<	listopad, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (9)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (7)
Veljača 2012 (9)
Siječanj 2012 (8)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (5)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (7)
Siječanj 2011 (7)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (7)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (5)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (6)
Travanj 2010 (7)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (7)
Siječanj 2010 (9)
Prosinac 2009 (7)
Studeni 2009 (6)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (13)
Srpanj 2009 (8)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (11)
Travanj 2009 (14)
Ožujak 2009 (7)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (14)

da/ne

***
Od tolikog prisjećanja na tebe izdaleka
plašim se da se ne zaljubim u plavičastu daljinu

***
Dremljivi medo i znatiželjni zeko...
Jel pavaš?
Ne...
A ta jadiš?
Jedem kekse...
Daš meni jedan?
Pavam.

***
Tek rijetki shvate ljubav je sreća
i svako zašto ima svoj zato

***



Blogerica
Sofija I Velika
mamlaz-stoljeca
Darlene
Dr. Zloba Spasoje
hod po ravnoj crti
deranged
meri
m
martonus - ŠMRC :(
A dying wish
Elven Queen
kozmos ljubavi i jada
Đus

***
za moju Sanyu

Ja nisam ja
(Mario de Sa-Carneiro)

Ja nisam ja, ja sam netko drugi,
Nešto posredno između dvoga:
četverouglasti stup na mostu dosade,
što od mene prelazi na drugoga.

Zašto se opirem? Umjetnik ništa
Nema od prirode, ni od života.
Mi moramo skočiti u maglu
Pretrčat modrinu da bi se našla ljepota.

***
Odgovor...
Tko sam ja?
nazivaju me pjesnikom
a ponekad i zaljubljenikom,
nekad budalom
a nekad sam jednostavno ljubav...

Tko sam ja?
misao sam jedne žene
poljubac sam na nježnim usnama njenim
i otkucaj srca u grudima..
ja sam zrak koji diše...

Tko sam ja?
ja stvaram tihe dodire
poklanjam prve jutarnje riječi
i pjesme u predvečerja..
ja sam jednom rječju njen...

a tko si ti?

by Martonus


***

Ako tražiš Nekoga
Nekoga za šetanje
Onda ja sam čovjek za tebe
Imam sedam milja duge korake
Lake kao oblake

Ako tražiš nekoga
Nekoga za plakanje
Onda ja sam rame za tebe

Uzmi me
To je sudbina
Ima žena koje zaključaju srce poput dragog kamena

Ako tražiš Nekoga
Nekoga za čuvanje
Onda imam ruke za tebe
I za tvoje vrelo čelo, dlanove
Meke kao jastuke

Ako tražiš Nekoga
Nekoga za zauvjek
Onda tvoj sam čovjek oduvjek...


***




***
...u noći bez jutra
s jutrom bez sunca
na nebeskom svodu
s vjerom u ništa
i ništa u džepu
tražeći slobodu...
skupi šaku hrabrosti
pogledaj ih, tko ih jebe
nađi zrno ponosa
nasmiješi se za samog sebe...


***




Ako znaš bilo što

Ne znam što da radim sa sobom
na što misli da bacim
eto stvaram polako pjesmu o tebi
gledam tvoje tijelo
ludujem za njim
i ponavljam u sebi samo jedno


Poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znaš bilo što

Želim da se stisnem uz tebe
da te milujem
da ti šapućem na uho bisere
da pričam o slobodi
da se glupiram
da ti kažem... oh ti ludo jedina

Azra


***

Najviše se plašim same sebe,
jer druge ću možda i moći slagati, ali sebe?!
...sebe da slažem?... neću!... ne želim!
radije ću osluškivati jeku svojih koraka
i gledati u tminu oko mene,
radije ću preklinjati nebo i tebe
nego slagati sebe...



***


Vizija...

Krenula sam jednim osmjehom
u potrazi za tobom.
Tražeći tvoju pažnju
pogledom te dodirivala.
Vidjela te u svojim vizijama
potaknuta ničim.
Sama, bez objašnjenja
tražila tvoj predivni osmjeh.
I opet vizija
pogođena jednom riječju,
pokleknula sam
radosna što postojiš,
barem u mislima.






Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li ću umeti.
Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni
staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad zažmurim
ali postoje u nama neke neprevodive dubine.
Postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...
Napiši mi pesmu, molila je. I nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako, a tako sam teško to znao da pokažem...
a onda, odjednom, raspored madeža na njenim leđima, kao tajna
mapa, pokazao mi je u koje zvezde treba da se zagledam i
tako...
eto ti pesma, ludo jedna...

***

Mrak se skupio u kap, rano jutro kao slap ulazi u sobu
Dal si ikad pitala tamne sjenke zidova ujutro gdje odu
Oči su ti sklopljene, usne su ti umorne, ne ljubi me njima
Nisu čvorci pjevali dok je iznad krovova svirala tišina
Hajde Bože budi drug, pa okreni jedan krug unazad planetu
Noć je kratko trajala a nama je trebala najduža na svijetu
U mom oku samo hlad, u mom srcu samo stud, inje i prašina
Nisu čvorci pjevali dok je iznad krovova svirala tišina
U cik zore zviždi "voz" njime odlazim u Oz, neću da se vratim
što god tebi napišem, pocjepam i obrišem, al ti moraš znati
nisi se probudila, zato nisi vidjela igrale su sjene
nek te dobri duhovi i kraljevski orlovi
ČUVAJU OD MENE

free web counter

Hladno Pivo - Dobri prijatelji

Tvoje lice poput uhode me prati
Kroz preduge uvode
Spotičem se nespretno o riječi
Koje sam pripremio

Stojim pokraj sebe i s gađenjem
Slušam kako te obrađujem
Pričam ti o vezama, o nama,
Bitangama, princezama

I krene kao loš refren
Koji te rastužuje
Da si ti nježni cvijet, a ja probisvijet
Što te ne zaslužuje

Reci zašto ne bi htjela
Imati me za prijatelja
Evo ja ću biti tvoj najbolji drug
Pa svrati na kavu ili na fuk

Tvoje lice poput uhode me prati
Kroz preduge uvode
Spotičem se nespretno o riječi
Koje sam pripremio

I nikoga ne muči pitanje smiješno
Dok se rastajemo u idili
Kako ćemo samo ostati nešto
Što nikada nismo bili

I krene kao loš refren
Koji te rastužuje
Da si ti nježni cvijet, a ja probisvijet
Što te ne zaslužuje

Reci zašto ne bi htjela
Imati me za prijatelja
Evo ja ću biti tvoj najbolji drug
Pa svrati na kavu ili na fuk

I krene kao loš refren
Koji te rastužuje
Da si ti nježni cvijet, a ja probisvijet
Što te ne zaslužuje

Reci zašto ne bi htjela
Imati me za prijatelja
Evo ja ću biti tvoj najbolji drug
Pa svrati na kavu ili na fuk










Ovu cool stvar je napisao jedan mamlaz-stoljeca

Sjećanje

Sjećanje prolazi u slikama i sjaji zadnjim iskrama, da li je sudbina pisana i koja je odluka ispravna. Naravno da ne znam, al nadam se da ću uskoro znat jer me svaki sljedeći sat zabrinjava i lagano ranjava. Trenutno način svoga pisanja prenosim iz razmišljanja, a moje razmišljanje je o tebi, jednostavnoj potrebi kojoj ne mogu doprijeti udaljenost u kilometrima čini mi se ko u svjetovima mjesto gdje je točka nepomična, barem zasad ni naprijed ni nazad. Ja svejedno nisam shvaćen znači uzalud plačem u bezdan da me pitaš tko sam ja reći ću ne znam. U mom si centru razmišljanja trenutno me sigurno ne razumiješ, ali shvatit ćeš sa vremenom sa riječima što ih pišem i izgovaram. I samo podsjećam da sam prosječan, jedan čovjek koji zna da osjeća i prihvaća sve boli i koji može da voli, ali i dalje stojim sam.

P.S. Opet sam počeo pisat gluposti, dobro sad više ne pišem pjesme i pjesmice kao davno prije ali sad sam počeo sa nekim ovako tekstovim koji imaju laganu rimu i nisu baš preveć direktni nego većinom prenesenog značenja, al ono sve je to ok.

