Let the tear of emotion slide, let not thy memories be lost in time.
Kada će biti vrijeme, ili će post biti žalostan ili sretan. Suze će se svejedno lijati. Ja se iskreno nadam da će biti radosnice...nemate pojma...a možda, opet, i imate?? Neznam...samo znam da sam zamrzio neke ljude...a možda i nije ljutnja, već žalost... Ljudi koji lažu...koji šapuću laži drugima i uništavaju ljubavi... Moja je na zadnjoj vagi...presuda će reći, patnja ili radost. Čak, skužio sam kako su neki ljudi tako okrutni...nisam mogao vjerovati kada sam se prvi put sad u životu sučio koliko ih je, od ljubomornih do jednostavno zlih. Shame...shame that I need to shed the tears for songs... ...and yet, another tear to be shed... ...will it be joy or agony, it's up to her to set the keys. |
Kao što i naslov kaže...the air is discusting. Netko je tako ljubomoran na Iris i mene da nas jako želi posvađat, pa su skoro i upijeli, no volim Iris jače nego što si oni misle. Nas neće razdvojiti neke jadne pričice sa strane. Netko joj u uho "šaputao" da imam neku iz srednje i meni se onda navečer javi neko kao da ona ima drugog. Osim što su opće fulali cijeli smisao, nelogički raspored...dobra svat u tome što su nas skoro razdvojili je ta da je sada volim još više!!! Drago mi je da im se odbilo u glavu! Sada moj komentar na ovo... Ljudi, ako ste već tolike seljačine i ako već idete sa svojim vremenom koje vam očigledno nije dragocijeno prskositi drugima, još nit ne radite kako spada. Pih! Ja da imam neku tam iz svoje škole?? Ja neznam, NEZNAM kada me pogodio grom i zagadio mi pamet da sam počeo slušat cajke i da sam čak digao pogled na neku tam jadnu. Ljudi ne razumiju što ljubav znači kada seru ovakve stvari. Jadno. I, za kraj, doma mi komp krepao pa sada sjedim u igraoni i pišem sad... Nemogu vam se javljat...čujemo se svi još. I ovim patetičnim ljudima koji imaju višta vremena i misle da marim za njihove jadne anonimne komentare, daj si uštedite trud, trudim se izgradit život i vaše jadne poruke nemaju efekta. Ja barem pišem pjesme kad smo već kod toga. P.S.ovdje djecu treba naučiti igrati Call of DUty kak spada, ja dugo nisam igrao i ownao sam...hihi |
Crying...for you, in my silence. I forgot how it feels to be with you. You came to me, gifted me, showed me the love, the one thing I mourn now. Crying...for you, in my silence. I forgot how it feels to be with you. My damned soul stayed the same, but my heart touched the taint. The dying love pierced my cold,undying heart, like a thunder, shredding it to pieces. Not one piece of joy remained. Only memory reamains, but that is not enough to ease my pain. I would like so much to set it loose. Crying...for you, in my silence. I forgot how it feels to be with you. Eyes closing, never remembering, the wings that let me go. How can I be forgived? Crying...falling asleep with tears. Remembering all the tides we flied, all the stories we made, each song we gave life to, as well as my love chained me to you. It must be difficult to you more than to me, for not being there with you, in death. Crying...for you, in my silence. I remember how it feels to be with you. Too bad, that is not the thing that can make me mortal, my beautiful vampire bride. P.S. nemojte ovo krivo shvatiti, pod utjecajem Evancescence - Litihum, KoRn - Got The Life, moj opis za onaj spot, susretanje sa jednom starom serijom koja se više ne pušta na televiziji (The Invisible Man) i moja ljubav prema Iris su se nekak na "tragičan" način spojile... Neznam što da kažem... |
Bolestan, u krevetu, gorim pod vatrom, utapam se čajem. Vapim za slobodom. Glupa glavobolja!!! |
