Nisam očekivao da ću se jednog podneva probuditi i na pogled van, na prizor tužne mokre prirode od večernje kiše, zanegodovati na dolazak zime. Zapanjen vlastitom mišlju, ispala mi napolitanka koju držah. *autor se zagledao u desni kutak na monitoru, gdje piše "ženski kutak" pod odabir kategorije posta*.
Kao za uvod. A zaista se jesam prepao vlastitom mišlju. Dao sam misli tome prilikom umivanja i čekanja dok se kompjuterski sistem ne podigne. Tad, danas, sam dobio realan uvid kako se prije osjećao dok je bilo hladno, a ja se u kaputu šetao i uživao u osjećaju. Ne znam jel to zbog danas il što, no mislim.. nekak si mislim da je to bila depresija. Ne znam. Naše radnje i misli nas mijenjaju. Od kad sam otvorio blog do danas, bilo je mnogo toga. Kao što sam pisao desetog osmog. Od tad do danas sam okusio ljubav, novu vrstu prijateljstva, novi ljude, nove smrti, nova događanja, novi uspijesi, nova razočaranja. Prekasno nam je za ispraviti neke pogreške, no makar možemo pokušati, nije dobro reći zbogom kao da se ništa nije dogodilo, već ići naprijed sa tim stvarima na umu i naučiti iz vlastite pogreške koje smo napravili. Ponekad se lekcija nauči prekasno - kada je presuda već donešena. Od klinca koji se razbuđivao, koji se tek odmicao od vizualnog svijeta i polako počeo koračati van svoje zamračene sobe u stvari svijet..pff. Vidim razlike,tj.razliku. Tek sada počinjem shvaćati neke stvari...neke čak i nanovo, kao da sam zaboravio cijeli koncept i ponovno se nađem pred istim vratima, a prošao sam ih. Sada bih najradije razgovarao s curom - u zraku mogu praktički osjetiti neku posebnu hladnoću, težinu. I sa samom tom potrebom i željom razgovora mi se opet javi "novi" uvid - sa kojim sam se prije već susreo i opet smetnuo s uma. Kao da hodam okruglom ulicom. Gdje ti je sestra kad trebaš njen smijeh da te oraspoloži i osvježi pamet i osjećaje? Već sam promijenio raspoloženje osam puta. Od pitanja koja se mogu postaviti odrasloj osobi, pitanja koja prate da se osoba "vrati" u neki određeni trenutak i promijeni nešto, bilo bi (ne uvijek) razborito reći da ne želi mijenjati povijest jer ne zna kako bi danas bilo (ili čak i zna, no teže je znati), te su nas naše odluke učinili kakvi smo danas. Kako bih ja ponekad da sam rekao "ne" za Playstation, ne znam kakav bi danas bio, opće...nemoguće(?) mi je reći. Vjerojatno bih počeo učiti i nebi bio ovoliko zaboravljiv, no bi li imao onda maštu kakvu imam danas i pisao sa istom čaru pjesme koje pisah? Priče? Uff...
Ako će netko biti za takvu raspravu, neka mi se javi. U raspoloženju sam razgovarati o odlukama koje su označile dobar dio vašeg života.
Nah nah, dosta toga. Ovih pet mjeseci bez škole puno razmišljam o prošlošću. Nisam u depri, već iznosim misli. Evo, sad pustio misli o zimi. Sada će jesen, što mi je vjerojatno draže doba od zime, no teško za reći. Sve ima svoje pluseve i minuse, no ja volim kada se priroda priprema "za spavanje", no kao kada se idete leći u krevet prigrljeni uz osobu koju volite, tako se ja ponekad osjećam kada koračam snijegom, pogotovo po noći, dok nema prometa i zaglušujućih zvukova. To mi je gušt, još da I JE osoba koju volite tamo u zagrljalju..purrrrr :) (draže da smo pred kaminom s dirty stuff in mind, hihihihi).
Od zadnje zagrade do sada si pojeo i gledao mačke kako se igraju. Dobih par zamišljaja situacija što se tiče božičnih radosti, mački i Christmas tree. Nevjerojatan smijeh mami izazvao izgovorom.
Da se maknem od započetog blebletanja oko Napolitanke koja mi je opala na pod i ubila raspoloženje, idem na temu.
Prijateljica je dobila za domaću zadaću iz hrvatskog napisati pjesmu "Promatram i slušam more". Kako nisam imao ništa pametnoga za delati (osim možda početi pospremati, čitati knjigu, raditi nešto korisno), krenuo sam bezveze nešto pisati na tu temu. Bez inspiracija. Tek toliko. No, kada napisao prvi redak drugog stiha, shvatih da.... podsmjehnuo sam se i nastavio pisati dalje, no držao sam se ovih četiri točkica od maloprije. Molim čitatelje da pronađu tu drugu stranu u pjesmi. Pišem o moru, no što je ispod površine mora? Što ja ustinu vidim tamo? XD malo šale, no najbolji način da se predoči. Mučio sam ljude preko msna i samo je jedna osoba pogodila, a da nisam niti malo malo pomogao. Morate si predočiti sa asocijacijama i sa malo metaforike da shvatite (ovo je već pomaganje, al šta'š). Nadam se da će vam se malo otvoriti okeca i da će vam se iskustvo dopasti. Žene bi možda mogle pisati o planini.
Promatram i slušam more
Promatram more, divim se njegovoj ljepoti.
Slušam more, uživam u glazbi koju sklada.
Ta tamnoplava ugodnost drži misterije dubina (života),
nešto što ne možemo vidjeti, sve puno (kolijevka) života.
Dok razmišljam o mjestima gdje sunce ne sja,
padam u trans u doživljaju da njima putujem.
Sa svakim valom koji dođe na obalu i zašumi,
ja putujem sve dublje, gledati (doživljavati) sve veće misterije.
Vjetar zapuše i (naglo) promijeni svirku,
more se uzburka, sve jači i jači valovi prkose.
Glazba žestoka, dubinski mrak kao da se budi,
vlažni zrak najavljuje nezaustavljivu oluju.
Kroz taj akt prirode, gledah reflekciju sebe,
na mjenjivoj površini dubokih misterija.
Kako se moja reflekcija mijenja, raspoloženje oporavlja,
a more i dalje svira svoju melodiju veselog života.
Kao što rekoh, bez posebne inspiracije. Ovo u zagradama su mi druge riječi i mislim da bih morao još pjesmu doraditi. Vrijeme će reći, no za sada će ovako ostati (kao svaka pjesma dosad lol -.-'). Ponavljam, tražite tekst unutar (iza) teksta. Sasvim slučajno mi je došlo sve ovo. Rasprava je otvorena, no oni kojima sam pokazao pjesmu i već znaju odgovor, uživajte dok čitate tuđa mišljenja. Da sam barem uz vas sve koji shvatite taj "sakriven" dio. Nečije izraze lica sam mogao iz amisliti, šeteta što nisam bio tamo, kme! :(
Za one koji su odgonetnuli: Nadam se da vam se sviđa djelo!!
Za one koji nisu odgonetnuli: Tražite! Dao sam vam i dovoljno pomoći!
Post je objavljen 13.09.2008. u 16:00 sati.