strane gledamo nešto .
. Ovako sam se mirna spustila u podnožje .Kek Lok Si je jako šaren kao i puno toga drugoga na Penangu...
...i za moj pojam je kičast,...
Unatoč kiču, u nekim segmentima odiše skladom i smirenošću.
Kroz hramove se vidi jasno kolika je razlika u kulturama zapada i istoka. Katoličke crkve i budistički hramovi nemaju ništa zajedničkog. Usporedimo samo debelog Budu koji meni uvijek djeluje veselo i Isusa na raspelu...
Na putovanjima me jako veseli to što me potaknu na zanimljivo učenje, barem na brzinu. Proučavala bih ja to i inače, ali je problem što nemam vremena da pročitam i radim sve što bih htjela.... Ne znam kako vi, ali ja bih da sada odem u penziju, imala ispunjene dane sa svime i svačime..... Na sljedeći dugi let ide samnom knjiga o religijama da naučim nešto o budizmu kad se već šetam po tom dijelu svijeta.
Zanimljivo je bilo šetati po Kek Lok Si.
Nije to samo arhitektura. Vidi se kroz te zgrade i ljude puno drugoga interesantnoga vezanog uz odnos ljudi tamo prema životinjama, ljudima i životu.
Ove dvije mačke se šeću po hramu i nitko ih ne tjera.
Druga stvar, koja je tužna, je broj prosjaka koji leži po vrtu.
Na istom mjestu teško siromaštvo i bogatstvo. Prije nekoliko godina je postavljena 30 metara visoka brončana skulptura Kuan Yin Bodhisattva kojoj se trenutno gradi krov za zaštitu.
Nekako nakon prolaska kraj onih prosjaka, nisam mogla ne pomisliti da postoje ljudi kojima bi krov puno više trebao nego što treba brončanom kipu. To je, na žalost, tako u životu. Mogla bih se opet vratiti na temu sreće, ali nije sve u tome. Najjednostavnije je sve objasniti rođenjem pod sretnom ili nesretnom zvijezdom.
Ja mislim da nam treba bokunić sreće da se rodimo u dobrom okruženju, ali isto tako znam da svi ne iskoriste svoje prilike. Sjećam se kako je Jamie Oliver organizirao školu u svom restoranu za dvadesetak mladih izgubljenih slučajeva. Znači, dobili su priliku koju bih ja kojoj ne treba, voljela dobiti
. Bilo je fascinantno gledati koliko ih je malo to iskoristilo da nauče zanat i omoguće si zaradu. Nisu dolazili na satove iz bezveznih razloga, a neki su pokazivali apsolutnu nezainteresiranost. Kada vidim takve situacije, znam da ih ima koji odaberu prosjački način života i život na socijalnoj pomoći. Ali nisu svi takvi. Ako i ima nešto u zvijezdama, mene je moja odvela u Dublin. No, ja ne mogu nikako sve pripisati zvijezdama. Ja ipak vjerujem da su bitnije naše misli i odluke i da imamo utjecaja na naš put. Da sam ostala u Zagrebu, ne bi bilo ovih putovanja i moji projekti bi me vodili po ex YU. No, isto tako znam da se ne bi svatko bio na mom mjestu odlučio na ovo što sam se ja odlučila.
. Ne kužim se u to, ali prema onome kako je krenulo, mislim da mi u zvijezdama piše da u ovoj godini moram vidjeti Aziju .Zato se sada odoh slikati da mogu zatražiti vizu za Kinu u ponedjeljak
.
- 14:30 -
srijeda, 07.05.2008.
Što znači Copyright na blogu?
Javila mi je prijateljica da je vidjela moje slike s bloga u Metrou prije dan - dva.
Neka na fotografiji sa zmijom joj je jako sličila na mene . Onda je malo bolje pogledala pa je vidjela da to jesam ja .
Potrudila se, skenirala i stvarno, to su fotografije sa zadnjeg posta:
Sad se pitam što znači copyright ili da kažem hrvatski, autorsko pravo?
Metro nije uzeo fotografije i objavio ih pod svojim imenom, nego su napisali s kojeg je to bloga. Znači li to da ja smijem otići na National Geographic, odabrati slike, objaviti ih na svom blogu, napisati odakle sam ih uzela i nikome ništa?
Znam da ulazim u pravne vode, ali se baš pitam koje su granice korištenja tuđih materijala?
Znači li ovo da neke novine smiju kopirati i cijeli tekst kojega netko od blogera napiše i objaviti ga u novinama bez pitanja? Nisam pravnik, ali ne bih baš rekla da je to tako ni s tekstovima ni s fotografijama....
Bih li ja sada prekršila autorska prava kada bih s Wikipedie kopirala definiciju autorskog prava?
Mislim da ne bih jer i Wikipedia, a i neki drugi izvori kažu da se smije citirati pa ih ja sada ovdje citiram :
"Dopušteno je doslovno navođenje ulomaka autorskog djela koje je na zakonit način postalo pristupačno javnosti, radi znanstvenog istraživanja, nastave, kritike, polemike, recenzije, osvrta, u mjeri opravdanoj svrhom koja se želi postići i u skladu s dobrim običajima, time da se mora naznačiti izvor i ime autora."
Ali isto tako, DailyBlogTips.com kaže još nešto što mi ima jako smisla:
"You can only use copyrighted material if you have explicit permission from the author to do so (or if you make fair use of it, as explained before)".
Daje li Metrou rečenica "Thejourney.blog.hr donosi živopisne fotografije...." (hvala na komplimentu) pravo da odmah i objavljuje fotografije? Ne bih baš rekla. Čini mi se da oni tako samo na brzinu riješe pitanje pripreme novina na točno predviđenom broju stranica.
Nije stvar da mislim da sam Krleža ili neki slavni fotograf, ali eto, pitam se gdje su granice da netko smije uzeti tuđe na Internetu?
Meni copy/paste s nekog bloga ne spada u onaj razred recenzija i osvrta. A vama?
- 21:08 -
Komentari (17) - Isprintaj - #
.
