Taajni svijet

Odbrojavanje

Miris limuna u kosi,
na koži okus vanilije,
čokolada na prstima...
Jedino krozori nisu bijeli...
Svjetla u daljini, ni jedno nije tvoje...
Dovoljno opušteno, dovoljno usamljeno...
Dovoljno za sve...
Riječi previše jasne u mislima, ne odlaze daleko... odjekuju
Miris se širi, daleko, ali ipak ne predaleko...
Sve je jasno... vrijeme je za skori polazak... netko me čeka...
Spremna sam

30.12.2009. u 20:07
| Šta ti misliš? (4) | Tko printa? |

Uzalud sunce sja...

28.12.2009. u 16:58
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

...

"Pusti da ti sviram, duša gine od tišine
i ne boj' se buke, to što svira to su ruke...

Jutros si zaboravio sve što te držalo skupa
ovaj dan što na Krozor lupa nije tvoj, nije tvoj...
Oko tebe šute stvari
tvoj krevet i stol te nijemo gledaju
sa zidova vise trice tek da te grubo sjećaju
u sjenama tih, vremenama tih vremena,
slutiš prevaru, izdaju... izdaju...

Ma pusti da ti sviram, duša gine od tišine..."

25.12.2009. u 00:28
| Šta ti misliš? (1) | Tko printa? |

Trenutno raspoloženje se preobrazilo u ledenu sigu... ona je hladna
na dodir, nepromjenjiva, bez želja, pokreta, riječi.
Pogledaj tu prozirnu sigu, vidiš li kroz nju zapravo?
Zaleđena voda?

Nek ju obasja samo tračak sunca, nek ju dodirne ruka... otapa se...

21.12.2009. u 01:35
| Šta ti misliš? (1) | Tko printa? |

I ne prođe noć, i ne prođe dan
i... tako to biva

11.12.2009. u 00:09
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

Sve ono što nije stalo u par do tri...

Stvarno smo zaista, moraš priznati... netko krene raditi 5 do 3, a mi se sjetili da bi i pisati mogli...
Skoro da smo ostali nekih po ure pa da i koju paru dodatno zaradimo... ;)

Kak bijaše onaj zaključak o čvarcima?
Tko se ono skupi?
Tko se ono širi?
Treba to sutra još jednom testirati...

Kažeš dan poslije Nikoline... dobro da nije dan poslije ponedjeljka, bilo bi naporno, odraditi dva u jednom...
al sve mi nešto ovaj rigišpil šapuće isto pitanje... što se to Golemoj sprema od novog leta, voljela bi samo malo škicnuti, pa da mogu mirno spavati... znaš na što mislim, i predobro...
Zajebat će ova Golema nekog, ako nikog drugog, možda samu sebe, iako je to zadnje na ljestvici prioriteta (zar nije bilo dosta??)... krajnje je vrijeme da se ispuca...

I da, naiđe li neki dobrovoljac za male pare (može i mađarski slabo divaniti, bitno da tečno govori rukama i perfektno se služi smeškom), koji će proći kroz njezine ćevape... jaaao majko mila, neće mu biti lako... treba sve to namiriti...!!!
(btw, sad me baš zanima zbog čega ona dvojica nisu normalna?)

No, kako god... čupavac je OK, još ga nitko nije pregazio i za sada je stabilan, ne ruši se naokolo...

04.12.2009. u 19:50
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

Zar ne može biti kraj?

Nakon borbi, glupih ratova, gubitka i pobjede,
neprobojni štitovi razuma, izglancani bljeskaju na suncu...
Zar je moguće da nakon svega ne vidi dobro?
Zašto vojnik nakon uboda koplja ne osjeća ništa?
Bol?
Nije to bol od uboda, to je bol što ne može dalje...
Mrtvilo?
Nije to mrtvilo, to je osjećaj bez osjećaja...
I što više razmišlja o tome... manje razumije...
Zar je mozak tako sastavljen da je odlučio lagati sam sebi?
Zar oči koje gledaju vide drugačiju sliku od stvarnosti?


Zbog čega bi vrijeme dolaska moralo biti proporcionalno vremenu odlaska?
Kada dolaziš pješke, a odlaziš avionom...



Šapnuo si mu priču koja se prostire poljem logične stvarnosti... i još uvijek mu nešto govori da je to ipak samo priča, bajka...

Možda u određenim dijelovima šarenih krugova nema mjesta logici i razumu...



Onaj ranjeni vojnik koji je dopuzao do polja titrice, ležeći na zgaženim travkama, upijajući mirise koje raznosi vjetar, gledajući u oblake koji lagano klize nebom... želi izgovoriti samo jedno...
ne želim više biti dobar...

02.12.2009. u 21:30
| Šta ti misliš? (2) | Tko printa? |