Tokom razgovora sa jednom osobom odlučih toj osobi objasniti kako zamišljam spot od svoje pjesme Undying (postana je još 15.12.2006.)...evo vam...baš me zanimaju vaša mišljenja!!! Your tears scar my conscience scena kada su se posvađali i plaču, pada kiša, oni se deru, djevojka plače jer ju je dečko ne razumije, onda se pokaže scena kako mu se duša raspara, kao staklo, sve brzo, kao flashback memory, njegova grižnja savjesti I’m too guilty to come home. pokažu se sretne uspomene I guess nothing is meant to be all like this. kako stoji sam u crnom nad njenim grobom, sa crnom/crvenom ružom u ruci, klekne, poljubi ružu i stavi je na grob, zaplače i drži se sa rukama na grobu, na koljenima je As you crashed pokaže se odozdol zgrade kako pada prema nama (tlu) i gore na krovu ruka koja ju ne može dosegnuti (njegova ruka) My tears fall on the place where you fell kako ne može vjerovati da se to dogodilo, lice sa stravom, tužnošću i suzama na licu i doziva njeno ime i kada padne, zapravo sada počnu padati suze, do sada su oči bile samo mokre od žalosti, straha i užasa It pains me even deeper Knowing it is all my fault njegov urlik jada nebesima, i tužna faca..miče se sa ruba zida, pada na koljena, na trbuh, lice u rukama My heart won’t heal, pain carved it’s scream, not my ultimate fear. pokaže se kao osoba koja je omamljena (on tj.), kao da ti je netko srce istrgnuo, rasporio i neće se zacijeliti, pa njen urlik, izdah života kada je pogodila tlo, malo animacijski kako glas prodire njemu u srce i raspara ga At our door I stand, I can’t go in right now I cannot go in. sada je slika na pola - lijevi dio ekrana pokazuje kako ne može ući u mrtvačnicu zbog boli u sebi, njegova umrla ljubav, a desni kako stoji pred vratima ograde od kuće gdje su živjeli... Tears starts to fall As I walk towards the door I collapse when I reach I cannot go in. smogne snage i polako ide unutra, u dvorište, rema vratim po puteljku, kamera ide iza njega, i za "slike" se pokazuje kako ide do vrata i kako se ruši kada dođe napokon i kako pada u nesvijest od boli (tj.samo se ruši na pod) Suffocating of your beauty I lost my control fainting to beliefs Uncaring of your toxin it is my word to guess When I’ll cry over your future dead eyes. dok je u nesvijesti, prisjeća se prvih trenutaka, kada su se upoznali i kako mu je srce podivljalo, makar ona nije bila onak, ajmo reći, ok, bila je jako osjećajna osoba, osjećala je sve oko sebe, a on mnogo toga čuvao sebi u srcu i onda se sadašnjost i prošlost sudare i ako odgovor onda pjevač kaže it is my word to guess when I'll cry over your future dead eyes, i od cry nadalje kako je dole kod one zgrade gdje je pala, kako plače nad njenim beživotnim očima A pain to make me last each smile I forbid stares at my back again. kao svaki grijeh koji je počinio, sada mu se smiješe, od slatke osvete, no sada opet se i oni vraćaju zbog ove boli nanesenoj Tears falling like a rain in the sky not landing, gaining speed, until they meet my sorrow. kamera se pokaže kod njegovih očiju i kako suza tekne, tako se ta suza pretovri u kap kiše koja iznenada padne iz neba, dok je tamo i kada pogode pod, njegovo srce se još jedanput pokaže kao raspareno HIT THE FLOOR PLEASE HIT THE FLOOR PLEASE PLEASE HIT THE FLOOR I DON’T WANT TO BE THERE I WANT TO GO HOME želja za mogućnosti ispravka, pokaže se kao pokvarena kazeta i trenuci se okreću, svađe vraćaju, ali sa smiješkom na kraju i sl. to se mora razraditi I press down the door They opened as if it’s my time to go osvijesti se, nije niti dotaknuo kvaku i vrata se otvaraju i kamera je sada unutra, tears stopped to drop gleda prema vratima, i zadnja suza, zadnja kap kiše je stala, now I’m empty ušao je unutra, osjećaj samoće, praznoće...empty of emotion... It happened I don’t know why turned my way gledanje što je do toga došlo, hiding torture feel me I feel you slike se opet vraćaju i želja za paklom, da se ona vrati Torn apart not a tear dropped shvaća da ne može vratiti vrijeme, ma što god da napravio..pada u agoniju, na podu kao da vrišti od boli i okreće se, her picture on my mind she haunts me until I’ll snap ready I am njena slika u mislima i riječi you hurterd me i sl i kada staklo pukne (njegove misli) i prestane se micati..ostane nepomičan Torn apart A voice unheard move unseen eyes stared onto