Taajni svijet

Krešo i Slavica

Ovo je samo moja `rana!
Image and video hosting by TinyPic

Pljuska zbog pomenute...
Image and video hosting by TinyPic

Sardina spavanje
Image and video hosting by TinyPic

Jel su ti tu ramena?
Image and video hosting by TinyPic

Poziranje i bijeg
Image and video hosting by TinyPic
28.09.2010. u 20:49
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

Rekla si da se za točak bršljan ne hvata...

Davno je bilo to jutro kada je veliki točak stajao sam i kada se, sasvim dolje, u travi, pojavio mali bršljan. Svidjelo se točku to malo biće,
drugačije od njega, drugačijih osobina i razmišljanja. Nasmiješio mu se i rekao - slobodno se osloni na mene, pomoći ću ti da rasteš.
Podijelit ćemo trenutke zajedno, bit će nam toplije kada zađe sunce i imat ćemo hlad kad sunce ponovo ugrije.
Bršljan je bio sretan jer je imao sigurnost, a točak je imao pored sebe biće koje ga je ponekad nasmijavalo svojim lišćem, svojim šuškanjem.
Bilo im je dobro tako skupa.
Jednoga dana obližnji točkovi koji su bili bez bršljana, dobiše novu ulogu, svaki je imao svježu boju i sa podsmjehom su počeli gledati točak sa bršljanom.

-Ne želim te poznavati više, samo me sramotiš... smeta mi tvoje lišće... ne dopire zbog njih na mene dovoljno svjetlosti, dovoljno kiše...
Tvoje grančice više nisu zanimljive, nisam smio dozvoliti da se osloniš na mene, to je samo teret. Mi smo drugačiji i svatko od nas dvoje pripada drugome svijetu.

Davno je to bilo, kada je jedno jutro taj isti točak osvanuo bez bršljana, bršljan se osušio, a točak su obojili bojom zelenijom i ljepšom od svih bršljanovih listova.

-Postao sam kao i drugi, običan, drveni točak...

Nije bio običan, svaki put kada je sunce jače zasjalo, svaki put kada bi ga kiša oprala, vidjela sa mala, vijugava linija na tom točku, gdje je nekada bio
naslonjen bršljan.
20.09.2010. u 17:07
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

"Moj drug iz detinjstva život posmatra škrto, vidi nebo i zemlju, ma ima pravo.

Ja
sam
prokleti
pesnik
koji
stoji
na
kiši,
koji
laže
i
voli.

Mada smo učili istu grubu životnu školu, mi smo nekad daleki, pa to je ljudski.
Svako nosi u sebi nekog svog malog boga kom se potajno moli."
16.09.2010. u 19:25
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

Slučajne rečenice...

...još uvijek mogu razbuditi davna sjećanja i još uvijek poznati osjećaj.
Rekla sam sebi više pisati neću... napisala malo, napisala puno... rezultat je isti... uvijek me pročita.
Netko poznat reče - đavo mi je kriv...
Više ne sanjam neki drugi život za sebe i... mašta pripada djeci, ovo mâlo u meni je zaspalo...
Sad je dobro, taman.
Znaš dobro što vidim kada ti pogledam u lice, upravo ono što i ti vidiš kada pogledaš... baš pravo je taman.
Krivulje koje su skakale čas gore, čas dolje, ali nikako da se usklade, iz poznato nepoznatih razloga su se ujednačile i sad je to upravo ONO
što je oduvijek trebalo biti, ono na čemu smo dugo radili. Sretna sam... ponovo.
Velika sreća se sastoji od puno malih sreća, kada ih na kraju dana sve skupiš na vrpu, zaspeš kao mačak u košari.
Jutra mirišu na osmjeh iako je Nekome upravo par minuta pred kišu... tako tužan trenutak...
08.09.2010. u 21:00
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

Jado, jadna... tako smo mali, a opet... ima nas i velikih i malih
01.09.2010. u 17:40
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |