subota, 21.06.2008.
Doma tu, doma tamo
Puno putovanja uzima danak.
Davno mi se nije dogodilo da sam tako malo pisala, ali, jednostavno nisam stizala i sada vas pozdravljam iz Rijeke 
.
Lijepo je putovati, ali jako lijepo je i biti doma . Baš uživam i svaki dan u sebi zahvaljujem onima koji su osmislili Internet, a i svojim šefovima da mogu s vremena na vrijeme raditi od doma . Da sam mogla uvesti ADSL na Krku, doma u Dublinu me ne bi vidjelo barem 2 ljetna mjeseca .
Da, dokgod se ne odlučim vratiti u Rijeku, imat ću dva mjesta koja zovem doma. To je prokletstvo nas ovakvih koji se odlučimo okušati i negdje drugdje.
Sjedim jučer u Tapasu s mojim prijateljima, večer je ljetna, topla, fino papamo, pijuckamo vino i raspredamo o svemu i svačemu. Tamo je i onaj koji mi je posvetu u svojoj knjizi započeo s: "Gipsy ti, gipsy ja....".
Jesam li gipsy u duši kako me optužio ili sam tu gdje jesam iz nekih drugih razloga za koje sam mislila da su pravi razlozi odlaska? Čudno je to... S jedne strane sam jako vezana na obitelj i prijatelje, a s druge strane sam se relativno lako odlučila otići u zemlju u kojoj sam bila jedini put prije preseljenja 4 dana i to na zadnjem razgovoru za posao. Neki mi kažu da sam hrabra, a ja ne znam što misliti. Znam samo da se i tu i tamo osjećam dobro. Uvijek ću kad budem tako sjedila kao jučer, reći: "Ovoga nema nijgdje drugdje!", misleći na sve što me tjera da tako često dođem u Rijeku..... No, onda pomislim koliko mi se u Irskoj smanjio stres, koliko sam, općenito, opuštenija te na druge stvari poslovnih tonova i razmišljanje o mogućem povratku, ostane samo kratka misao uzrokovana ugodnim okruženjem.
- 00:40 -
.