death they saw it’s bless tako je ostao...slomljen..."still"...nije niti zavapio, niti pomaknuo...poželio smrt i skužio blagoslov, kao spasenje od patnje hate revolved home collapsed where did you go… …my sweet love… in my 10sec of life…. mržnja prema životu porasla, ruši kuću (rashiće bolje rečeno, ali poprilično bijesno) i onda primi njenu sliku...i nemože je baciti i opade na koljena, vadi sliku van i grli sliku 8 onda dok je grli ide my sweet love...) In 10sec it happened no tears fell on it I collapsed to blame flame gone out I’m cold where is she gone? onda je skužio da je 10 sekundi trajao njen pad...a da nitko drugi nije mara dao za njih, za njega...za nju...pa okrivljava sebe opet i sva vatra je nestala (misli se na toplinu tijela) i postane m hladno, osjeća se samo, pita se gdje je nestala came there cried my soul I have I’ve shaken my balance as sorrow weighted me all the way to the bottom but I know you can hear me… dolazi tamo gdje je pala... plače se... patnja ga potegla sve do dna, baca se sa istog krova na isto mjesto,s lika kao da će opet biti zajedno, slika kako gleda dolje gdje je pala i ona mu pruži ruke kao zagrljaj tamo gdje je pala... i baci se...i pokaže se ona među crnim oblacima kako se smiješi, sa tugom na licu... i tako završava sa klavirom ili nježno sa gitarom, zavisi o bendu koji će to svirati :) |
Evo mene ljudi Vidite, ja sam od nedjelje prijepodne jaaako zauzet, a od ponedjeljka navečer još više Neki određeni znaju da sam napokon i ja upoznao ljubav Iris (ovaj kiss niti približno ne pokazuje kakvu bi joj pusu sada najrađe dao) I tako...ovo je prva pjesma posvećena njoj, and two more are on their way... Nemojte ovu pjesmu krivo shvatiti, možda će biti malo nelogična, pisao sam je u ponedjeljak navečer kada smo se rastali smo zagrljaljem i obećana mi pusa bilapa se ponadah....ofkorz, imam i nakon te puse i cijele te večeri...ali neću je još postati, prvo je moja voljena mora vidjeti Izvolite... I think you know why now I have a smile on my face. I hope that there my heart is - there, where you shake the very balance of the world, as you took your steps, your walk on the graveyard, enchained by the moonlight on a dark night as I hold on your hand. It's someting I don't wanna break. It's someting I look foward to play. It is someting that never happened to me before... Free Enchained, but free at last, soon no more! Only one door remains. Just few more steps and I'll be free. I hope that you will help me claim my wings! I hope it is destiny I hope that it is you, that you're the one who shall help me claim my wings... Your hands are so cold, but I'm here to warm them up. Do you like the way I touch you, warming your hands.. I guess you do...as you clench mine so hard, yet so soft, and yet so cold again. Looks like it, so take my hand, we both make our way, troughout this park, forward the cross and beyond.. beyond our eyes can see... Your wings are playing with mine, will they set me free? Your eyes look so beautiful, eternal... I'll dream of them… I wish to dream of you I wish to be with you I wish to gain my wings, I wish this would last for a lifetime, I wish to grant you eternity. I feel so tense when we stop, You need to go, we both wanna stay, no matter how well we played, tomorrow we will show our love... Iris...I love you Sad su počeli praznici a ja se neću odmarati toliko...kod tate u radioni četri cijela dana raditii učiti za malu maturu sedam listova pitanja i smišljati kako ćemo se Iris i ja naći Idem sad šljakati,svima vam želim ugodne praznike, tj. čim ugodnije... Budite pozdravljeni... Čim pomislim na Iris već mi je bolje... Joooj ta ljubavne mogu vjerovati..... |
PIŠEM DVA SATA POST, DA BUDE SVE LIJEPO I UREDNO, I ZABLESIRA MI SE KOMP!!!!! AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA EDIT: nije mi nestalo, nego mi se zblesiral komp...i koruptiralo sve sve save-ano |
< | travanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |