Let the tear of emotion slide, let not thy memories be lost in time.
Jiiiiii baš sam hepi! Kada mi je mama rekla da će ovu subotu, danas, ići u Sisak, odmah sam zvao Adrianu i Borisa da si dogovorimo sastajanje! Dočekah i dan kada ću upoznati jednu od starijih blogerica koje znam još od šestog mjeseca prošle godine, a tako i blogera. Na kraju sam se našao samo sa Adrianom, Boris je...a ne znam niti sada još, nema ga niti na msnu biti na face-u niti nigdje... Ccc shame on you! Sad čokoladu nisi dobio, Adriana je! No tako, fino, krenimo mi! :) Dogovaranje je bilo rađe smiješno nego efektivno. Nismo znali detalje do doslovno zadnjeg trenutka. Nadam se da Adriana nije poludjela od silnih SMS poruka obavijesti koje je primala kako ja saznavah komadiće. Krene sušiti kosu. *peep* Dođe poruka - prekine i uzima mobitel. otiđe do kompa i pošalje odgovor. Vrati se u kupanu i suši dalje. *peep*, opet poruka! Ide odgovoriti, te se vrati, kada niti fen ne upali, već opet pipće poruka!! Oh, nije tako informativna, samo potvrđuje, pa nastavi sa sušnjom, kada joj dva puta *peep* dođe, ruši koga god da je na kompjuteru i munjevito odgovara, stavlja točku. Tako je. Tako će biti. No njegova mora biti zadnja. (mala ilustracija moje mašte, hihi) Kao što rekoh, došao sam u Sisak s mamom, s Mažoretkinjama. Čim smo došli ja joj javih gdje smo (sam) i kad smo (tu su poruke počele), a poruka ju je probudila (oprosti još jedamput, nije bilo namjerno :)). Iz te škole neke smo se odvozali busom na "ljetnu pozornicu" i moram pohvaliti mažoretkinje iz susjedne Bosne i Hercegovine, odlično su otplesale (tancale, hehe). Kada je sve bilo gotovo tamo vani, otišli smo u Hotel Panonija i ja čekao tih 14:40 kada bih se trebao vidjeti sa Adrianom. Vrijeme prolazilo, a ručka nema. Čekam, nema. Krenem rješavati sudoku. Još uvijek nema. Idem zvati Adrianu gdje je. Ona je kod one škole, ja joj kažem gdje sam. Ona: To je na drugom kraju grada! Ja: A je*, joj! Joj!! Ti se šališ! A joj... (da vas ne gnjavim, ja mislio da je to minutu vremena udaljeno, jer sam čuo kako je mama rekla da ćemo ići na ručak minutu odavde, no odlučili smo se da neću ja doći do škole, već ona do moje lokacije i da mi pokaže malo grada. Vratim se unutra. Ručka još nema. No nisam dugo čekao. Ja već GLAADAAAN, ujutro par keksi i cedevita, dok su cure nastupale jedan sam mali sendvič pojeo, gledam kako jelo dolazi. Dobijem pohranu puretinu i pire krumir sa umakom od gljiva. Njam njam! No njam njamu nešto fali. Gdje je salata? Gdje je uopće predjelo. Malo još čekam i razgovaram sa kolegicom i u međuvremenu možda dobijem knjigu iz fizike za prve godine fakulteta u ruke! Neda mi se više čekat, krenem jesti. Ubrzo kasnije dođe salata. Tri tanjura. Pitam se okej, što je ovo? Plaćen i dogvoren ručak kasni i ovako siromašan u ovakom hotelu? Malo se naživcirao na to i pojedem glavni obrok. Otišao sam provjeriti na Adrianu. Čeka bus. Malo ostao vani i zamislio si kako se vjerojatno osjeća sa malim putovanjem kojoj joj zadah, vratio se unutra. Dok je došla hvaljena goveđa juha, ja ju još dva puta nazvao. Nakon juhe neki desert, palačinke... Ma rekoh neću i još moramo nadoplatit, neću da me još i za to čeka! Izašao sam van i opet ju nazvao. Blizu je. SUPER!! Sav happy šetkaram se ispred ulaza, gore dolje po