<	srpanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (9)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (7)
Veljača 2012 (9)
Siječanj 2012 (8)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (5)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (7)
Siječanj 2011 (7)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (7)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (5)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (6)
Travanj 2010 (7)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (7)
Siječanj 2010 (9)
Prosinac 2009 (7)
Studeni 2009 (6)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (13)
Srpanj 2009 (8)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (11)
Travanj 2009 (14)
Ožujak 2009 (7)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (14)

da/ne

***
Od tolikog prisjećanja na tebe izdaleka
plašim se da se ne zaljubim u plavičastu daljinu

***
Dremljivi medo i znatiželjni zeko...
Jel pavaš?
Ne...
A ta jadiš?
Jedem kekse...
Daš meni jedan?
Pavam.

***
Tek rijetki shvate ljubav je sreća
i svako zašto ima svoj zato

***



Blogerica
Sofija I Velika
mamlaz-stoljeca
Darlene
Dr. Zloba Spasoje
hod po ravnoj crti
deranged
meri
m
martonus - ŠMRC :(
A dying wish
Elven Queen
kozmos ljubavi i jada
Đus

***
za moju Sanyu

Ja nisam ja
(Mario de Sa-Carneiro)

Ja nisam ja, ja sam netko drugi,
Nešto posredno između dvoga:
četverouglasti stup na mostu dosade,
što od mene prelazi na drugoga.

Zašto se opirem? Umjetnik ništa
Nema od prirode, ni od života.
Mi moramo skočiti u maglu
Pretrčat modrinu da bi se našla ljepota.

***
Odgovor...
Tko sam ja?
nazivaju me pjesnikom
a ponekad i zaljubljenikom,
nekad budalom
a nekad sam jednostavno ljubav...

Tko sam ja?
misao sam jedne žene
poljubac sam na nježnim usnama njenim
i otkucaj srca u grudima..
ja sam zrak koji diše...

Tko sam ja?
ja stvaram tihe dodire
poklanjam prve jutarnje riječi
i pjesme u predvečerja..
ja sam jednom rječju njen...

a tko si ti?

by Martonus


***

Ako tražiš Nekoga
Nekoga za šetanje
Onda ja sam čovjek za tebe
Imam sedam milja duge korake
Lake kao oblake

Ako tražiš nekoga
Nekoga za plakanje
Onda ja sam rame za tebe

Uzmi me
To je sudbina
Ima žena koje zaključaju srce poput dragog kamena

Ako tražiš Nekoga
Nekoga za čuvanje
Onda imam ruke za tebe
I za tvoje vrelo čelo, dlanove
Meke kao jastuke

Ako tražiš Nekoga
Nekoga za zauvjek
Onda tvoj sam čovjek oduvjek...


***




***
...u noći bez jutra
s jutrom bez sunca
na nebeskom svodu
s vjerom u ništa
i ništa u džepu
tražeći slobodu...
skupi šaku hrabrosti
pogledaj ih, tko ih jebe
nađi zrno ponosa
nasmiješi se za samog sebe...


***




Ako znaš bilo što

Ne znam što da radim sa sobom
na što misli da bacim
eto stvaram polako pjesmu o tebi
gledam tvoje tijelo
ludujem za njim
i ponavljam u sebi samo jedno


Poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znaš bilo što

Želim da se stisnem uz tebe
da te milujem
da ti šapućem na uho bisere
da pričam o slobodi
da se glupiram
da ti kažem... oh ti ludo jedina

Azra


***

Najviše se plašim same sebe,
jer druge ću možda i moći slagati, ali sebe?!
...sebe da slažem?... neću!... ne želim!
radije ću osluškivati jeku svojih koraka
i gledati u tminu oko mene,
radije ću preklinjati nebo i tebe
nego slagati sebe...



***


Vizija...

Krenula sam jednim osmjehom
u potrazi za tobom.
Tražeći tvoju pažnju
pogledom te dodirivala.
Vidjela te u svojim vizijama
potaknuta ničim.
Sama, bez objašnjenja
tražila tvoj predivni osmjeh.
I opet vizija
pogođena jednom riječju,
pokleknula sam
radosna što postojiš,
barem u mislima.






Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li ću umeti.
Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni
staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad zažmurim
ali postoje u nama neke neprevodive dubine.
Postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...
Napiši mi pesmu, molila je. I nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako, a tako sam teško to znao da pokažem...
a onda, odjednom, raspored madeža na njenim leđima, kao tajna
mapa, pokazao mi je u koje zvezde treba da se zagledam i
tako...
eto ti pesma, ludo jedna...

***

Mrak se skupio u kap, rano jutro kao slap ulazi u sobu
Dal si ikad pitala tamne sjenke zidova ujutro gdje odu
Oči su ti sklopljene, usne su ti umorne, ne ljubi me njima
Nisu čvorci pjevali dok je iznad krovova svirala tišina
Hajde Bože budi drug, pa okreni jedan krug unazad planetu
Noć je kratko trajala a nama je trebala najduža na svijetu
U mom oku samo hlad, u mom srcu samo stud, inje i prašina
Nisu čvorci pjevali dok je iznad krovova svirala tišina
U cik zore zviždi "voz" njime odlazim u Oz, neću da se vratim
što god tebi napišem, pocjepam i obrišem, al ti moraš znati
nisi se probudila, zato nisi vidjela igrale su sjene
nek te dobri duhovi i kraljevski orlovi
ČUVAJU OD MENE

free web counter

Hladno Pivo - Dobri prijatelji

Tvoje lice poput uhode me prati
Kroz preduge uvode
Spotičem se nespretno o riječi
Koje sam pripremio

Stojim pokraj sebe i s gađenjem
Slušam kako te obrađujem
Pričam ti o vezama, o nama,
Bitangama, princezama

I krene kao loš refren
Koji te rastužuje
Da si ti nježni cvijet, a ja probisvijet
Što te ne zaslužuje

Reci zašto ne bi htjela
Imati me za prijatelja
Evo ja ću biti tvoj najbolji drug
Pa svrati na kavu ili na fuk

Tvoje lice poput uhode me prati
Kroz preduge uvode
Spotičem se nespretno o riječi
Koje sam pripremio

I nikoga ne muči pitanje smiješno
Dok se rastajemo u idili
Kako ćemo samo ostati nešto
Što nikada nismo bili

I krene kao loš refren
Koji te rastužuje
Da si ti nježni cvijet, a ja probisvijet
Što te ne zaslužuje

Reci zašto ne bi htjela
Imati me za prijatelja
Evo ja ću biti tvoj najbolji drug
Pa svrati na kavu ili na fuk

I krene kao loš refren
Koji te rastužuje
Da si ti nježni cvijet, a ja probisvijet
Što te ne zaslužuje

Reci zašto ne bi htjela
Imati me za prijatelja
Evo ja ću biti tvoj najbolji drug
Pa svrati na kavu ili na fuk










Ovu cool stvar je napisao jedan mamlaz-stoljeca

Sjećanje

Sjećanje prolazi u slikama i sjaji zadnjim iskrama, da li je sudbina pisana i koja je odluka ispravna. Naravno da ne znam, al nadam se da ću uskoro znat jer me svaki sljedeći sat zabrinjava i lagano ranjava. Trenutno način svoga pisanja prenosim iz razmišljanja, a moje razmišljanje je o tebi, jednostavnoj potrebi kojoj ne mogu doprijeti udaljenost u kilometrima čini mi se ko u svjetovima mjesto gdje je točka nepomična, barem zasad ni naprijed ni nazad. Ja svejedno nisam shvaćen znači uzalud plačem u bezdan da me pitaš tko sam ja reći ću ne znam. U mom si centru razmišljanja trenutno me sigurno ne razumiješ, ali shvatit ćeš sa vremenom sa riječima što ih pišem i izgovaram. I samo podsjećam da sam prosječan, jedan čovjek koji zna da osjeća i prihvaća sve boli i koji može da voli, ali i dalje stojim sam.

