You are welcome to come here, visitor.
Enjoy the darkness, only I have the light.
You are welcome to come here, visitor.
Enjoy the darkness, only I have the light.28.06.2007., četvrtak
dosada + molba = post iz dosade/izbavljanje
|
Eto. Neki će mi na msnu jeee napokon novi post si napisao, napokon, bla bla bla...hje, kaj bih ja kada nemam tema za post, tj.imam, ali ih dobijem u četri ujturo kada u krevet zalazim i ne mogu napisati na papir jer sam umoran i lijen. A pošto sam već ovdje da kažem - pao sam hrvatski. Zato bih trebao učiti, ali mi svi znamo kako naš Vaxsysl više voli čitati baš ono što se nesmije tj.morao bi nekaj drugo, on to čita. Sada čitam šestu knjigu Wheel of Time-a, zove se Lord of Chaos. Na otprilike tridest i osmoj sam strani i već mi je tako napeto da me trta uhvati kada god moram zatvorit knjigu. Sad sam je zatovrio sa žalošću, a ne želim prebrzo pročitati knjigu pošto sedmi nastavak neću moći posuditi od frenda jer je on otišao u Englesku ovaj vikend i vraća se za tjedan i pol. Čitati ću tri poglavlja po danu, ne pere me, ako ću pročitati i ne imati nastavak, poludjet ću i onda pogotovo neću moći učiti, niti se na ništa koncentrirati. Slava autoru te super knjige. Robert Jordan's Wheel of Time, best fantasy saga :P a fk priča je uber. Svaka knjiga vas (barem mene) drži se napetijom i sve više želite čitati. No da ne duljim... Dakle, ako pogledate dolje komentare prošlog posta, kolegica me zamolila (upitala, same shit) da napišem jednu štafetu, a pošto ja nemam tema u glavi za post, idemoooo.... 1) Opiši se u 5 točaka: - osjećajan (not EMO style, it's the lust I'm after) - imam više ličnosti, koje čine "ja" - nesiguran - dosta glup i tup sa velikom maštom = luđak (druga točka) - filozof. idemo osvojiti svijet!!! P.S.oh, dugo li sam razmišljao što da napišem 2) Napiši 5 rečenica o sebi: - Kao prvu rečenicu ću staviti to da nsiam siguran za bilo što da radim, zator adim kako mi dođe i uglavnom narpavim takvo sranje da se zaserete, čupate kosu i psujete mi dok ja kreten sam sebe psujem u sebi i čekam da me više netko primi za ruku i odvede dok pa uz sve to zamišljam kako sve njih upija crni svod ili ih mučim Cruciatus (kak već) magijom i smijem se ko neki pomahitali bolesnik sa mozgom djeteta ili obrnuto....ukratko, živim u mašti koja je isprepletena sa stvarnošću i gledam mnoge stvari iz ptičje perspektive. - Želim pomoći čim više ljudi, prvenstveno mislim na prijatelje ili ljude kojima je fkt potreban pomoć, no naravno pomoć kakvu pružam, bio to krov nad glavom na par noći, rame za plakanje (neki mi se bližnji ljudi tako otvore da sam im kao psihijatar i smirujem ih, or whatever is necessary , ali pomažem...ili se nadam da to činim a zapravo radim nešto što oni ne žele...jao, dileme), no isto tako kako im želim pomoć, nekima tako galve želim otkinuti da se probude. Dodatna rečenica uz ovo jest da više žalim ljude nego što ih mrzim...mrzim u početku, no kansije žalim, kakvu su grešku napravili, smrtnici jedni, buahahaha....nasilni ljudi su tako primitivni, al opet, tako efektivni, al opet, nefektivni da ih je lagano vrtiti oko prsta - što ne radim, ali sam svijestan. oh Bože sačuvaj kaj sam sada napisao..... - Radim u glavi mnoge stvari istovremeno, pa se teško koncentriram ne nešto određeno, tj.kada pričam s nekim, ja razmišljam kako će se taj razgovor odraziti u budućnosti, što je tu osobu natjeralo na to, što to meni znači, kako je tako u svijetu, pa što se događa u svijetu, pa s eu toj sekundi sjetim još kako sam zapeo u jednoj igrici, pa mi na pamet dođu ostalih deset, pa knjiga, uspoređivanje svega...pa tako na kraju kada razmišljam što da kažem kao odgovor kaćem nešto što niti sam nisam očekivao. - Život (stvarsnot) mi je vezan uz maštu i glazbu i njihov stil...mješam stvarnsot i maštu (bez brige, to miejšam u mašti, stvaran svijet je moj...dobro, bilo bi bolje da se izrazim da u mašti miješam stvarni svijet, ali tek misa da palo na pamet da se tako izrazim...fuck!!) i radim pričice u glavi, scenarije, vizije..sve i svašta...dok me glazba određuje (makar je i to krivo izraženo), kao načini izražavanja, metal i gotika = rulezz.....ukratko... - Kada se površno nagledam vašnjine, idem otrkiti veliku unutrašnjost svega...cjenim ljepotu svega, sve ima svoju lijepu i ružnu notu i sve skupa nešto znači, tj.davaju sliku i kao neki dozirani narkić se osijećam kada zaronim pod nečiju kožu i sojetim život kroz druge...znam da ovo psihopatski zvuči, ali je istina. Kada "zaronim" u drugu osobu, osjetim svaku bol, svaku patnju, svako veselje i svako ushićenje, taj twister osjećaja i iskustvo drugih ljudi...aaahhh...kada dobijem sliku tog života, umiješam u svoju maštu i nastane tko zna što...te i kada tako zaronim u osobu znam kako pomoć i kako ju podić kada padne, a i obrnuto....:PP kaj sam oept svega napisao, lolčina... 