E da: Znaj za tebe uvijek bit ću tu i samo tebe voljet ću i neka zavide mi svi u srcu jedina si ti. Mislim nisi jedina, ali da jesi ništa mi nebi falilo da si samnom. Znam da tako stvari stoje al još uvjek me neki tračak nade šalje dalje ralje života. Mislim znam da ponekad tražim više neko što mi se može da da. Istina da bi mi možda bilo lakše da se to zna, jer ja ne mislim ništa loše. Ipak sam ja na neki način još uvijek mamin ponekad nezreli klinac koji je svoje greške u životu uvijek skupo i duplo platio. Ali vrijeme se ne može promjenit, i nažalost uvijek postoji ono jebeno ALI.




Život postao je grub razapeo me na križ
Polomio kosti, odrezao jezik

Život postao je ples
Za koji ne znam korake
Pa zapetljanih nogu
Hvatam krivi ritam

Al ne odustajem…borim se
Ja skupljam snagu da ustanem
Premda ne osjećam ništa osim boli
Skupit ću snage da se nasmijem
Tebi u lice, tebi u lice, tebi u lice
Jer smijeh u lice …. najviše boli…

Život postao je grub
Prolio mi krv,
Slomio srce, polomio jedra,
Kaže: plovi sad, plovi sad….
Evo šaljem ti kišu, evo šaljem ti vjetar
Da te od stijene razbije

Al ne odustajem…borim se
Ja skupljam snagu da ustanem
Premda ne osjećam ništa osim boli
Skupit ću snage da se nasmijem
Tebi u lice, tebi u lice, tebi u lice
Jer smijeh u lice kažu najviše boli…
Vatra - Tebi u lice


***





Taj teret kome da dam
Taj teret ponijet ću sam
Jer tebi nije stalo
Nije nimalo
Do mene

Ti si moj otkazani let
Izgubljeni ključ za bolji svijet
Bez tebe sve važno nestaje
Bez tebe bol neprestaje

Mi isti diramo zrak
Mi isti nosimo znak
Probao sam srcem svim
Da zaboravim
Srcem svim

Ti si moj otkazani let
Izgubljeni ključ za bolji svijet
Bez tebe sve važno nestaje
Bez tebe bol neprestaje.... TI...


taajnisvijet@net.hr








TI...

DA TI...

TI

SI

MI

U

KRVI

Taajni svijet

U zadnje vrijeme... Zaori brazdu najdublje što možeš - plitka izgleda. Pokušaj dosegnuti vrh visokog drveta - nisko se čini. Otputuj na kraj svijeta i pogledaj sve divote - vratiš se i znaš da jednu imaš ovdje... Poslušaj najsmiješniju priču koja će te oboriti s nogu - al probaj je ne podijeliti s prijateljem - ne vrijedi ništa. Pokloni osmjeh, postani još jača ličnost... a onda ponovo zaviri u košaru isprepletenu jednim odnosom... Samo košara... a opet, toliko lijepa, smirena, opuštena, iskrena, u isto vrijeme jednostavna i složena... Mnogima neopisiva, znana samo rijetkima... Ponovo sam ugodno iznenađena... nevjerojatno... a do unazad par mjeseci sam mislila da ipak postoji plafon, sad već gotovo vjerujem da ga nema... lijepo je, stvarno je... I kad me uhvate crne misli, ne mogu trajati dugo baš zbog čvrstine košare, zbog njene sposobnosti da izmami osmjeh samo jednim pogledom... ponosna sam i... nećemo kvariti... ZATO 2.x1 + 9.x3,4,5,6,7... Pa ti reci kak nisam bogata osoba!

Koja svrha? Koja? Daješ milijune nepostojećih vrijednosti, dobijaš milijune hlapljivih osjećaja, a gubiš sve, sve... I što si na kraju? Tko te pamti? Osim reprodukcije i održavanje vrste, koja je druga svrha? Gubiš sve... i za čas, nitko više nezna zate...

VbS Katkad plačeš, a nitko ne vidi tvoje suze. Katkad je život težak, a nema nikoga da vidi tvoju bol. Katkad si sretan, a nitko ne vidi tvoj osmijeh. Ali prdni samo jednom i svi će znati...