stepenicama, malo Taekwondo pokrete, pjevušim...kad me čopi odjedamputa monsteurozna potreba za wcom *slap preko čela*. Sendam joj SMS da me čopil wc i da ću se požurit mogu si samo zamisliti reakciju XD. No sve brzo krasno i vratim se van čekati. Opet ju zval (jesma naporan ) i kaže ona "Evo, dva koraka od tebe!". Weeee!! Vrtim se ja kaj kapetan, primjećujem svaki pokret, sve filmiram, tražim očima za Adrianom i nakon par trenutaka evo jedne spodobe sa kapuljačom na cesti, pa tko bi to bio nego moja prijateljica! Adriana! :) Weeeee odmah potrčah da ju squeeznem neki bi bježali da sa istom namjernom krenem prema njima i vikali upomoć ali ne i ona! A daj ju pogeldajte kako drago izgleda. *trep trep* Njam njam njena okeca. :) Brzo smo razriješili cijeli plan i ja sam uletio u hotel javiti se mami da mi je prijateljica došla i uzeti si vestu, no grešku sam napravio kada ostavio ruksak, točnije, njegov sadržaj. Tura grada je veoma brzo završila zalaskon u alternativni kafić zvan *vadi novčanik iz džepa i traži račun* Podroom (bezveze posegnuo, mislio sam da nešto ide prije podRUMa) gdje smo si naručili čaj i nismo prestali pričati ni na tri sekunde. U tih sat i pol/dva razgovora ju bolje upoznah i bolja je osoba nego što sam si predočio (no blizu sam bio ). Opet se upitah zašto mi tako dobre osobe UVIJEK žive izvan gradaaaAAA!!!?!?! Mia, Tihana, Eni, Nikolina, Mirela, najfrend Marin... svi mi razbacani po Hrvatskoj, a tako i jedan Dino sa kojim se nisam upoznao. I Belgijanac Wesley i Maria Boris i... hoću jedno ljeto grupno okupljanje!! Uglavnom... Me be tako happy što ju upoznao i zaista sam iznenađen! Poseban karakter sa kojim se još nisam susreo! Nemam ama APSOLUTNO ništa lošega za reći. Nad'a! Kao što rekoh, razgovarali smo se sto na sat (i smijala se mojoj Nokiji 3410, također NJOJ nije čudno što nosim flastere u novčaniku, no zato se začudila kako ja volim mlijeko...vjerojatno naša najveća razlika, uz to da voli nogomet a meni je od njega ono, bye bye), čas ovu temu, čas drugu, i zasita se fino raspričali, već se duže vrijeme nisam tako razgovarao s nekime, iskreno (+rečeno). Želim zagrliti prijateljicu i zaštiti je! Čaj je bio fin, morali smo se pokupiti i na bus, a ja si uzeo šećer iz kafića za uspomenu ako račun - i tu dolazimo do ruksaka - nisam imao kemijske olovke da mi se potpiše na račun! :( Stao sam kiosku i kupio sam veeliku cokoladu da se veeeoma začudim na Adrianine riječi "Samo daj vozaču novce, tak ti to ide ovdje, nemaš gdje." Oukej. I u busu pričali (mljeli :P) i nismo prestali klepetat (ma pričat) i zvokat sve o stanice na kojoj sam trebao sići,tj.trebali. Pokaže meni ona gdje trebam ići i dođe ona za "ćaaoo", no evo nas, pusa u obraz, drugi, dva squeeza... dam čokoladu, pa imamo awww, pa opet repriza uz dodatni squeeze xD, "napokon" (kmee) se pozdravimo i ode ona preko ceste... no ja ne odlazim... Dovikavamo se preko ceste, stanem se na jedan...ukras lol, i gledam joj jel joj ide bus. Hitim joj preko ceste aluminijsku foliju od sendviča kojeg jeo, lopticu napravio bio od nje i stiskah ju, pa je dobro preletjela. kaže ona da će to čuvati do idućeg puta, a ja da čuvam šećer i račun. Kako je to rekla, ispljune kaogumu, ja posegnem u džep i doviknem joj jel hoće, kaže ona da ne, ja hitim svejedno, zadere se ona REKLA SAM