3) Pitalice: istina/laž - istina naravno, sa lažima dolazi propast a ne cvanje, a i uostalom, nije lijepo lagati, samo pokazuje kako...ma neću opet napisati bibliju mržnja/oprost - oprost. kada osoba shvati što je učinila i kada se ispriča, to psihički nije lagano i onda to osoba zaista misli...mržnja je ljubomora do neke granice, i mržnja polagano izjeda čovjeka i pretvara ga... sladoled/kolač - hmmm....samo čokoladu, hvala :D...a ne znam...kolač motor/auto - ako mene netko stavi za volan automobila upravo je dao meni smrtnu presudu i žalost u sebi ili zadovoljstvo ako me je osoba mrzila. ja ne želim u svom životu vozit auto, pa će ispasti motor, ali ja ne znam što fali biciklu... putnovanje/učenje - AAAAAAAAAAAAAAA.....nije FEEERRR.....a zašto ne auto-kampkućica (kak god da se već piše) sa knjižnicom unutra sa mangasima, goth pričama, fantasy sagama, hororcima, poetske i sve obične, enciklopeidje...a opet putovanje...hmm...a bolje putovanje jer prije nego što se kvrknem u vreću za spavanje mogu si nešto pročitati i napisati nešto iz svog putovanja  planinarenje/trčanje - planinarenje...trčim deset metara već se znojim i umoran sam..planinarenje je užitak plus napor, makar bih rađe samo hodao ravno... disko/kafić - disko nikako ne, pa to ostavlja kafić, no rađe se se sastane ekipa na klupici nekoj il kod nekog i uživa se...ja više volim knjižnicu :P (don't ask) nogomet/košarka - ne volim sport, ubijte me rađe laptop/komp - danas imamo i laptope koji mogu pokrenuti neke solidne, al i teže hatjevnije igrice i ima dobar bežični internet, tako da laptop, da ne spominjem kako je inače bolje kada odeš na npr. kavu i pokažeš nešto... xD :P..jao, ili LAN party....aaahhhh...the smell of gamer life! ljubav/novac - ako vidim da nekto napiše novac, objesiti ću tu osobu...dobro, neću, ali ću vidjeti kako ta osoba nema srca...ja emocije (ljubav) najviše cjenim na ovome svijetu, znači ljubav popraćena ljubavlju do krajne granice i dalje, bez granice, do beskonačnosti :-) 4) Zadatak: a) Da ti zlatna ribica može ispuniti 3 želje, koje bi to želje bile? uz malo razmišljanja su ovi rezultati, ima ih dva: - da sam besmrtan (makar bi me pratila bol, besmrnost fkt) - a kaj ja znam, kada bih bio besmrtan, sve bi se odigralo, kada bi mi se tri najveće želje ispunile, onda bih bio zadovoljan neko vrijeme, dok mi nebi dosadilo... - a možda jedna vječna vampirica  a sada 4real: - da mi uroni znanje potrebnog za rađenje videa, tj.npr spot za jednu pjesmu, jer ja imam mnoge ideje u glavi i volio bih znati do pokazati vizualno,a baš mi se nide osam godina naukovati os vemu tome!!!! - da mi uroni znanje sviranja svih instrumenti na svijetu - da budem besmrtan :-) :P...a ne znam ovak, nisam u takvoj situaciji da znam što i sam želim od života, više-manje je to istina. EDIT:...a i da znam crtati fenomenalno nebi bilo loše...imam i crtane slike u glavi, a neznam crtat da ih prenesem na papir. b) Što te na ljudima prvo privuče? Kako kada, ali uvijek sve padne na osobinu čovjeka...a valjda stav...tko zna, ne razmišljam o tome previše...eh, a i oči?? c) Kada bi morao izabrati između prijatelja koji se zove prijateljem, ali to nije jer je iza leđa nešto drugo i neprijatelja koji ti sve kaže u facu - koga bi odabrao? između dva nepriajtelja, od kojih mi je ejdan čak i blizu, rađe ću ovog tko mi sve kaže u facu, pa akda dođemo na visinu, lijepo se skompamo i popijemo kavu (jer je slično bilo meni, moj naj frend i ja se nismo podnosili i odjedamput se skompali, iz neprijateljstva u prijateljstvo) d) Gdje se vidiš u budućnosti? u ludnici e) 5 osoba bez kojih ne bi mogao zamisliti život? - best frend - best frendica (postoji razlika) - sestra - jedan Darko (frend od malih nogu) - video-igre xD (pošto sam tako u mašti, top je zbog video igri) P.S.tu sam napisao osobe (izuzetak video igre) koje su imale veliki utjecaj na mene kroz život i imale najveći utjecaj na kako sam danas ispao...čudak MAKAR u biti nemogu sebe zamisliti bez oca i majke, ipak sam nastao od njih  Eto, iz dosade post, happy??? Good!! Ovo predajem (pošto je štafeta) - tko god hoće pisait nešto i nema teme za post. Eto, da budem dobar. I evo vam: LINK Video nema veze. Glazba je bit. Riječi tj. Na 3:08 počinje sa ovime: Bless me with the Leaf off of the tree On it I see The freedom reign We are falling The light is calling Tears inside me Calm me down Midnight calling Mist of resolving Crown me, with the Pure green leaf MENI je tekst predobar. Inspiring it is, isn't it...well, to me it is...and quite a bit!! Da se ne raspišem previše, ciaos vi...slabo se javljam, znam i sam, ali ljeto je i vrućina mi uništava mozak (a.k.a.umara me i spava mi se), a i net me zeza nešto, valjda ću opet zvati službu, no vidjet ćemo... |
18.06.2007., ponedjeljak
Gavran
|
Napokon došao do kompa, pa pišem nešto što sam želio u rano jutro. ZNAM kako se gavran glasa, i dok sam se umivao sam čuo taj njegov zvuk, njegov glas. To njegovo posebno kreštanje, njegovo moćno glasanje. Nakon par sekundi čuđenja, vratim se u sobu, kada, ispred prozora stoji, gleda mi unutra, gleda u mene. Pitam se što to znači. Ovo je treći put u životu, od kojih se sjećam, da sam čuo gavrana, ali ovo je prvi puta da mi je bio na prozoru, i definitivno da je jedan gledao u mene. Kada sam ugledao te oči, mrda svoja krila lagano dok me promatra, intezivno. Kao da blago gleda. Nisam siguran koliko smo se dugo tako gledali, no onda je trepnuo i nestao s vidika, a ja tamo stojim u sobi i gledam u točku gdje je malo prije bio. Da ke netko ušao i vidio me sa takvim izrazom na licu, osoba bi se zapitala...ni važno. The Raven was here, and he looked at me with his dark stare of shadowy eyes. Nested outside my window, he stares in my room, stares at my eyes, with pitch-black glance. Eyes glowing like seeing preciousness The gaze not leaving me, shaking the reality. Stare met the eyes, glowered more than shined. Just at the point of call, blink separated the bond. Shaken and disturbed, he turned and rode with his black wings, leaving not a feather behind. Eyes have met. What has that stare meant to set? I guess I'll see... Until he stands above my grave, eying me with happiness, for another man passed the lie of death. |
16.06.2007., subota
Uglavnom osobni život, da i ja dam jedan post za tračanje nakon mjesec dana :P
Hmm, prvo ću malo okaljati kako se neki ljudi brinu o Samoboru. Stara cesta, stara dobra, kvalitetna cesta se ruši. Razovana je. Zamijeniti će se bijednim cementom koji će se nakon šest mjeseci vožnje po njoj ispucati i nastati rupe i pukotine da se opet ponovi proces. Živcira me to što se zbog tog živciram. Nervira me ta lopovština i nerad. Znate onu staru rimsku cestu, kako se već zove – oni to zrovali. Kao, ajmo mi tu cestu uljepšati. Ajmo prvo maknuti taj kvalitetan kamen i staru cestu i ajmo staviti neki ološ koji će se ispucati i da neki čovijek kasnije na motoru naletu na rupu i da se ubije.  Toliko o tome…a fkt, dvije najprometnije ceste u Samoboru su zrovane, zrovane i zrovane i onda opet zrovane. I nitko nebi radio na njima, kaj je najbolje. Ma gonite se (ti ljudi, ne radnici, oni rade na zapovijed)… Dalje, malo o osobnom životu. Ispravljam jedinice trenutačno. Otkad sam otvorio blog, takve stvari mi se događaju da se nisam uspio koncentrirati na školu. Sada mi se to malo osvećuje, a kasnije u budućnosti još jače. Nadam se da ću se na fakultet uspjeti upisati jednog dana. A sada da vam ispričam kako sam nabio račun od osamsto kuna na mobitel :) nije baš tako puno kao što neki ljudi znaju napraviti, ali kod mene doma je strahota ako je telefon više od 200kn, a još kako mi je tarifa 60, tata je bio jako veseo danas ujturo kada je dobio račun :D Daklem, podaci su ovakvi: Usluge korištene unutar tarifnog paketa – ukupno Pozivi unutar T-Mobile HR mreže = trajanje: 0:03:43, iznos = 4,43kn Pozivi prema drugim mobilnim mrežama = trajanje: 0:23:53, iznos =39,24kn SMS = 19, 5,51kn Usluge korištene izvan tarifnog paketa Pozivi unutar T-Mobile HR mreže = 79puta, 1:21:55, 89,31kn Pozivi prema nac. Nepokretnim mrežama = 2puta, 0:02:59, 6,66kn :D Pozivi prema drugim mobilnim mrežama = 77puta, 2:50:28, 390,49kn  SMS = 373komada, 107,88kn Račun je jednako 799.57kn (neke male detalje sam izostavio)Nisam ja kriv što sam morao zvati druge ljude!!! Sada je već subota jer me sister bila stjerala sa kompjutera, pa mi se zicne mama, pa sam ja otišao pospremiti sobu dok mi frend iz drugog grada nije došao. Tokom čekanja reda za komp sister se ide potpisivati na nekakav papir, pa ukrasi potpis sa cvjetekom, pa docrta travu, pa svinjče da kaže da nešto fali i onda je rekla aha, i docrta jadnom svinjčetu vimena …eh, sisterko moja, tebe nekaj udarilo u glavu kada je skužila što je učinila, smijala se tako glasno da sam se u sobu pokupio.Kada je došo frend, otišli smo van dočekati kalu-a na kolodvoru, njega i piceka. Do kolodvora smo sreli parazite, hehe…ovaj moj frend i Cveky se raspričali koliko se dugo nisu vidjeli, pa je Cveky požurio doma, no meni je Dominik bio najžečći…nije važno… Uglavnom, na kolodvoru su se moj frend i kalu napokon upoznali i pričekali smo piceka da dođe, pa smo prešli na parkour. Na putu smo sreli jednog starijeg prijatelja od kalu-a i piceka, pa je i on s nama…on i moj frend gledaju , dok se kalu, picek i ja glupiramo:P šala….ma barem ja jesam, nisam dva tjedna pošteno razgivao noge i kičmu i sada skakt po zidovima i preko njih…uggh, my god…svejedno... Zanimljivo je kada smo prešli na piće pa je i moj školski kolega došao…i