Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tears4songs

Marketing

Kako zamišljam spot za svoju pjesmu Undying

Tokom razgovora sa jednom osobom odlučih toj osobi objasniti kako zamišljam spot od svoje pjesme Undying (postana je još 15.12.2006.)...evo vam...baš me zanimaju vaša mišljenja!!!


Your tears scar my conscience
scena kada su se posvađali i plaču, pada kiša, oni se deru, djevojka plače jer ju je dečko ne razumije,
onda se pokaže scena kako mu se duša raspara, kao staklo, sve brzo, kao flashback memory, njegova grižnja savjesti

I’m too guilty to come home.
pokažu se sretne uspomene
I guess nothing is meant to be
all like this.

kako stoji sam u crnom nad njenim grobom, sa crnom/crvenom ružom u ruci, klekne, poljubi ružu i stavi je na grob, zaplače i drži se sa rukama na grobu, na koljenima je

As you crashed
pokaže se odozdol zgrade kako pada prema nama (tlu) i gore na krovu ruka koja ju ne može dosegnuti (njegova ruka)
My tears fall on the place where you fell
kako ne može vjerovati da se to dogodilo, lice sa stravom, tužnošću i suzama na licu i doziva njeno ime i kada padne, zapravo sada počnu padati suze, do sada su oči bile samo mokre od žalosti, straha i užasa

It pains me even deeper
Knowing it is all my fault

njegov urlik jada nebesima, i tužna faca..miče se sa ruba zida, pada na koljena, na trbuh, lice u rukama
My heart won’t heal,
pain carved it’s scream,
not my ultimate fear.

pokaže se kao osoba koja je omamljena (on tj.), kao da ti je netko srce istrgnuo, rasporio i neće se zacijeliti,
pa njen urlik, izdah života kada je pogodila tlo, malo animacijski kako glas prodire njemu u srce i raspara ga


At our door I stand,
I can’t go in right now
I cannot go in.

sada je slika na pola - lijevi dio ekrana pokazuje kako ne može ući u mrtvačnicu zbog boli u sebi, njegova umrla ljubav,
a desni kako stoji pred vratima ograde od kuće gdje su živjeli...


Tears starts to fall
As I walk towards the door
I collapse when I reach
I cannot go in.

smogne snage i polako ide unutra, u dvorište, rema vratim po puteljku, kamera ide iza njega, i za "slike" se pokazuje kako ide do vrata i kako se ruši kada dođe napokon i kako pada u nesvijest od boli (tj.samo se ruši na pod)

Suffocating of your beauty
I lost my control
fainting to beliefs
Uncaring of your toxin
it is my word to guess
When I’ll cry over your future dead eyes.

dok je u nesvijesti, prisjeća se prvih trenutaka, kada su se upoznali i kako mu je srce podivljalo, makar ona nije bila onak, ajmo reći, ok, bila je jako osjećajna osoba, osjećala je sve oko sebe, a on mnogo toga čuvao sebi u srcu i onda se sadašnjost i prošlost sudare i ako odgovor onda pjevač kaže it is my word to guess when I'll cry over your future dead eyes, i od cry nadalje kako je dole kod one zgrade gdje je pala, kako plače nad njenim beživotnim očima

A pain to make me last
each smile I forbid
stares at my back again.

kao svaki grijeh koji je počinio, sada mu se smiješe, od slatke osvete, no sada opet se i oni vraćaju zbog ove boli nanesenoj

Tears falling like a rain in the sky
not landing,
gaining speed,
until they meet my sorrow.

kamera se pokaže kod njegovih očiju i kako suza tekne, tako se ta suza pretovri u kap kiše koja iznenada padne iz neba, dok je tamo
i kada pogode pod, njegovo srce se još jedanput pokaže kao raspareno


HIT THE FLOOR PLEASE
HIT THE FLOOR PLEASE
PLEASE HIT THE FLOOR
I DON’T WANT TO BE THERE
I WANT TO GO HOME

želja za mogućnosti ispravka, pokaže se kao pokvarena kazeta i trenuci se okreću, svađe vraćaju, ali sa smiješkom na kraju i sl. to se mora razraditi

I press down the door
They opened as if it’s my time to go

osvijesti se, nije niti dotaknuo kvaku i vrata se otvaraju i kamera je sada unutra,
tears stopped to drop
gleda prema vratima, i zadnja suza, zadnja kap kiše je stala,
now I’m empty
ušao je unutra, osjećaj samoće, praznoće...empty of emotion...
It happened
I don’t know why
turned my way

gledanje što je do toga došlo,
hiding torture
feel me
I feel you

slike se opet vraćaju i želja za paklom, da se ona vrati

Torn apart
not a tear dropped

shvaća da ne može vratiti vrijeme, ma što god da napravio..pada u agoniju, na podu kao da vrišti od boli i okreće se,
her picture on my mind
she haunts me
until I’ll snap
ready I am

njena slika u mislima i riječi you hurterd me i sl i kada staklo pukne (njegove misli) i prestane se micati..ostane nepomičan

Torn apart
A voice unheard
move unseen
eyes stared onto death
they saw it’s bless

tako je ostao...slomljen..."still"...nije niti zavapio, niti pomaknuo...poželio smrt i skužio blagoslov, kao spasenje od patnje

hate revolved
home collapsed
where did you go…
…my sweet love…
in my 10sec of life….

mržnja prema životu porasla, ruši kuću (rashiće bolje rečeno, ali poprilično bijesno) i onda primi njenu sliku...i nemože je baciti i opade na koljena, vadi sliku van i grli sliku 8 onda dok je grli ide my sweet love...)

In 10sec it happened
no tears fell on it
I collapsed to blame
flame gone out
I’m cold
where is she gone?

onda je skužio da je 10 sekundi trajao njen pad...a da nitko drugi nije mara dao za njih, za njega...za nju...pa okrivljava sebe opet i sva vatra je nestala (misli se na toplinu tijela) i postane m hladno, osjeća se samo, pita se gdje je nestala

came there
cried my soul I have
I’ve shaken my balance
as sorrow weighted me
all the way to the bottom
but I know you can hear me…

dolazi tamo gdje je pala...
plače se...
patnja ga potegla sve do dna, baca se sa istog krova na isto mjesto,s lika kao da će opet biti zajedno, slika kako gleda dolje gdje je pala i ona mu pruži ruke kao zagrljaj tamo gdje je pala...
i baci se...i pokaže se ona među crnim oblacima kako se smiješi, sa tugom na licu...

i tako završava sa klavirom ili nježno sa gitarom, zavisi o bendu koji će to svirati :)


Post je objavljen 16.04.2007. u 01:15 sati.