NE i pokuša hititi kaogume natrag, no nekako nespretno bacila i pala na pola plocnika, no odbila se skakučući do mojih nogu. Ludilo! Kasnije smo ustvrdili,tj.ustanovila je da autobus neće baš tako skoro pa se mirno prošetah prijeko, a ona se već brine da me auto nebi zravnal. Čuj, cjenim brigu, no u našem smjeru auta nema xDD. Ponovno smo se zapričali dok joj autobus nažalost došao, one last squeeze hug i u bus ode ča. :( Ja se šetah do škole i eto, gledah reviju mažoretkinja, no kako nisam spavao baš ove noći, usnuh par puta. Tu bih pohvalio jendu koreografiju na Nightmare Before Christmas, no nemam niti snimke niti slika, no mala djeca su odlično napravila svoj zadatak! Zamišljah kombinaciju Twirling plesa kombiniranog sa Taekwondom. Čudna kombinacija... Na putu do doma saznah čudnu informaciju koja me nakon kraćeg sagledavanja totalno šenula u glavu novim saznanjem. Djeco, kada će te biti stariji, reći ću vam samo hint kako može nešto šlepnuti. Nećemo sada zamarati nedućne glavice... Eto. malo se raspisah, no jel si mogu ja pomoći sa glupostima? Nikako. Pročitajte njezin post na naš susret. Kratak i veoma jasan. Ja to ne mogu. Zaista ne mogu. Nemam takvo stanje unutar sebe, moram razvlačit, opisat, nešto. Jednostavno sam nesposoban nešto tako kratkoga napisati. Kratko objašnajvati. Ne volim kratko :P. Što želim reći? Hoću svoje prijatelje bližeeee!!!! Vaxsysl & Alessa PRIJATELJI |
Nisam očekivao da ću se jednog podneva probuditi i na pogled van, na prizor tužne mokre prirode od večernje kiše, zanegodovati na dolazak zime. Zapanjen vlastitom mišlju, ispala mi napolitanka koju držah. *autor se zagledao u desni kutak na monitoru, gdje piše "ženski kutak" pod odabir kategorije posta*. Kao za uvod. A zaista se jesam prepao vlastitom mišlju. Dao sam misli tome prilikom umivanja i čekanja dok se kompjuterski sistem ne podigne. Tad, danas, sam dobio realan uvid kako se prije osjećao dok je bilo hladno, a ja se u kaputu šetao i uživao u osjećaju. Ne znam jel to zbog danas il što, no mislim.. nekak si mislim da je to bila depresija. Ne znam. Naše radnje i misli nas mijenjaju. Od kad sam otvorio blog do danas, bilo je mnogo toga. Kao što sam pisao desetog osmog. Od tad do danas sam okusio ljubav, novu vrstu prijateljstva, novi ljude, nove smrti, nova događanja, novi uspijesi, nova razočaranja. Prekasno nam je za ispraviti neke pogreške, no makar možemo pokušati, nije dobro reći zbogom kao da se ništa nije dogodilo, već ići naprijed sa tim stvarima na umu i naučiti iz vlastite pogreške koje smo napravili. Ponekad se lekcija nauči prekasno - kada je presuda već donešena. Od klinca koji se razbuđivao, koji se tek odmicao od vizualnog svijeta i polako počeo koračati van svoje zamračene sobe u stvari svijet..pff. Vidim razlike,tj.razliku. Tek sada počinjem shvaćati neke stvari...neke čak i nanovo, kao da sam zaboravio cijeli koncept i ponovno se nađem pred istim vratima, a prošao sam ih. Sada bih najradije razgovarao s curom - u zraku mogu praktički osjetiti neku posebnu hladnoću, težinu. I sa samom tom potrebom i željom razgovora mi se opet javi "novi" uvid - sa kojim sam se prije već susreo i opet smetnuo s uma. Kao da hodam okruglom ulicom. Gdje ti je sestra kad trebaš njen smijeh da te oraspoloži i osvježi pamet i osjećaje? Već sam