da skratim priču, oni su ostali do negdje pola jedan il više, nisam niti sam siguran, dok nismo ostali samo moj frend, kalu i ja. Ostali smo tamo pričati do negdje mislim dva ujutro, dok nismo otišli do pekare si kupiti nekaj za jest i vratili se natrag, u neki birc tam, zatvoren, ali nam vjetar nije puhao (mi u kratkim rukavima). Mi smo pričali o ama baš svem…od igrica, fantazija, priča, knjiga do religije, status svijeta, pičke materine kako bi kalu rekao. Tokom vremena nam se pridružio jedan kolega iz mog razreda, ne baš prebistar kak bi se reklo + pun alkohola, ali se naslušao. Tokom vremena smo kalu i ja išli nazvati svoje drage i iz zezancije se okladili u jendu kunu da je moja drga na kompu, pobijedio sam :)..i kiss dragoj sada  . Taj kolega je prešao dost rano, a mi opet do pekare i na putu smo reli TAKO MALOG MAČIĆA ...tak je maleni bio…znate kaj…nisam vidio manju maču u općem smislu. Nahranili smo ga i podragali, zaželjeli mu dobro, dali mu puse (ne doslovno), sve najbolje i vratili se (kako mi je žao malog mačića, nismo mu vidjeli majku, lako moguće da ga je netko tamo samo ostavio , pa od danas idem stalno provjeravati, samo se nadam da me neće malac zavoljeti, pa da me nebi pratio, a ne mogu si ga priuštit, kak bi se reklo). Pričali smo do pola pet, pa smo prešli doma, kalu na svoju stran, frend kod mene…još malo spike…e da, nisam spomenuo, naš pametni kalu, bio si je naručio pepsi, i dobije čašu. On nalije pepsi u čašu u kojoj stoji svijeća Hihihi, smo se nasmijali, on najviše.Eto, da ne odugovlačim, bilo nam je super, meni je drago što su mi se dva naj frenda međusobno upoznala te je bio super provod večerni provod. Moral je gore, sada štrebati da se isprave ocijene i da se neide na popravne…wish me luck  Sve vas pozdravljam, od reda do reda!!  pozz! |
10.06.2007., nedjelja
Eh
|
Eh na zadovoljan način, ali nekak i neuspijeli. Stavljao sam slike sa strane. Sve je počelo još prije, kada me nekoliko slika inspiriralo na jedan tekstić, sada vadim slike koje imam, na koje nailazim i tako upotpunjujem tu priču, biti će lijepo sa strane :) Nije gotovo ofkorz, ponestalo mi vremena, škola je zadnji tjedan (predzadnji dobro, ali tko će me pitati kaj zadnji tjedan????) pa stišćem da napišem sve što moram i naučim potrebno. Da sam se barem prije probudio...meh. Wish me luck :P.. Pozdrav svima. P.S.pokvario mi se monitor i ne vidim boje, kao daltonist sam, pa se nemojte ljutiti ako sam boje fkt zbrko ili nešto slično. Hvala na razumijevanju :P. |
08.06.2007., petak
Pjesma
|
Napisana prije jedno skoro tri tjedna, mislio postati prije, ali nešto se našlo na putu, pa eto ga sad.. Obećanje Zaboravljeno Čak i u mojim snovima su mrtva lišća, otpuhana vjetrom bez milosti. Lete, i ostavljaju mrtvo šaptanje. Sve je tako tiho, dok leže zaboravljeni. Zaboravljeno obećanje leži prazno. Sunce, daleko potnoulo u oblacima, koji slušaju tišinu i liju kišu. Tužnu kišu, dok svijet leži u tami, zaboravljen. Vjetar otpuhava mrtvo lišće, bez milosti. Lete i ostavljaju mrtvo šaptanje. Sve je tako tiho, dok leže zaboravljeni. Zaboravljeno obećanje leži prazno. Lišća je već toliko, da je ono na dnu već zakopano. Dok nada umire, vjera nestaje, ja te se sjećam, obećanje, koje ležiš zaboravljeno. Ali vjetar i dalje puše bez milosti... Pjesma ima poruku, pokušajte, razmislite što lišće predstavlja i na što se cilja, malo mašte dajte...čekam vaša mišljenja... |
03.06.2007., nedjelja
Jedna tužna ljubavna priča, početka barem, nastavak ću napisati jednoga dana!!
|
EDIT: UVEZI NEMOGUĆI!!! RAZMAK, NIŠTA SE NE PRIHVAĆA!! Nadam se da je sada barem manje zbunjivo i da se lakše snalazite i razumijete. Nije mogao podnijeti vijest. Svima je govorio ne ne, ostavite me, no nisu ga puštali nikam. Govorili su mu da bude miran, da ostane s njima priseban. No, kad ga je Andrej vidio, pogledao ga u uči i kad su im se pogledi sreli, on je razumio njeogvu bol i zaderao se iz sveg glasa:“Ostavite ga! Čujete me! Ostavite ga!“, no nitko ga nije čuo osim ovih blizu njemu. „Za ime Njezino, OSTAVITE GA!!“, proskitao je kroz zube, otrovno, kao zmija, ali glasno, dovoljno da ga svi čuju. Bio je bijesan. Kako ne razumiju? Svi u prostoriji su zašutili i sirili se, pustili ga, maknuli ruke s njega, bojeći se Andreja. Već dugo nije bio ovakvog tempera. Poklonio im je iritiran smiješak, te progovorio:“Garcia!