subota, 10.05.2008.
Kek Lok Si
Kek Lok Si je najpoznatiji budistički hram na Penangu. Neki znalci kažu da je spoj kineske i malezijske arhitekture, ali je to nešto o čemu ne znam ništa tako da im samo mogu vjerovati.
Gradnja je započela u 19. stoljeću i nastavlja se i danas jer kineska zajednica koja je velika u Penangu, svako malo financira nekakvu nadogradnju. Poznat je po Pagodi 10000 buda, najvišoj pagodi u Maleziji izgrađenoj 1930.
Kroz 7 katova vode male stepenice. Iz europske perspektive su male u svakom pogledu. Nekako sam u našem dijelu svijeta navikla vidjeti male oklope, haljine i ostale predmete ako su bili korišteni u srednjem vijeku, ali ovo je građeno prije 80 godina, a noga na slici je broj 39 . Malezijci na Penangu su, većinom, minijaturni. Ili ako bismo mi njih pitali, rečenica bi glasila: "Europljani su divovi.". Sve ovisi o tome s koje strane gledamo nešto .
Kek Lok Si je jako šaren kao i puno toga drugoga na Penangu...
...i za moj pojam je kičast,...
Unatoč kiču, u nekim segmentima odiše skladom i smirenošću.
Kroz hramove se vidi jasno kolika je razlika u kulturama zapada i istoka. Katoličke crkve i budistički hramovi nemaju ništa zajedničkog. Usporedimo samo debelog Budu koji meni uvijek djeluje veselo i Isusa na raspelu...
Na putovanjima me jako veseli to što me potaknu na zanimljivo učenje, barem na brzinu. Proučavala bih ja to i inače, ali je problem što nemam vremena da pročitam i radim sve što bih htjela.... Ne znam kako vi, ali ja bih da sada odem u penziju, imala ispunjene dane sa svime i svačime..... Na sljedeći dugi let ide samnom knjiga o religijama da naučim nešto o budizmu kad se već šetam po tom dijelu svijeta.
Zanimljivo je bilo šetati po Kek Lok Si.
Nije to samo arhitektura. Vidi se kroz te zgrade i ljude puno drugoga interesantnoga vezanog uz odnos ljudi tamo prema životinjama, ljudima i životu.
Ove dvije mačke se šeću po hramu i nitko ih ne tjera.
Druga stvar, koja je tužna, je broj prosjaka koji leži po vrtu.
Na istom mjestu teško siromaštvo i bogatstvo. Prije nekoliko godina je postavljena 30 metara visoka brončana skulptura Kuan Yin Bodhisattva kojoj se trenutno gradi krov za zaštitu.
Nekako nakon prolaska kraj onih prosjaka, nisam mogla ne pomisliti da postoje ljudi kojima bi krov puno više trebao nego što treba brončanom kipu. To je, na žalost, tako u životu. Mogla bih se opet vratiti na temu sreće, ali nije sve u tome. Najjednostavnije je sve objasniti rođenjem pod sretnom ili nesretnom zvijezdom.
Ja mislim da nam treba bokunić sreće da se rodimo u dobrom okruženju, ali isto tako znam da svi ne iskoriste svoje prilike. Sjećam se kako je Jamie Oliver organizirao školu u svom restoranu za dvadesetak mladih izgubljenih slučajeva. Znači, dobili su priliku koju bih ja kojoj ne treba, voljela dobiti . Bilo je fascinantno gledati koliko ih je malo to iskoristilo da nauče zanat i omoguće si zaradu. Nisu dolazili na satove iz bezveznih razloga, a neki su pokazivali apsolutnu nezainteresiranost. Kada vidim takve situacije, znam da ih ima koji odaberu prosjački način života i život na socijalnoj pomoći. Ali nisu svi takvi.
Ako i ima nešto u zvijezdama, mene je moja odvela u Dublin. No, ja ne mogu nikako sve pripisati zvijezdama. Ja ipak vjerujem da su bitnije naše misli i odluke i da imamo utjecaja na naš put. Da sam ostala u Zagrebu, ne bi bilo ovih putovanja i moji projekti bi me vodili po ex YU. No, isto tako znam da se ne bi svatko bio na mom mjestu odlučio na ovo što sam se ja odlučila.
Zato se sada odoh slikati da mogu zatražiti vizu za Kinu u ponedjeljak .
- 14:30 -