Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/thejourney

Marketing

11 godina

Danas najstariji od mojih miljenika ima 11 godina.
Gledam ga jutros; noga 39, visok nekih 150-ak, guta Harryja Pottera i slične knjige, voli otići na Cres volontirati oko supova, priroda i životinje ga općenito interesiraju i kaže da će se baviti gmazovima, ne interesira ga nogomet, bavi se plivanjem, pita me kad će Star Wars biti popularan kod njegovih vršnjaka....
I mislim si kako je prohujalo 11 godina. Čini mi se da je lani bio beba i kao jučer se sjećam dana kad je razgovjetno rekao moje ime.
I onda mi je proletilo kroz glavu pitanje: "Je li se kod mene nešto posebno događalo tih 11 godina?". Na sekundu me uhvatila panika jer ako zaključim da nije, znači da sam ih samo tako profućkala. Pravi trenutak za brzinski rezime i panika je splasnula. Dobro je bilo. Samo kad pomislim na seljenja, već je bilo više nego dovoljno akcije; Rijeka - Zagreb - Dublin - ?. "?" je tu jer još nisam baš sigurna da mi je to zadnji grad u kojem ću živjeti. Nekako me u budućnosti privlači Francuska; njihova kultura življenja mi se sviđa, zemlja je lijepa, štogod ljudi mislili, svi Francuzi koje znam su mi jako dragi, na europskom kopnu je pa ne ovisim o avionu da dođem u Hr, klima je dobra..... Sve u svemu, to je dobar kandidat za popunjavanje onog upitnika. Mlađi miljenik koji jako voli nogomet, za razliku od starijeg brata, mi je na ovo rekao: "Ti si kao Olić. Stalno mijenjaš države." sretan. "Da još i zarađujem približno kao on, bilo bi nam svima super sretan".
Da, 11 godina prođe u hipu. Ja se ne volim previše okretati, nego više volim gledati naprijed. Brzinski rezimei su moj maksimum, a nisam ni pretjerano dobra u petogodišnjim planovima. Ma mislim da nije nitko. Koliko vas može reći da ste točno tamo gdje ste se vidjeli da ćete biti prije 5 do 10 godina?
Uvijek u životu nešto krene nekim neplaniranim putem. Naiđem na neku novu cestu i odem vidjeti kuda vodi. Samo što se za razliku od vožnje autom, nikada do sada nisam uspjela vratiti natrag. Do sada su sve te ceste bile jednosmjerne i jedini odgovor koji mogu dati kad me ljudi pitaju kad ću se vratiti je da ovog časa to ne planiram. No, tko zna što život nosi i kuda ovaj puteljak na kojem jesam vodi.

Photobucket


Post je objavljen 17.06.2008. u 18:45 sati.