“, on digoše pogled. Andrej mu pokazao prema vratima otvorenim dlanom, te strisnuo šaku i palcem pokazao prema zidu, na što su ostali smeteno gledali, no Garcia je razumio. Idi kamo želiš, ali se nađemo kasnije u katedrali. Prst upereni nije pokazivao na zid, već izvan zidova, prema sjeveru, prema katerdrali. Garcia je, sav žalostan, nijemo kimnuo glavom i otrčao van, dalje, dalje od svih. Nije želio nigdje drugdje biti, nego tamo. Tamo, gdje su se Lylah i on uvijek sastali. Jedino mjesto gdje su bili sami. Hodnici dvorca bijaše prazni. Nije ga bilo briga, bilo mu je drago. Tišina mu je trebala, bez tuđih ometanja. Svaki hodnik, svako stubište je ležalo prazno. Jeidni zvuk bili su njegovi teški koraci, puni boli. Dok je trčao, nije plakao, ali oči su ga odavale, kao i koraci, teški od tuge. Bol. Istrčao je napokon van, na vrt, objasjan mjesečinom, srebrnastim sjajem. Ne osvrčući se, trčao je dalje. Mozak mu je bio koncentriran samo na dolazak na lokaciju, ništa drugo, ništa više. Ništa. Put. Puteljak. Put van. Vrt je također bio prazan, bez noćnih životinja. Ni zvuka. Vjetra nije bilo. Kao praznina, bez života. Dotrčao je do zida i uspeo se po njemu, po sakrivenim izbočinama. Ogrebavši ruke, skočio je na drugu stranu. Ugledavši krv na dlanovima, nije ga bilo briga za tu malu fizičku bol. Niti amrio nije, ignorirao njeno postojanje. Trčio je preko livade, preko brežuljka. Trčao je sve teže. Noge su za izdavale. Stisnuo je zube i dao nogama malo snage, dovoljno za preostali put. Uspeo se gore i dao brzine, poitrčao naprijed, prema litici. Sve slabiji, došao je tamo, došao je ovdje, mesto gdje su se sastajali i ne dolazili ovdje osim tad. Usporio je, jedva trčajući, sa zadnjim snagama. Srce više nije moglo podnijeti, dok nije pao na koljena, dvadesetak metara od ruba…i zaplakao. Klečeći, sa suzama u očima, koje su klizile niz obraze, kao kap vode iz vodopada po stijeni, bez zastajivanja. Ruke je stavio na zemlju, i suze su kapale kao kiša. Kiša? Dignuo je pogled prema nebu, prema oblacima koji su se spajali, kiši koja je padala. Tužan do dna, ispustio bolan jecaj, probijajući noć svojim plačem:“LYLAAAH!!!“, i zaplakao do kraja, prstima stiščući travu. Kao da Zemlja osjeća njegovu bol, njegovu patnju, pala je kiša, nemilosrdna i tužna. Zrak je bio vlažan, a kiša ledena. Svaka kap koja padoše na njega, ježila mu kožu, prala mu lice, no suze su bile nadmoćnije. On nije bio svijestan toga. Plakao je i plakao. Patnja mu obuhvatila cijelo tijelo, ne samo srce koje je proždrijelo. Sjećanja od Lylah ga napadala, slike u glavi nekontrolorano prolazile. Više nije niti klečao. Ležao je na travi, i plakao…plakao dok je kiša padala po njemu, padala svuda uokolo. Oblaci su bili opako nisko, kao crna tama noći. On je bio centar te jedne male oluje, tako nježne, ali tako okrutne. Kao mračna dubina, nemirna i beskrajna, kao njegova tuga. Avako sjećanje na Lylah koji je proživio, svako sjećanje njih dvoje zajedno, grom bi se oglasio, probijajući nebo zvukom i njegov bljesak otkrivao kako su oblaci gusti. Ona u crnoj haljini na terasi, leđima okrenuta prema dvorani, obje ruke položene na kamenu ogradu. Gledala je prema mjesecu, čiji je sjaj, ta preksrasna mjesečina, objasjavala njenu bljedu kožu, tako hladnu, ali punu života. Vjetar se poigravao njenom kosom, ljuljao ju. Kosa joj bila crna, ravna, slobodna, plesala s vjetrom, od glave do nešto niže od guzie, otkrivajući majstorski pletenu haljinu, korzet, tamno crne boje, sa crnijim ukrasima u obliku suza, zmije, vatre. Haljina je visila skoro do poda, ali je mogao raspoznati skupocijene marte, ukrašene srebrom i tri križa na peti. Prvi put da ju je vidio. Grom puknuo preko neba, Garcia jecao. Kiša je sve jače i jače padala, ali sada nježno padajući na kožu, na njegovo lice preplavljeno suzama. Garcia je stajao u kutu, sa srebrnim bokalom ovčje krvi i crnog vina u desnoj ruci. Osjetio je nekakav poziv prema njoj, ne privlačnost. Odložio je bokal sa strane i promatrao ju, tako veličanstvenu, predivnu i nedodirljivu. Njene oči kao da su pratile nešto po nebu, s ljeva na desno, sve više otrkivajući oči, trepavice, tako ističiljive, tako uza se, dok joj pogled nije stao na desno, statičan. Kao da je osjetila njegov pogled, napola se okrenula prema dvorani i pogledi su im se sreli. Grom zaurlao na nebu, kao da trže zrak. Kiša padala još nemilosrdnije i jače. Vjetar tako jako zapuhao da je digao valove na moru, ispod litice. Garcia je i dalje plakao iz sveg srca, potežen patnjom. Garcia je ostao zamrznut, tim vedro plavim očima, takve dubine, oduzele mu dah. Svijet se usporio dok je pogled ostajao. Njene oči su mu odavale iznenađenje u njoj, kao i zaprepaštenost. Te predivne oči. Udaljio je pogled od očiju i vidio blago otvorena usta na njenom licu, isto bljedo, njene usne, sa crvenim ružem, koje je polagano zatvarala. Njen stav ga je pozivao. Krenuo je lagano prema njoj. Garcia je ispustio bolan urlik, jecaj. Grom odgovorio, otkrivajući većinu oblaka, zaružio, kao igla koja probada, staklo koje se ruši. Kiša ostala ista, valovi pojačali. Prešao je dvoranu, kroz mnoštvo, gledajući ih kao objekte koje mora zaobić. Dokoračio je do osobe, čije su ga duboke oči pratile. Bila je tako lijepa. Veličanstvena. Kao boginja. Zračila je časno, osijećao se tako nevrijednim oko nje, tako malim. Naklonio se i progovorio, najčudnijim tonom glasa koji je ikada došao iz njega:“Večer…“, na što je ona odgovorila:“Zdravo..“, očito isto neznajući što da kaže. Njegov jecaj najtuži dosad, najdirljiva bol, najtužniji. Sve više i više je padao u patnju, tu tamu, na što je vrijeme postajalo sve razornije, valovi sve divlji. Njen nježan glas, pun časti, poštovanja, zanesenosti, pa čak možda i divljenja? Oči joj govoriše o smirenosti unutra, ali nelagodu. „Ja sam Lylah“, zatovrila oči i malčice naklonila glavu, znak poštovanja. „Moje ime je Garcia“, kleknuo je na trenutak, znak pokore, no prije nego što se uspravio do kraja i nastavio, stavila mu je prst na usta… Gromovi zavladali zrakom, ali opet utihnuli, polagano. …i rekla tiho:“Nema potrebe za tolikom formalnosti, Garcia“, izrekla je nježno, „obadvoje smo osjetili strast i zvanje jedno drugoga kad su nam se maloprije sreli pogledi“: Garcia je zatvorio oči još dok mu je stavila prst na usne. Osjet je tako ukusan, osjećaj iz srca. Je li moguće da se ovo događa? Nakon kratkog trenutka je maknula prst, koji je on pratio, otvorivši oči. Tako je…ahh. „Hah, ovo je bilo izravno“, nasmijao se, i ona, smiješak na njenom licu, davao toliku toplinu. „Da, jest…“, doda ona, približivši mu se. On je bio tako napet, a ona tako mirna. Položila mu je ruku na prsa, dlan na srce. Thum-thum. Nasmijala se. Gromovi se opet bude, rupa se povećava… „Uzbuđen si, sviđa mi se“. Garcia joj uzeo dlan u svoje:“Tako si hladna, a opet, puna života“, ispustio je požudski dah. Postao je svijestan glazbe iz dvorane,a vjerojatno i ona, kada su joj se oči tako pomaknule. „Jesi za ples?“, upitao ju je, otvorivši oči, pogledao njene, koje su se udubile, radost, uzbuđenje:“Naravno“. Isprepretli su ruke, stali u pripremu, zakoračili par koraka i zaplesali. Radila je predivne pokrete, tako veličansteve, tako čiste. Divio joj se. Zaplesali su bujim osjećajima. Garcia je zajecao, jedva izgovorivši njeno ime. Ruke ispružene prema nebu, prema oblacima, a opaljeni grom smirivao tutnju. Ples njih dvoje je bio ple sstrasti njihovih srca. Svakikorak,akipokretkret puni ojećaja. Garcia je mahao rukama, nemoćno, kao da pada i želi se uhvatiti za nešto, da zaustavi taj duboki pad, ali njegove ruke su samo hvatale hladan zrak… Plesali su jedno uz drugo, sa sve više i više strasti. Kako se melodija bližila kraju, rasla je i napetost, dok, na kraju, sa spetakularnim zvrštkom nisu završili isprepleteni jedno s drugim, desn ruka uzraku u polukrugu. No, dok su im se lica zbližavala, začuo se glasan pljesak iz dvorane, upućen njima. To ih je vratilo u stvarnost, na što je Lylah zagrlila Garciu, topao, ljubavni zagrljaj, potopljen čežnjom, šapnula mu u uho:“Čekam te na litici. Nemogu uz toliko oči koje gledaju“, stinsula mu dlanove i otišla među rulju, van dvorane, dok je on tamo stajao, zatečen. Ovo se ne događa, pomisli on. Jedan se grom opasno počeo buditi. Trči za njenim mirisom, pikajući ga po cijeloj kralježnici, za njom, prema litici, po mjesečini. Još jedan grom se budi. Nalaze se, ushićenost. Treći grom, zrak pun pritiska. Razgovor, opuštenost, razumijevanje, veće buđenje ljubavi. Četvrti grom. Svi ti bujni osjećaji… Peti. OVO SE NE DOGAĐA!! Šesti, prvi već utihnuo, čekao priliku da zapuca. Poljubac na litici na mjesečini. Sedmi grom se budi, probudio. „LYLAAAAAAH!!!“, Garcia se zaderao, vrhunac došao. Kako njegovo srce pati, očajnički se bori, iz same dubine, iz samog srca patnje, nebo zaorilo. Bljesak, zaljepjujući ga, osjetio udar. Kiša je oslabila. Valovi sudarili s liticom. Ruke mu pale na pod. Zarobljen u patnji, onako jadan, pao u nesvijest. Kiša je prestala. Vjetar prestao olujno puhati, dok nije na kraju utihnuo i s njim podivljali valovi. Oblaci se postepeno počeli razilaziti, dok se nakon par sati nisu skoro razišli, otkrivajući dio po dio zvjezdanog neba, i puni mjesec, svako malo se sakrivajući iza oblaka, koji je objasjavao sve, pokrivajući cjeli dio planeta u svom srebrnastom sjaju. Jedno hladno tijelo leži na litici, skoro beživotno. Tijelo prazno iznutra… Evo ljudi, ovo je taj tekstić. Pisao sam ga od pola jedan ujturo do tri ujturo ove noći, prepisivao ga u word i neke stvari mjenjao dobar dio dana. Niti sam neznam što me čopilo. Hehe, ali znam otkuda mi inspiracija. Zahvaljujem †Black Swan†, R.I.P.djevojkama, prijatelju Luki, frendici Lidiji, bivšoj Iris na boli(  ), gotičkoj kulturi, bendovima H.I.M., Linkin Park, Nightwish, i još nekim malim stvarčicama kao korzet, marte i moj kaput :P....te moje strasti prema ljubavi ofc…Nadam se da niste umrli do dosade, hehe… Sada, smisliti nastavak…peh!! |
01.06.2007., petak
Podavanje "počasti" (mislim da je to prava riječ)
|