P.S. Opet sam počeo pisat gluposti, dobro sad više ne pišem pjesme i pjesmice kao davno prije ali sad sam počeo sa nekim ovako tekstovim koji imaju laganu rimu i nisu baš preveć direktni nego većinom prenesenog značenja, al ono sve je to ok.

E da: Znaj za tebe uvijek bit ću tu i samo tebe voljet ću i neka zavide mi svi u srcu jedina si ti. Mislim nisi jedina, ali da jesi ništa mi nebi falilo da si samnom. Znam da tako stvari stoje al još uvjek me neki tračak nade šalje dalje ralje života. Mislim znam da ponekad tražim više neko što mi se može da da. Istina da bi mi možda bilo lakše da se to zna, jer ja ne mislim ništa loše. Ipak sam ja na neki način još uvijek mamin ponekad nezreli klinac koji je svoje greške u životu uvijek skupo i duplo platio. Ali vrijeme se ne može promjenit, i nažalost uvijek postoji ono jebeno ALI.




Život postao je grub razapeo me na križ
Polomio kosti, odrezao jezik

Život postao je ples
Za koji ne znam korake
Pa zapetljanih nogu
Hvatam krivi ritam

Al ne odustajem…borim se
Ja skupljam snagu da ustanem
Premda ne osjećam ništa osim boli
Skupit ću snage da se nasmijem
Tebi u lice, tebi u lice, tebi u lice
Jer smijeh u lice …. najviše boli…

Život postao je grub
Prolio mi krv,
Slomio srce, polomio jedra,
Kaže: plovi sad, plovi sad….
Evo šaljem ti kišu, evo šaljem ti vjetar
Da te od stijene razbije

Al ne odustajem…borim se
Ja skupljam snagu da ustanem
Premda ne osjećam ništa osim boli
Skupit ću snage da se nasmijem
Tebi u lice, tebi u lice, tebi u lice
Jer smijeh u lice kažu najviše boli…
Vatra - Tebi u lice


***





Taj teret kome da dam
Taj teret ponijet ću sam
Jer tebi nije stalo
Nije nimalo
Do mene

Ti si moj otkazani let
Izgubljeni ključ za bolji svijet
Bez tebe sve važno nestaje
Bez tebe bol neprestaje

Mi isti diramo zrak
Mi isti nosimo znak
Probao sam srcem svim
Da zaboravim
Srcem svim

Ti si moj otkazani let
Izgubljeni ključ za bolji svijet
Bez tebe sve važno nestaje
Bez tebe bol neprestaje.... TI...


taajnisvijet@net.hr








TI...

DA TI...

TI

SI

MI

U

KRVI

Taajni svijet

Zašto se palačinke zovu palačinke? Tako se brzo naprave, a još brže pojedu... prije sat vremena ih je bilo 100, sad ih je 20... stvarno su zaista...

Ovako može samo moja Sreća :)) ...e pa taj je srao ko kakav pravi... ...i ništa, onda ja ubrzao, ovi odozada počeli zelenit u licu, a ona tiska... ...ja pročitao: TJERA JU SRAT... ...Jebote ne znam jel da se smijem ili da plačem... ...ovi odozada seru ko nespašeni i mijenjaju boju u zelenu... ...ja umirem od smjeha i tjeram auto ko da sam ga ukro... ...reko: pa usrat će mi se na sjedalo, jebala ruku svoju... ...ova je ono svoje nosila u tobolcu, a Bara jedno u naručju, drugo pored sebe... Ma SUŠARA još uvijek traje... :*