promijenio raspoloženje osam puta. Od pitanja koja se mogu postaviti odrasloj osobi, pitanja koja prate da se osoba "vrati" u neki određeni trenutak i promijeni nešto, bilo bi (ne uvijek) razborito reći da ne želi mijenjati povijest jer ne zna kako bi danas bilo (ili čak i zna, no teže je znati), te su nas naše odluke učinili kakvi smo danas. Kako bih ja ponekad da sam rekao "ne" za Playstation, ne znam kakav bi danas bio, opće...nemoguće(?) mi je reći. Vjerojatno bih počeo učiti i nebi bio ovoliko zaboravljiv, no bi li imao onda maštu kakvu imam danas i pisao sa istom čaru pjesme koje pisah? Priče? Uff... Ako će netko biti za takvu raspravu, neka mi se javi. U raspoloženju sam razgovarati o odlukama koje su označile dobar dio vašeg života. Nah nah, dosta toga. Ovih pet mjeseci bez škole puno razmišljam o prošlošću. Nisam u depri, već iznosim misli. Evo, sad pustio misli o zimi. Sada će jesen, što mi je vjerojatno draže doba od zime, no teško za reći. Sve ima svoje pluseve i minuse, no ja volim kada se priroda priprema "za spavanje", no kao kada se idete leći u krevet prigrljeni uz osobu koju volite, tako se ja ponekad osjećam kada koračam snijegom, pogotovo po noći, dok nema prometa i zaglušujućih zvukova. To mi je gušt, još da I JE osoba koju volite tamo u zagrljalju..purrrrr :) (draže da smo pred kaminom s dirty stuff in mind, hihihihi). Od zadnje zagrade do sada si pojeo i gledao mačke kako se igraju. Dobih par zamišljaja situacija što se tiče božičnih radosti, mački i Christmas tree. Nevjerojatan smijeh mami izazvao izgovorom. Da se maknem od započetog blebletanja oko Napolitanke koja mi je opala na pod i ubila raspoloženje, idem na temu. Prijateljica je dobila za domaću zadaću iz hrvatskog napisati pjesmu "Promatram i slušam more". Kako nisam imao ništa pametnoga za delati (osim možda početi pospremati, čitati knjigu, raditi nešto korisno), krenuo sam bezveze nešto pisati na tu temu. Bez inspiracija. Tek toliko. No, kada napisao prvi redak drugog stiha, shvatih da.... podsmjehnuo sam se i nastavio pisati dalje, no držao sam se ovih četiri točkica od maloprije. Molim čitatelje da pronađu tu drugu stranu u pjesmi. Pišem o moru, no što je ispod površine mora? Što ja ustinu vidim tamo? XD malo šale, no najbolji način da se predoči. Mučio sam ljude preko msna i samo je jedna osoba pogodila, a da nisam niti malo malo pomogao. Morate si predočiti sa asocijacijama i sa malo metaforike da shvatite (ovo je već pomaganje, al šta'š). Nadam se da će vam se malo otvoriti okeca i da će vam se iskustvo dopasti. Žene bi možda mogle pisati o planini. Promatram i slušam more Promatram more, divim se njegovoj ljepoti. Slušam more, uživam u glazbi koju sklada. Ta tamnoplava ugodnost drži misterije dubina (života), nešto što ne možemo vidjeti, sve puno (kolijevka) života. Dok razmišljam o mjestima gdje sunce ne sja, padam u trans u doživljaju da njima putujem. Sa svakim valom koji dođe na obalu i zašumi, ja putujem sve dublje, gledati (doživljavati) sve veće misterije. Vjetar zapuše i (naglo) promijeni svirku, more se uzburka, sve jači i jači valovi prkose. Glazba žestoka, dubinski mrak kao da se budi, vlažni zrak najavljuje nezaustavljivu oluju. Kroz taj akt prirode, gledah reflekciju sebe, na mjenjivoj površini dubokih misterija. Kako se moja reflekcija mijenja, raspoloženje oporavlja, a more i dalje svira svoju melodiju veselog života. Kao što rekoh, bez posebne inspiracije. Ovo u zagradama su mi druge riječi i mislim da bih morao još pjesmu doraditi. Vrijeme će reći, no za sada će ovako ostati (kao svaka pjesma dosad lol -.-'). Ponavljam, tražite tekst unutar (iza) teksta. Sasvim slučajno mi je došlo sve ovo. Rasprava je otvorena, no oni kojima sam pokazao pjesmu i već znaju odgovor, uživajte dok čitate tuđa mišljenja. Da sam barem uz vas sve koji shvatite taj "sakriven" dio. Nečije izraze lica sam mogao iz amisliti, šeteta što nisam bio tamo, kme! :( Za one koji su odgonetnuli: Nadam se da vam se sviđa djelo!! Za one koji nisu odgonetnuli: Tražite! Dao sam vam i dovoljno pomoći! |
Evo mene ljudi, da se javim da sam živ i da sam zdrav! Prošlo je sat vremena od treninga i dvadeset od mog dolaska doma. Status s Lukom me više ne muči (moglo bi se reći da smo na neutral grounds) i ne vjerujem da će me uhvatiti više neki napadaj...ajd ne nikakav napadaj, no neće mi više doći neki kiseli osjećaj kada ću ga se sjetiti, te mi je sam trening odlično pasao. Odlično. Iznenadio sam se vlastitom kondicijom. Mislim, nisam sada bio tako odličan, i vrtilo mi se, no nisam izgubio kondiciju ili išta. Malo je kondicija pala, naravno, kada nisam trenirao cetri mjeseca (lol), no hej!, it felt so good! Ta (te) stvar (stvari) je (su) pala (pale) na svoje (svoja) mjesto (mjesta). So I'm good here. Razlog zašto me nema po blogovima i zašto me neće biti još neko vrijeme jest da igram Elder Scrolls IV: Oblivion. Izgleda da ga tatin novi kompjuter na kojem još ne radi i neće dok mu neki program..ma neki program ga zajebava, ne može se stavit, a mora zbog posla. Fine by me! Ne samo da radi na najjačim postavkama, nego, za one koji ne znaju... ja sam tu igricu kupio orginal jedva mjesec dana nakon što je izdana. Kopije na koje dobih prste nisu valjale i meni dopizdilo - da na kraju kupim orginal i nisam shvaćao poruku tada - kompjuter ne može poreknuti igru, prezahtjevna je. I tako nakon dvije i pol godine čekanja se igram malo, baš mi dobro dođe. Negdje kada je izašao World of Warcraft sam i prestao igrati novije igre jer su bile prezahtjevne, a koje nisam odigrao su bile...ne tako dobre uglavnom. Izbirljiv sam, samo sa odličnom pričom ili ako je vrhunski napravljena (Max Payne II: Fall of Max Payne (kopija mi ne radi)), te mi treba novih ideja za priče. Igra ima zanimljiv teren od 41kilometra kvadratnih i vec imam inspiracija i ideja. Možda uskoro bude novi post na Fallen Lines! Sve u svemu, eto, da se malo javim, krajem tjedna ću izaći iz tatine radione i upaliti opet ovaj komp. Živjeli! P.S.jelda kako text paše s temom XDXDXDXDXD P.P.S.kratkog li posta o_O ...kako sam na to mogao zaboraviti... TIHANA, SRETAN TI ROĐENDAN! PUNO SREĆE, ZDRAVLJA (i sjajnog seksa )! Budi dobra i radi da ostvariš želje i neka ti ova godina života bude čim bolja! Good hunting! (if ya know what I mean, he he he he) P.P.P.S.koliko li samo pogrešaka ispravio odmah nakon objave, aimeee Filipe, vrati se u osnovnu školu! EDIT:ipak joj ni rođendan... Tihana!! Daj promijenit datume na svim sajtovima na prave! Zbunila si me sad! Neka čestitka ostane...zašto brisat |
< | rujan, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |