subota, 21.06.2008.
Doma tu, doma tamo
Puno putovanja uzima danak.
Davno mi se nije dogodilo da sam tako malo pisala, ali, jednostavno nisam stizala i sada vas pozdravljam iz Rijeke 
.
Lijepo je putovati, ali jako lijepo je i biti doma . Baš uživam i svaki dan u sebi zahvaljujem onima koji su osmislili Internet, a i svojim šefovima da mogu s vremena na vrijeme raditi od doma . Da sam mogla uvesti ADSL na Krku, doma u Dublinu me ne bi vidjelo barem 2 ljetna mjeseca .
Da, dokgod se ne odlučim vratiti u Rijeku, imat ću dva mjesta koja zovem doma. To je prokletstvo nas ovakvih koji se odlučimo okušati i negdje drugdje.
Sjedim jučer u Tapasu s mojim prijateljima, večer je ljetna, topla, fino papamo, pijuckamo vino i raspredamo o svemu i svačemu. Tamo je i onaj koji mi je posvetu u svojoj knjizi započeo s: "Gipsy ti, gipsy ja....".
Jesam li gipsy u duši kako me optužio ili sam tu gdje jesam iz nekih drugih razloga za koje sam mislila da su pravi razlozi odlaska? Čudno je to... S jedne strane sam jako vezana na obitelj i prijatelje, a s druge strane sam se relativno lako odlučila otići u zemlju u kojoj sam bila jedini put prije preseljenja 4 dana i to na zadnjem razgovoru za posao. Neki mi kažu da sam hrabra, a ja ne znam što misliti. Znam samo da se i tu i tamo osjećam dobro. Uvijek ću kad budem tako sjedila kao jučer, reći: "Ovoga nema nijgdje drugdje!", misleći na sve što me tjera da tako često dođem u Rijeku..... No, onda pomislim koliko mi se u Irskoj smanjio stres, koliko sam, općenito, opuštenija te na druge stvari poslovnih tonova i razmišljanje o mogućem povratku, ostane samo kratka misao uzrokovana ugodnim okruženjem.
- 00:40 -
utorak, 17.06.2008.
11 godina
Danas najstariji od mojih miljenika ima 11 godina.
Gledam ga jutros; noga 39, visok nekih 150-ak, guta Harryja Pottera i slične knjige, voli otići na Cres volontirati oko supova, priroda i životinje ga općenito interesiraju i kaže da će se baviti gmazovima, ne interesira ga nogomet, bavi se plivanjem, pita me kad će Star Wars biti popularan kod njegovih vršnjaka....
I mislim si kako je prohujalo 11 godina. Čini mi se da je lani bio beba i kao jučer se sjećam dana kad je razgovjetno rekao moje ime.
I onda mi je proletilo kroz glavu pitanje: "Je li se kod mene nešto posebno događalo tih 11 godina?". Na sekundu me uhvatila panika jer ako zaključim da nije, znači da sam ih samo tako profućkala. Pravi trenutak za brzinski rezime i panika je splasnula. Dobro je bilo. Samo kad pomislim na seljenja, već je bilo više nego dovoljno akcije; Rijeka - Zagreb - Dublin - ?. "?" je tu jer još nisam baš sigurna da mi je to zadnji grad u kojem ću živjeti. Nekako me u budućnosti privlači Francuska; njihova kultura življenja mi se sviđa, zemlja je lijepa, štogod ljudi mislili, svi Francuzi koje znam su mi jako dragi, na europskom kopnu je pa ne ovisim o avionu da dođem u Hr, klima je dobra..... Sve u svemu, to je dobar kandidat za popunjavanje onog upitnika. Mlađi miljenik koji jako voli nogomet, za razliku od starijeg brata, mi je na ovo rekao: "Ti si kao Olić. Stalno mijenjaš države." . "Da još i zarađujem približno kao on, bilo bi nam svima super ".
Da, 11 godina prođe u hipu. Ja se ne volim previše okretati, nego više volim gledati naprijed. Brzinski rezimei su moj maksimum, a nisam ni pretjerano dobra u petogodišnjim planovima. Ma mislim da nije nitko. Koliko vas može reći da ste točno tamo gdje ste se vidjeli da ćete biti prije 5 do 10 godina?