Ribo... ugrizi me za repić Događaj koji ponesoh u mislima... Ha! Kao sasvim slučajno, sreli se Zeko i Riba, u prolazu... Jedan krenuo dolje, drugi krenuo gore... Penjali se i spuštali niz skale koje "život znače" Samo kutevi očiju im se sreli, dva kao poznanika koji su nešto više, ali zašto bi drugi to znali... Visoka neka riba, s KUL izrazom lica, zamahne svojom snažnom perajom i zaustavi je tik iznad glave niskog Zeke. Zajebantski im se pogledi sretnu... Zeko u sekundi pomisli - ajde, ajde, samo da te vidim... pa`š ti onda mene vidjet... Riba kao da čita Zekine misli (još uvijek mi je to u podsvjesti), samo sekudnu zadrži svoju peraju iznad Zekine glave, nabaci osmjeh (onaj, aMmpMo...) i kao da izgovara u sebi E BAŠ NEĆU... Zeko je isplazio jezik i... beeeeljljljljila se... sova sjenici... I da, zabole me što apsolutno nitko ne kuži... samo Netko *** Vrabac koji je iznenada uletio i isto tako izletio iz mog života... Riba koja je slučajno uletjela... i još ne potpuno izletjela Za dodatak ovom divnom UTORKU, svim prikazama oko mene... koje su pokušale na bezbroj načina uništiti moje dobro raspoloženje, znajte, nije vam pošlo za rukom, neka vam je svaki dan utorak, uz pjesmu (aMmpMo= ajmeMajkomilaprobajMuodolit)

Nismo na filmu, zaboga, opusti se malo...

Tišina Ne, ni jedna nije ista... Različite su u samom početku, u trajanju, u završetku. Tišina koja se javlja kad nešto očekuješ, ugodna u isto vrijeme uznemiruje. Tišina kad neznamo što reći - tišina bez misli. Tišina oko tek zaspalog djeteta, spokojna. Tišina kad si na rubu - nemirna i zbrkana. Tišina, kad znaš sve i ja znam sve, kada se samo na tren dodirnemo ili pogledamo... tišina koja je tu da bi smirila. "Da li si sretna – pita tvoja tišina blago dodirujući moju. Bila bih – kaže moja tišina – bila bih, kad bi me mogao čuti."

Nikom ga nedam... ma daaaaj... nemoj me slikat...

Ma vidi ti NJU... I tako to traje dosta dugo, a meni su klikeri tek danas proradili... NJU prati opaka sreća, što se ona uopće žali?? Već mjesecima, ma šta mjesecima??! Gooodinama kasni, klapa za ostalima... Malim koracima ide za drugima, nitko NJU ne goni kao neke, vrijeme radi za nju... nije ju još pregazilo... Sreću otkriva na svakom tom malom koraku, samo nije toga svjesna. Radi što voli, dok radi sluša muziku koju voli, malo-malo pa dobije ONO što joj je drago uza sve to... Po zimi je na toplom, po ljeti je u hladnom... Nema prašine, nema znoja, ma nema zime ;) Nosi se kako želi (hehe - dvosmisleno) i beeeelji se kad poželi... i to kome?? Svom prijatelju... Dok odrađuje svojih osam sati često se nasmije, OSUŠI poneke izjave popraćene zanimljivim sličicama... razbacuje se kavom, vodom, gumicama... rastrošno, bezobrazno i nasmijano biće, rekao bi netko ta trane... Iiiii... pored svih tih pogodnosti, postaje piroman koji pali upravo sve te svoje pogodnosti (kao slučajno) i za to od svog šefa koji ju je u djetinjstvu čuvao i nunao, dobija na ruke živu lovu!!! Ma kud ova korupcija vodi??

Nije to ništa - ili + pored toliko riješenih jednadžbi, ne treba se patiti oko one koju smo vrlo lako riješili. Sami smo si zadavali zadatke i nalazili rješenja. Kad gledaš iz onog ozbiljnog kuta... sve je to matematika i ponešto fizike. Ali zaboravljamo zagrade. E da... to je ono... što vuće na kemiju. I to kakvu... Previše je tu elemenata. Puste teorije... Onaj koji odustane je kukavica. Onaj koji izbjegava je slabiji. Onaj koji odlazi bez osvrtanja je karakter. Onaj koji se smije je... Onaj koji priznaje je... Onaj koji plače... Onaj koji sluša... ma daj... zna se sve, a nezna se ništa. Zbog čega kočnice? Nema tu zapravo mjesta za njih... (smešno je kočiti na dobro poznatoj cesti, a volan u rukama, a konji upregnuti, a...) Nema pravila. Previše lako odustajemo Previše toga vrtimo Zapravo je samo jedno bitno, a toga se većina sjeti prekasno