Izvor... I odakle pjesniku ideja kako se čovjek može zadovoljiti manje dobrim riječima nakon onih pravih? Nisu one zapravo ni manje dobre, vjerojatno bi bile prave da nije onih prvih - za tebe mogo boljih... jer u njima imaš sve što ti je bilo potrebno... i smijeha, i grčeva, i suza i da... i ljubavi... Izvor je bitan, jebeno bitan... svatih to. I što sad vrijedi novom izvoru što mi šumi i šapuće? Što?? Ma nije pošteno od mene što sam stala i slušam ga... nije... jer ne čujem ga dovoljno jasno, nema sličica... nema... njegov šum nagdlasava jeka onog izvora... onog iz kojeg najbistrija i najugodnija voda teče... bar ja znam, koliko je voda bitna... i stojim i dalje, pored tog novog izvora... a on se trudi... stojim i dalje... i čekam... možda se sličica pojavi... a ti... ti ni neznaš kako je biti izvor vode, ti samo slutiš jačinu kapi...

Daje puno dok ne tražiš ništa... a ako zatražiš bar malo... pobježe...

PRIVREMENO NEDOSTUPNA Bolje je biti malo udaren, nego pretučen

Nosi snove u šarenoj vrećici. Sama ju je izbojala... prstima. Teška je i ručke ne mogu izdržati taj teret, već je jedna pukla, ali ona i dalje to nosi, nek joj se nađe... neće ona još dugo tako, sadržaj će početi ispadati van... I te škrte kiše, bezobraznice, samo operu prašinu, a trebale bi puno više... Tišina je neko vrijeme nadglasala zvuk gitare i učinila prozirnim bijeli papir ispred nje... a onda onaj osmijeh, pomalo ironičan, pogled joj se spustio na napomenu "Za pomoć stisnite F1" hehehe Možeš ti Golema stiskati koliko hoćeš... i zašto je tako lako pomoći drugima? i zašto je tako teško pomoći sebi? i bezobrazno je od pjesnika kada reče da se svaka priča mora ispričati dvaput. Ajd ti ispričaj ovo proživljeno kad nemam snage ni napisati... Ti znaš savršeno igrati kartama ponašanja, al nisi kockar, ti si jednostavno tu... baš kada trebaš biti i znaš, sve znaš... znaš kada treba šarenu lopticu baciti u zrak i izazvati osmjeh... ti si jednostavno TI :) a ja... u zadanje vrijeme... kao onaj grafikon od prije par tjedana... čas gore, čas dolje... hvala ti, što znaš, što smiriš... Zašto čovjek misli da je jak, da se može boriti protiv prirode, protiv drugih, protiv zakona, protiv sebe? Kad je tako mal, koliko god bio golem... Ovo klupko koje me omotalo ima dva kraja... i... sad treba imati sreću, pa pogoditi koji kraj povući... jedan otpetljava, drugi zapetljava, ali svakako su krajevi... Toliki pametni i murdi ljudi su napisali riječi, knjiga... a opet se ništa nezna... samo se osjeća u zraku, u jesenjim bojama, u krošnjama, u svemu... (i dosta mi više onog izgovora da je luk kriv za sve... jebeš luk) Ostati dobar s neki ljudima je isto kao i željeti biti J i nevin... i nakon svih ispisanih, nevidljivih riječi, znam samo jedno, nikoga ne mrzim, baš nikoga... mržnja je proTukt straha... a golema se nije nikada bojala... samo je bojala... prstima...

Tvoj A.H. rulz Bio je narcisoidan! Potpuno opsjednut svojom prehranom - bio je vegetarijanac! Za vrijeme ručka, dok nije imao hranu u ustima, grizao je nokte, čačkao nos i prdio! (jedna djevojčica koja je jednom prilikom sjedila s njim za stolom pitala je svoju majku: - Hoće li luđak prožvakati i naše tepihe?) Nije se nikad smijao zato što je imao rijetko lijepe zube i od toga oni čudni brkovi, služili su kao zavjesa ispred ponora!! U javnosti nije bio homoseksualac samo zato što ga nitko nije uspio uhvatiti na djelu! (a kakve "važne" političke planove je iznosio svom dragom Rudolphu, neću ni zamišljati) Svoju redovnu popodnevnu šetnju je provodio u 2 ujutro, jer je mislio kako izloženost suncu jako loše djeluje na njegov mozak! (đabe mu) Toliko se panično bojao braka da se oženio tek dva dana prije svoje smrti! (ovo mu zapravo i ne zamjeram) Ali svu onu jadnu dječicu, e to mu neću oprostiti! Eto ti na!

Tek sad svatih koliko je ovo bilo dobro ubačeno pitanje u događaj... "to se negdje dijeli ili čisto ispada iz tebe goleme?" hehehehe... ma bravo za autora!!