Uvijek u životu nešto krene nekim neplaniranim putem. Naiđem na neku novu cestu i odem vidjeti kuda vodi. Samo što se za razliku od vožnje autom, nikada do sada nisam uspjela vratiti natrag. Do sada su sve te ceste bile jednosmjerne i jedini odgovor koji mogu dati kad me ljudi pitaju kad ću se vratiti je da ovog časa to ne planiram. No, tko zna što život nosi i kuda ovaj puteljak na kojem jesam vodi.
- 18:45 -
utorak, 03.06.2008.
Pričice o mom prvom kineskom iskustvu
Nisam imala previše prilike razgledavati Xiamen jer sam bila tamo samo dane kad smo radili i odmah sam zadnju večer produžila za Hong Kong. Ostavio mi je dojam ne pretjerano zanimljivog grada punog dosadnih zgradurina, a mamutice se grade na sve strane.
.
No, sve u svemu, Xiamen će mi ostat u dobrom sjećanju po mojem prvom kineskom iskustvu. To je bilo zanimljivo. To je bilo nešto drugačije od zemalja koje sam do sada posjetila. Komunizam i brojnost čine svoje....
Pisala sam vam o njihovom poimanju veličine. Nije me začudilo. Zabavilo me ponajviše vidjeti njihovu reakciju na naše brojke. Još su se sljedeći dan smijali tome
.Ali nije to bilo jednino što će mi ostati urezano u sjećanje
.Restoran - sjećanje na komunizam i savršena briga za gosta
Jednu večer smo bili u nekom lokalnom restoranu poznatom po jako dobroj hrani. Kad sam odlučila ne osvrtati se na čistoću, mogla sam početi donekle uživati.... Mislila sam: Jedemo kuhano i pečeno, a valjda se nećemo razboliti.... Kad nas lokalni odvedu u restoran za kojega kažu da je hrana jako dobra, nekako je nepristojno ne jesti.
Sada kad je sve prošlo dobro, mogu reći da smo zaista odlično jeli tu večer.
Prvo iznenađenje kad smo ušli su bile slike na zidu
. 
Zaboravila sam pomalo kako je to gledati vođu & co. gdjegod se okreneš.
Mi smo imali stol rezerviran u odvojenoj sobi. Tamo je zid krasio Engels
. 
Samo smo ga Kinezi i ja prepoznali. Zapadnjacima smo morali malo pomoći da se sjete da je to Marxov prijatelj.
No, na stranu čistoća i ukrasi; restoran bi trebao konkurirati za customer care nagradu godine. Ja sam davno odustala od pokušaja jedenja sa štapićima i zamolila sam vilicu i nož. Nisu ih imali. Nakon nekoliko minuta su došli s novim beštekom, netom opranim i neobrisanim tako da su kapi još bile njemu. Otišli su ga kupiti u dućan u ulazu do. Stvarno lijepo od njih
.Izgubljeni u jeziku
Sami ne bismo bili mogli u taj restoran jer ne znamo kineski. Dok nisam došla tamo, mislila sam da mi kolege pretjeruju kada kažu da se mogu slikati s engleskim, ali je stvarno tako. Dva papira su mi bila bitna za preživljavanje; jedan s imenom firme, a drugi s imenom hotela. O najmu auta nema smisla ni sanjati.
Nivo znanja engleskog je takav da čak kad smo hvatali taksi za aerodrom (i pritom vukli kufere), vozač nije razumio airport. A samo sam rekla 1 riječ da budem što jasnija. Nije mi bilo ni na kraj pameti reći cijelu rečenicu. Na moje airport, vozač je počeo govoriti na kineskom
. Štogod da je rekao, meni je to sve zvučalo čing čang čung. A i ja sam njemu, vjerojatno, zvučala slično . Dok je kolega tražio papir s aerodromom napisanim na kineskom, žena koja je izašla iz taksija se vratila i objasnila vozaču gdje želimo stići. 
.Kinezi gledani iz zapadnog i istočnog kuta
Na sreću svi ti ljudi koje smo susretali su bili jako srdačni i voljni pomoći. Moj pozitivan dojam o stanovnicima Azije se nastavlja.
Nekako kod mnogih ljudi u Europi susrećem negativan stav prema Kinezima. Razumijem odakle dolazi jer sam ga i ja imala. Dovoljno je da se sjetim Kajzerice nekada.... A ne volim baš niti kineske restorane u Europi.
U Xiamenu sam stekla potpuno drugačiji dojam.
Sva kineska hrana koju sam jela je bila jako dobra. Ma kakve male pržene spring rolls. Tamo sam ih na 2 mjesta dobila kao lijepe, fine oveće roladice od nekakve kao palačinke koje ulja nisu vidjele. Davila sam se u njima koliko su fine bile.
Shopping - ne kupujmo kinesko
S obzirom na poznate cijene made in China proizvoda, morala sam otići u shopping. Međutim, nisu me inspirirali. Made in China je jeftino, ali dobro da se nisam odvažila kupiti nešto skupo. Kolega i ja smo kupili wireless miša IBM
. Koštao je svaki 4.5 €. E, pa koliko para, toliko muzike . Moj nije uopće radio, a njegov je radio 1 dan . Memory stick Sony , izgleda da radi. To smo kupovali u shopping centru koji ima na 1 katu samo elektroniku.
Krenuli smo po redu po štand-dućanima i počeli se raspitivati za cijene raznih proizvoda. U jednom od prvih smo pitali za miša. Prodavačica nije imala tamo wireless. Odmah je izvukla 2 stolice i otrčala negdje. Dugo je nije bilo, a i mi smo htjeli vidjeti što ima dalje pa smo otišli. Kad smo bili jedno 50-ak metara dalje, evo nekoga tko nas presreće i maše s tim miševima. Naša prodavačica iz prvog dućana. Našla je ona nas. Onda se kolega krenuo cjenkati. Ja bih već bila kupila na 6€, ali on se nije dao i dobro da je bilo tako
.Shopping - kupujmo tajlandsko
Zaboravila sam pojas pa sam išla kupiti u jedan dućan s kožom. Sve krcato torba i novčanika, a cijene nikakve. Kupila sam pojas, ali ga je trebalo skratit i dodati još nekoliko rupica
. Dok sam čekala u dnu dućana da se to napravi, otvara prodavačica neka vrata blizu mene i zove me. Moram priznati da mi nije bilo baš svejedno. Ne razumijem ju ništa, niti ona mene i sad bih trebala ući u neki zatvoreni prostor, ali me jako interesiralo što mi želi pokazati.... Da sam bila sama, ne bih išla, ali bio je jedan kolega samnom pa sam se odvažila. Kažem mu: "Ući ću, ostat ću kod vrata da se ne zatvore. Ako se zatvore i nema me za minutu, provali .". Treba ipak biti oprezan. Čula sam svakakve priče.... Drago mi je da sam ušla. Soba puna torbi i novčanika. Krene prodavačica pokazivati jednu za drugom: "Prada, Chanel, Louis Vuitton,... Look, look!" I činile su se dosta dobre kopije. "Look, look, very good. All made in Thailand! Very good." 
. Krivo je procijenila. Miš i memory stick su sve Made in Thailand što sam kupila . Kako Kina motivira ljude da traže račun
U restoranu u kojem su nam išli kupovati vilice bili smo zatražili račun. Dobili smo neke papiriće na kojima, naravno, nismo ništa razumjeli. Jedan kolega koji se vječno nešto zafrkava mi kaže neka izgrebem onaj dio koji stvarno izgleda kao gratta e vinci jer da su računi u Kini ujedno i instant lutrija.
. I stvarno, konobarica mu donese 10 Yuana (cca 1€) .Jedno dijete i to je to
Kolikogod su se Kinezi smijali brojčanom stanju Hrvata, toliko su im se naši zakoni vezani uz porodiljski činili nestvarnima. I štogod mi pričali o tim našim zakonima, kada ih usporedim sa zemljama s kojima imam doticaja, nestvarno su dobri. Znamo da Kina ima zakon po kojem obitelj Kineza smije imati jedno dijete. To se ne odnosi na nacionalne manjine.
Koja je kazna za sljedeće dijete? Dvogodišnji prihod, a žena ako radi u državnoj službi, dobije otkaz. Blizanci su izuzeti iz zakona
. Tako to ide već 30 godina i natalitet se znatno smanjio, ali znaju da će im se obiti o glavu kada broj penzionera bude znatno veći od broja zaposlenih. Sada, gledano iz naše perspektive, na jednom mjestu imaju previše zaposlenih. Npr. dućani su krcati prodavačica koje nemaju posla. I tako mi djeluje svugdje. Gdjegod se nešto radi, ima ih previše.
- 21:16 -
.
