Taajni svijet

Uprljane ruke brzo se peru...

Znaš li što se događa kada razočaranje pokuca na krozor stvarnosti?
Ne, ti ne znaš… ti si samo prolaznik, koji ako te baš zanima, baciš pogled kroz taj prozor…i odlaziš dalje.
Što si vidio?
Misliš da znaš… vrijeme ne pokazuje pravo stanje. Vrijeme je ništa i vrijeme je sve… i ne, nije nesigurnost, nije… potpuno suprotno…

Razočaranje po prvi puta?
… kakva glupost, kakvo izjedanje…
Samo spoznaja istine.
Ono što je od uvijek bilo pored nje, nevidljivo, odjednom je izašlo van.
Proći će…
Kao što za određeni osjećaj postoji tren, popraćen pogledom, mislima, dodirom i zvukom, tako je i stigao trenutak razočaranja.
Bila je previše, previše prisutna… a sve previše je stvarno previše…
Vrijeme je da se krene dalje…

Netko zna što se događa kad mrtvi fazani lete iznad naših glava
Kada mrtvi fazani lete a ni jedan ne pada
Što se događa kad očajanje zahvati ljude
Kada očajanje prelazi u kajanje…
25.04.2010. u 19:37
| Šta ti misliš? (2) | Tko printa? |

PoStoji vrijeme kada se rađamo i kad umiremo, Vrijeme kada se ubijamo i vrijeme kada se liječimo,
vrijeme kada Plačemo i kada se smijemo, vrijeme kada se grlimo i vrijeme kada smo sami, vrijeme kada šutimo i vrijeme kada govorimo,
vrijeme kada mrzimo I vrijeme kada volimo.
Sve se događa u svoje vrijeme, sve ima svoj tren...

No person deserves your tears, and who deserves them won`t make you Cry.
17.04.2010. u 00:03
| Šta ti misliš? (3) | Tko printa? |

Imaš toliko magično djelovanje, ti si mag sa zelenim očima (vještac što bi se reklo),
vjetar ti je drug, ploviš s njim kroz uznemirene krošnje, kroz
zatrpane misli bezbrojnih hodnika.

Zašto ti ne mogu pobjeći?
Previše si jak... gdje god odem, gdje god pobjegnem ti se pojaviš,
baš kao što to drug pjeva (so close, no matter how far... )
Pobjegnem ponekad od tebe, udaljim se... na četiritisućetristodvadeset minuta
i kada se pojaviš, u samo jednoj razrušiš sve... sve moje
bijedne odluke padaju u provaliju, razbijaju se od stijene, bez
boli, bez snage, sa željom da me slomiš, da me lomiš i dalje...
14.04.2010. u 17:22
| Šta ti misliš? (1) | Tko printa? |

Već pročitano...

Rekao si… napiši knjigu, obećavaš pročitat ćeš je…
Davno si rekao... Napiši knjigu, promjeni trenutno zanimanje i obogati se - bar među djecom koja nisu

Ti ćeš je pročitati… a znaš...
Znaš kako izgledaju korice, znaš im oblik, boju, znaš kakve su na dodir…
Čitao si sadržaj svaki dan, gledao u njega, znao pročitati između redova…
Više ne brojimo koliko je pročitanih strana, koliko smiješnih trenutaka, koliko grešaka…
Znaš točno na kojim stranica je iskidano, na kojima je smiješna građevina, na kojima je umrljana tinta
Znaš da će sadržaj uvijek ostati djetinjast, s istom veličinom slova, s istom bojom, s istim okusom i mirisom…
Ne moram se više obogatiti nego što jesam
Ne trebam napisati knjigu da bi ju pročitao...
10.04.2010. u 23:23
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

Ko fina prašina u oku, sitan kamen na dnu cipele, ko fitilj zarobljen u vosku mislim na tebe
Da mogu smrvio bih kamen i svu bi tugu oči same isprale, a niti vezane za plamen moraju da sagore

AKO ME NOSIŠ NA DUŠI I NEMAŠ S KIME SAGRADITI DOM
AKO ME NOSIŠ NA DUŠI, VJERUJ MILA BRIGA ME ZA TO

Ljubim druge a ne osjećam i svaki dodir mi je ko da ustajem na nogu što mi je utrnula
Bez ljubavi, nadanja, bez tebe... ne ide

06.04.2010. u 20:30
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

Moj čo`ek...



Slatkica maJa...

(pogledaj i ostale - sušara)
02.04.2010. u 18:00
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

"...Otad baš ne uzimam svaku što se pruža...
Srce se odupire... Pa se privikne...
Al' zumbuli su zumbuli, a ruža je ruža...
Pa da na kraj sveta iznikne...

Ma... da se redom postroje odavde do ćoška...
Nijedna ko moja
..."

ĐB
01.04.2010. u 21:30
| Šta ti misliš? (1) | Tko printa? |