You are welcome to come here, visitor.
Enjoy the darkness, only I have the light.
You are welcome to come here, visitor.
Enjoy the darkness, only I have the light.16.02.2010., utorak
|
Nekako mi se piše. Šapće... Kako sam se maknuo od gaming svijeta 1.2., posvetio sam vrijeme onome što sam zapostavio - moji radovi. Čitao sam mnogo starih i nešto novih, uglavnom ljubavnih (hihi, u petak nam bilo sedam mjeseci veze :*) pjesmi. Osjećam se kao vatra od koje je ostao samo žar.. kada postah svjestan kolik osam u biti zapostavio svoje radove. Osjećam se kao da visim naopačke s drveta, tako blizu tla, a tadašnja empatija u razinama nebesa. Znam da je sve to prijevod stanja srca.. no baš i zato, žao mi jest. Suza mi krene u želji da opet pišem. Nova ljubav ipak teče.. greška prekida prošle veze, ožiljak je prestao peći. ...u biti, osjećam se mirnim. Ne baš zadovoljan, ali miran. Nezadovoljan zbog stajanja u životu.. ipak sam osoba koja voli letjeti i biti u žaru emocija.. nikako ovako po strani biti stalno, kao što sam bio previše vremena. Na prisilu se maknuh od internet gaminga da se natjeram, da si olakšam, da dignem sidro umu i krenem učiti za državnu maturu. Puno je toga, no također puno toga i već učih, ne bi smjelo biti problema, barem ne s te strane - dok se god budem trudio. Wish I will. And I will. I must. I gladly submerge. No uglavnom. Pridružio sam se pjevačkom zboru. Maestro kaže da sam Lirski Tenor. Prvi korak prema buđenju starog sna. Možda moram učiti i ne mogu trenutačno raditi, no kupiti ću ili sintesajzer ili mali piano, ili možda čak ako ne to jednostavno neki jako dobar program za skladanje glazbe. Stariji čitatelji znaju o čemu govorim. Plus, s veseljem mogu reći da udružunjem snage sa nekoliko bliskih ljudi i možda ćemo nakokon vidjeti obzorje priče "Friendship, Betrayal and Rebirth" u Warcraft III izbedbi. Ispada da Starcraft II editor, dok bogatiji i bolji, neće biti dovoljan (barem ne u prvih .. 3mj dok ne unaprijede program), a neki drugi program ili alat ne znam. No ima još toga, nikakvi ozbiljni radovi ne počinju prije ljeta, no ljudi voljno gledaju na to i to mi je dovoljno za veliki smiješak. Bilješka: Bio je u tom tornju - bez prozora, bez svijetla, bez vrata (u biti je bila naznaka vrata ali ignrirajmo to, to je prostorija u jednom hramu). Prostorija je bila nevjerojatno visoka. Akustična. Nije bila odveć prostrana, ali bilo je mnogo prozora za cijelu skupinu ljudi *ide opis prostorije, skačem dio arhitekture* a on je sjedio u turskom položaju, u sredini. Kosa mu je padala preko pasa, sjajila se masna pod svijetlom jedne svijeće ispred njega, veličine nekog panja. Svjetlost svijeće je bacalo njegovu priliku na sva zrcala.. po svakom djelu zida, zrcalo nad zrcalom. Vrtjela [kružila] su se polagano, kao sat.. njegova reflekcija na svakom od njih Otvorio je oči. Netko je dolazio, osjećao je to. Svako zrcalo je prikaz svjetova, postojanja. Povezanosti. Od prvog ispred njega koji odražava njega samog kakvog jest - neravnoteža, tamna strana dobrote, ludost, izgled smrti, snovi koji se žele obistirit a ne bi smjeli. Odraz njegovih očiju nije plav kao nekad, već zelen kao tekući otrov, sa narandžastim mrljama u šarenici, od tamne moći. Izranjanje noćne more. Pogleda li malo iznad, ogledalo baca reflekciju na ogledalo iza njega - on kao mlad, kraćom kosom, plavim očima punim osjećanja, dobrote. Ponosno stoji, postiže dobro, spašava svijet, uspijeva mu.. no ogledalo do pokazuje na maglu iza njega.. pogleda li još malo gore, vidi kako dalje živi kao dobar. Odluke koje donosi. Mržnja je zasjala u očima. Vrag ga je odnio ovdje. Lišen svih povezanosti sa dobrim. Dio je pogled na desno, gdje vidi svoju zemlju kako daje neplod, tamni oblaci su uvijek prisutni, priroda umire bez mnogo sunca. Kiše ne padaju. Kraj nacije na pomolu. Zatvorio je oči i smirio se. Mora naći način da zaustavi. Toliko dobrih duša ne smije njemu pasti u kandže. Kako bi sada želio biti smrtnik. Kako je cijelo vrijeme igrao njegovu samu igru. kao lutka je kroz sve konce igrao kako je planirao. Kada je otvorio oči, zrcala su promijenila položaje. Sada je vidio kako je mogao biti sretan sa Alessom. Opet je zažmirio, ali na trenutak i maknuo pogled. Zrcalo koje je ugledao gore je opet pokazivalo na drugi. Njegovi prijatelji pod njegovim okovima, čekaju smrt. Zarežao je i opet maknuo pogled. Ugledao je kako je pri porođaju - njegova Lylah rađa njihovo dijete. Odmah se je smirio. Ne. ne više bijesa. Ne više gnjeva. Ne igrati njegovu igru. Prestani! Stani! Kontroliraj se! I smirivao se. Svijeća je i dalje neizgarajući gorjela, pekla je njegovo tijelo, bacala je i dalje svijetlost na sva zrcala, koja su se neprestano mješala. Odluke života, mogućnosti koje vidi, shvaća, uviđa, sve..mašta, sjećanja.. što želi? Izluditi ga? Držao je mir u sebi. Hladio gnjev... bacao ga na svoj vječiti imaginarni način. No djelići ostaju. Nakupljaju se sada najviše. Posjetilac je već jasno dolazio. Samo što nije došao. Kada i je, Garcia nije bio iznenađen. Njegov omiljeni neprijatelj. Biskup koji ju je spalio... "Što li ti tu radiš?" upitao ga je Garcia. Biskup se samo okreknuo prema njemu. Svijeća je jasno iskazivala njegove zle, sebične crte lica. "Pa, tko bi li rekao. Njegov omiljeni ljubimac je još uvijek senilan. Hah!" izjavio je svojim staračkim hrapavim glasom. "Možda jesi postao besmrtnik, no ja ću uvijek biti iznad tebe crve." "Ha jel?" upita Garcia. "Crv si sam sebi starče. Bez svog statusa u društvu beskoristan si kao jedan, znaš to." i podlo se osmjehne, no odmah žalio iznutra zlu reakciju. Kako ga je vrijeme ovdje..uništavalo. Biskup ga poželio ošamariti, no sabrao se u zadnji tren "Imaš sreće" proskiće kiselo. Tresla mu se cijela ruka, žarko željeći uništiti postojanje ovog..bića ispred sebe. Više nije čovjek, ne čisti. On ima planove za njega i neće smetati, no tako mu Agraela, jednoga dana uništiti će ga! Garcia je naravno, kao i uvijek, sve osjetio. "Ha..." prozbori... jednostavno ćemo vidjeti kako će se odigrati... starče." Zatvorio je oči. Neće se živcirati sada još. Zna da će ga peći još jače i da će morati imati oči otvorene i gledati će u ove izluđujuće prizore ispred sebe, koji će....neće ga preobratiti...ne budu... Biskup ga je gledao krajčkom oka. Divio se Garciji kako se borio protiv Vražje vojske, spašavao druge.. otimajući njegovu slavu. Njegovu! Pa on je bio biskup dovraga! On je trebao biti to! Čekao je trenutak kada će se udaljiti na fronte i pozvao je Vraga k sebi. Postao njegov sluga do i nakon smrti, svojevoljno. Napravo je kugu i zarazio cijelo područje... te odredio da je bolest opasna čak i kada su ljudi mrtvi. Dao je naredbe da se svi ljudi spale. Sjećao se priča kako su jedni svećenici u prošlosti mučili čarobnjake, ili obične zle ljude čak, do točke pred samoj smrti, kada im je nit visila... da ih preobrate. Zatim, još tada prijatelj u Garcijinim očima, posalo pismo što se dogodilo... ipak je Lylah bila njegova odabrana. Znao je to. Svi su znali! Kao, čuvao ju je u među prošlim tamnicama, da se izdvoji do drugih, možda smanji intezitet zaraze, kao, preventira jača infekcija. No sa Njegovom tamnoj moći mogao je trovati koliko je želio. Koliko ga je bilo volja. I čekao je tjednima da se Garcia vrati..i baš nekoliko dana prije nego što i je, otrovao ju je do kraja... polako je umirala... čekao je da Garcia dođe i da gleda kako mu voljena gori!! Dan kada je vidio užas na njegovom licu mu je bio najveći užitak ikad iskušen u životu! Sva ta tuga, sve od njega, sva ta prestravljena lica, urlici za životima... nije mogao ne smijati se. Naravno, smijeh je umro kada je On želio Garciju kao glavnoga na planeti. Većinski potencijal magične moći bio je izbrisan stoljećima prije, sada su samo ostali smrtnici za žetvu, toliko je naslućivao. Nije znao za što, no nije ga bilo briga. On će ostati vladar ovdje, to mu je poružalo zmijski užitak. Maknuo je pogled od Garcie. Ugledao je u zrcala. Prostorija ga je prestravljivala, makar ovako blagoslovljen smrtnik nebi smio, no ježila ga je. Sva ova zrcala, mogući putevi života, odredbe za odluke.. zabolila ga je glava. Pratiš jedan san i točka, nema tu filozofije. Ne zanima ga što bi sve moglo biti, bitno mu je samo se njegov san ispunjava. Zašto je On želio da dođe ovdje? "Odgovor ćeš brzo znati." pomisli Garcia. On je znao. No nije razmišljao o tome. Smirivao se. Meditirao. Nadao se da u planinama postoje ti čarobnjaci o kojima je otkrio dokaze. Ako se pre rano slomi, neće se niti sam moći zasutaviti, koliko god da jak empat jest. Zaključat će se rađe. Niti svi oni da se brane, nebi mogli protiv zajedničke moći zle vojske i njega samog na vrhu nje. BIla bi to zadnja zora... No, neće zaboraviti onaj prizor u gornjim zrcalima.. rođenje njihovog djetata, da su svo troje živi... bio je to predivan prizor! Plakao je kada se ovdje prvi puta pojavio. Vrištao od užasa. Od muke. Sada mu je dala nadu. Mora se oduprijeti, čim dulje. Čim dulje. Čim dulje... |
...kada se napokon i vidimo jednog dana... 
(kaj se smiješ ti??)
You go girl!