NAPOMENA: IGNORIRAJTE PRAVOPISNE POGREŠKE Mislio sam prvo napisati 1.5., kao pola godine postojanja i pozdraviti vas sve...ugl.,ovaj post je bio planiran za prije 30 dana, ali nisam imao doma Internet i bio porprilično žalostan…pa, sad, nakon sedam mjeseci postojanja i kao 31 post, odajem vam svima počast i malo vas opisujem na neke načine. Molim vas da me ne tučete .kaLu Njega sam upoznao prije negjde godinu dana, a družimo se od sredine prvog polugodišta ove školske godine. Prijateljski odnos se jako razvio. Skužili smo koliko kužimo jedand rugog, te on ima dosta zanja, pa ga tečno slušam dok govori ...da ne duljim, on nije frend iz izlaska, već osoba kojoj dajem krov nad glavnom ako je potrebno, shelter...kaj ja pričamaaaaaaaOsoba koja mi je pomogla uzdići blog i da, bio sam tako nesposoban. Da njega nisam upoznao, nebi upoznaot oliko ljudi i nisam siguran kako bi mi život danas bio. Ne mogu izračunat :P Brothers in blood, so would some say... Aryx Osoba koja mi je ostavila prvi komentar :-) Isprva mi je bilo veoma žao nje, koliko je imala nesereće u ljubavi da sam i napisao par pjesmi o tome. "Zanimljivo" mi je bilo kada sam ja iskusio bol izgubljenje ljubavi, kako mi je bilo, a ona je već toliko puta. Sada ju više poštujem, tek sada vidim koliko je morala pretrpjeti i da još stoji na nogama. Sad, i ja stojim i ostali ljudi, al nije isto, ožiljci ostaju. Možda nakon par veza stare rane se tako reći zaborave, neznam...Već ću vidjeti. Whatever, piše pjesme, ima osjećaje žena (xD) i neznam što da napišem iskreno, nisam bio i nisam danas osoba za opisivanje drugih ljudi, hehe...pomogla mi je oko par stvari, dala korisne savijete i na tome sam duboko zahvalan. Fale mi spike, šteta što više nije zima. Uživaj u životu Aryx, you deserve it girl .Dark Wings Prestala je blog pisati. Tako mi je rekla kada je došla u Zagreb. Hehe, žena opičena xD...vidio sam po hodu i njenom stavu, te na način koji govori da je dobra osoba. Drago mi je bilo čuti za njenu vezu, da je čvrsta i undoubted. Opet gledam u ekran i razmišljam kaj da napišem. Ah, ok, ne uračunavajući Luku, ona je 3.osoba koja mi je ostavila komentar Šteta što nije bliže da možemo usmeno razmjenjivati misli i komentirati stvari, nemam ovdje baš mnogo ljudi takvih. Još jedna osoba za koju mi je drago da sam otvorio blog i upoznao. May your MG and you live happily ever after :P past tense xD...živjela  rock on... Najosijećajnija osoba drugog spola koju upoznah ili čuo. Za dosta stvari, malo previše :P imamo indetična mišljenja, no zanimljivo je kada mi počnemo komentirati neke stvari, previjam se od smijeha, kao i ona. Isto ima uspiješnu vezu na daljinu, i lik je isto super...hehe kad smo već kod toga, moram Fickya pitati nešto :P... Ukratko, cura koju poštujem iz dubine osjetila. Čast mi je bila upoznavši te. I nemoj mi sada tu nemoj, nisi trebao, rofl neznam ni sam kaj, lol, govorim istinu. Zaslužuješ mnogo toga i držim ti palčeve da uspiješ.Don't cry... ;) P.S.uskoro će mi frend donijeti hackan nero pa ti spržim CDe. Iris Blog je dead, autorice nema tamo, barem ne već dosta... Moja prva djevojka. zasita sam ju volio. Svira viončelo, i to prekrasno, da ne govorim o pjevanju. Kao osoba iznutra me progutala...i tako smo jednog dana prohodali da ona izgubi ljubav i odbaci me iz tko na kojih razloga i pusti neka plačem. Meni je žao što se to dogodilo. Svejedno, živjela...glas ti je cijenjen, iskoristi ga čim bolje možeš. Take your chance. coming soon Dva prijatelja, isto upoznata preko neta, koji pišu najave za filmove, tj.odite i vidite, hehe. Prestali su pisati, nažalost, i zato što nemaju vremena i kaj je mala čitanost...jebiga dečki, morate se proširiti...hehe...inače, u real life su dobri ljudi. Svaki svoj na svoj način, što je dobro, jer nisu kopije (oh, haha). Upoznao preko CoD igre i kao familija su mi isto kao ostatak Dimension9 klana. Vratite se pisati dečki, hoćemo znati što nas čeka :)  Helada Hmm, ovu osobu mi je najteže opisati od svih, iz čistog razloga jer je inteligentna. Zanimljiva su mi njena gledišta i cjenim njena mišljenja. Na zanimljiv način piše o jednom djelu historija i piše, ne čudne, već baš...heh, "takve" pjesme...nenzam kako da opišem :(, sry Helada...ostani na netu, čujemo se, nebih volio da osoba takvog razmišljanja ode i da izgubi kontakt. Meni bi iskreno bio veoma žao. U nedjelju ću postati jednu pjesmu, pa je iskomentiraj, jer pjesma ima poruku i zanimame tvoje mišljenje najviše od svih ljudi. Oh da, žena zna latinski, so beware everyone, hihi...na što se prijsjećam nešto... Stay mysterious :-) Propheta Nemo E, sad...kao i osoba gore, teško za opisati, ali ovdje je više na mišljenja. Zanima me kako taj čovijek razmišlja, otkud mu tako dobre rečenice padnu. Čista istina na bazi čistog razmišljanja čiste logike