Napisana prije jedno skoro tri tjedna, mislio postati prije, ali nešto se našlo na putu, pa eto ga sad..
Obećanje Zaboravljeno
Čak i u mojim snovima su mrtva lišća,
otpuhana vjetrom bez milosti.
Lete, i ostavljaju mrtvo šaptanje.
Sve je tako tiho, dok leže zaboravljeni.
Zaboravljeno obećanje leži prazno.
Sunce, daleko potnoulo u oblacima,
koji slušaju tišinu i liju kišu.
Tužnu kišu, dok svijet leži u tami,
zaboravljen.
Vjetar otpuhava mrtvo lišće, bez milosti.
Lete i ostavljaju mrtvo šaptanje.
Sve je tako tiho, dok leže zaboravljeni.
Zaboravljeno obećanje leži prazno.
Lišća je već toliko,
da je ono na dnu već zakopano.
Dok nada umire, vjera nestaje,
ja te se sjećam,
obećanje, koje ležiš zaboravljeno.
Ali vjetar i dalje puše bez milosti...
Pjesma ima poruku, pokušajte, razmislite što lišće predstavlja i na što se cilja, malo mašte dajte...čekam vaša mišljenja...
Post je objavljen 08.06.2007. u 03:03 sati.