i inteligencije i filozofije :P...sada mu ostavih poveći komentar na blogu, iz kojeg ću nekaj izvaditi za svoj post jednog dana. S njim isto volim razglabat o svačem. Poštujem ovu osobu ponajviše zbog njene velike pameti, eto...budete vidjeli ako skoknete na blog jednog dana ili kada mi tu sad opsuje :P šala...samo nastavljaj ostavljati opičene komentare kakve spada :) Gladan sam njegovih postova  †Black Swan† E, ova mala djevojčica (NEMOJ ME GAZIT MARTOM!!) mi daje mnogo inspiracije za moju priču koju pišem duže vrijeme i koja neće biti završna još mnogo godina. Dala mi je neke dobre stranice te super radi u fotošopu (photoshop). Graaw, da je tu negdje, odmah bih joj slike i ideje predočio pred oči u tupio joj mozak dok me za stvarno neče martom nabit u usta da zašutim, jer se bavi baš tim sličkicama. Drago mi je da sam ju upoznao, makar je samo prek bloga. Ti daboga živjela dugo i sretno, skup sa upisom u željenu školu. svaasta Hmm, dva mozga sa kojima raspravljam o stvarnosti ili o nekim desetim temama. Filozofiram tj. Drago mi je da postoje, jer baš nemam mnogo ljudi sa kojima mogu filozofirati o budućnosti il sadašnosti a da me ne gledaju kao da sam za ludnicu a oni neki kulturni ljudi il ko cajker metalca vice versa i tako dalje...Daklem, filozofija o stvarima. Ponajviše što su to ozbiljne teme. Neznam što da joj nadopišem... agata Uff, e, sad sam ga najebo. U magli su mi naši stari razgovori, ali osoba piše pjesme i ima zanimljive postove, barem meni naravno. Kao i ostalih ljudi trenutačno ovdje redani, cjenim njeno mišljenje. Pokvrailo mi se raspoloženje iz žalosti što joj se u par navrata dogodilo. Ima najumiljatijeg mačka na svijetu po imenu Maki i jedna se sudržim da ga ne pomazim preko ekrana :) Jako draga i dobra osoba i mislio sam njoj dati zadatak da mi napravi dizajn iz željene slike, ali kako su se slike nakupile i način na koji želim da blog bude, morati ću to napisati u word text porpilično detaljno i tražiti i ispitivati sve. Agata, sry, ali zaista neznam kako da te opišem :(. Razgovaranje s tobom ima...smisla...(jebemti hoću li se ikada naučiti izražavati kako hoću!!!*mad*), tj.....*amused look on my face of disgust toward myself* Ajmo...piše pjesme i priče, gdje se otkriva njena unutarnja strana i nadarenost i lijepota. Ha! :P o Bože...ah, evo, dugujem ispriku agati i morati ću jednog dana napisati kak spada :-) Živjela Woozie I eto ga, došli mi (ja) i do Woozija. Eh, ovaj lik mi opičen :D. Kao i sa svaasta timom, filozofiram o mnogim stvarima, ponajviše o svijetu, tj.o tome smo jako često razglabali u prošlosti. Malo smo izgubili kontakt početkom četvrtog mjeseca, te onda kada mi se komp pokvario...moramo opet počet brbljati!! Hehe ^^! Ali što još reći...hmm, again in dilema!..a shit. A ok, ajmo mu onda na blog. Sa lijeve strane imate hipnotizirajući redoslijed Woozie misli, Woozie jest, Woozie ne voli i tako dalje. zahvaljujem mu na jednom opisu nekih stvari, pa mi se lakše izraziti, pročitavši njegov "članak". I dugujem mu djelić ankete o pjesmama koji još danas nisam shvatio, sad sam se toga sjetio :P. Aye Woozie, živi, pametna glavo ...†Madame Nocturna† Hmm. S njom malo razgovaram, nismo se upoznali, jer su se baš meni dani potrefili sa sranjima il sl.,ali mislim da sam ju vidio jednom prilikom u pothodniku kod Imoportanea i jednom u tramvaju, no nezna se...Ali uglavnom, jedna teta pedofilka xD ŠAAALAA....Nocturna je goth girl..woman, jer je punoljetna! Žemska se dost često lijepo provodi po Močvari i sličnim mjestima, a ova godina joj je nekak puna posjeta koncertima, pa je puna inspiracija vjerujem, na bilo koje stvari, osim na pisanje postova :P i ovo je trebala biti šala. Ništ Nocturna, nismo pričali u oči na bar pol sata da te nekak mogu opisat, ja gledam u oči drugima i slušam emocije u govoru, jesi puna života, malo self-suited ili open minded...hehe...Svejedno na ove gluposti koje pišem, osoba vrijedna poznavanja *Kriste, hoću barem o jednoj osobi pošteno opisati..*R.I.P. (linka nema iz nekoliko razloga) Dvije blizankinje...najdraži tim kojeg sam upoznao preko interneta. neću zaboraviti onu noć kada smo od pola osam do pol pet ujutro svi pričali, dok jedna nije otišla spat. Legendarne ste cure :) Drago mi je što vas poznajem. Neke priče koje su napisale iz mašte su mi dale malo zrnca inspiracije koje sam prije baš nekoliko sati upotrijebio skipa sa uvodom u post od Black Swan na današnji datum. Razgovor ide bez zastakivanja, razumijemo se u mnogim pogledima i na razini smo. Pure five!*preumoran sam za dalje, cijeli dan pišem post malo po malo i sada mi je već dosta. Idem si čaj napravit jer mi grlo kuri, prehlađen sam, valjda me komarac zarazio...neznam. Živjeli mi svi, nastavak slijedi * |
...kada se napokon i vidimo jednog dana... 
You go girl!