Taajni svijet

How can I be lost
If I've got nowhere to go?

Searched the seas of gold
How come it's got so cold?

How can I be lost
In remembrance I relive

How can I blame you
When it's me I can't forgive?

26.01.2010. u 20:40
| Šta ti misliš? (1) | Tko printa? |

Znam dovoljno... upamtila sam riječi, "evidencije" više nisu potrebne,
ne nisu...
...ono što želiš pamtiti ne moraš zapisati, nosiš sa sobom...
I znam... drugačije ne može biti...
















We had a love... a love you don't find everyday...

It makes me just feel like crying baby
´cause baby...
something beautiful`s daying...
22.01.2010. u 20:20
| Šta ti misliš? (4) | Tko printa? |

weeeeeeeeeeeeeee











19.01.2010. u 20:40
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |

Kada izađeš van, želiš se dobro nateliti, pa ti umjesto hladng piva donesu isto hladno, ali ono bez alkohola...

Kada želiš jaku, crnu kavu u jutanjim satima, a dobiješ previše slatku...

Kada želiš čokoladu, onu pravu Milku, a dobiješ nešto što se ni ne može nazvati čokoladom...

Kada očekuješ udar groma i munje dok krene oluja, a ništa se ne desi...

Kako se osjećaš?
16.01.2010. u 00:20
| Šta ti misliš? (3) | Tko printa? |

Promatram te danas...

Jutro je neobično stiglo, samo odjednom, kao da ga je netko izvukao iz rukava
otvorih oči i shvatih, vrijeme je...
U zimskim jutrima noć se neda lako otjerati s krozora, sa zamagljenih stakala, sa
naših očiju...

Krenula sam van, a draga psina me škicnula onim svojim pogledom... briga me što ti moraš ići,
samo me pusti da krepivam... i da je susjedova mačka bezobrazno prošla pored njega, nebi trzao zavaljen u svoju košaru.

U sobi je još pusto, pojačavam muziku dok nitko ne stigne, godi ova samoća, još više zbog mirisa prve kave i
radnje koja će se uskoro dogoditi :)
Slatko isčekivanje... poznato?

Stepenicama odzvanjaju prvi koraci...
Pale se svjetla...
Izvana dopiru zvuci auta koji se zaustavljaju, jedan od njih je...

Razmišljam o tome... gledam kako postojiš, koračaš, odrađuješ još jedan utorak...

Došlo mi je da ti pošaljem pitanje koje se upravo rodilo u mislima izmješano sa hrpom papira
razbacanih po stolu...
Odgovor bi, znam, poprilično brzo stigao... zašto te nisam pitala neznam ni sama...
Koliko je utoraka prošlo od prvog utorka?

Neću napisati da smo trebali drugačije igrati jer onda nebi došli do današnjeg...

Kako god izgledalo, lijepo je...

Vrijeme je nemjerljivo u sekundama, minutama, satima... koliko god neobično zvučalo

Ponekad prevrtim to vrijeme i zapnem za neke slike, onda su bile važne i izgledale
nerješive, zajedno smo ih gledali i pospremili u album mojih sjećanja
Jutros se odjednom otvorila jedna...
htjedoh ti je pokazati, opet neznam zašto nisam, ali sam pomislila... vidiš i to smo riješili...

Danas sam često zastala i gledala kako postojiš
12.01.2010. u 17:43
| Šta ti misliš? (2) | Tko printa? |



Dit moi qui t'ai envoier
pour empeche mes anges de travailer??
09.01.2010. u 00:34
| Šta ti misliš? (5) | Tko printa? |

Livada, prostrana livada... dokle god ti pogled seže... livada.
Početak ljeta... jutro... sunce samo što nije... u svakoj kapljici se zasjaji.
Izuva se, jedino tako osjeti mokru travu. U njoj su još zaspali leptiri...
Zvukovi su tu, vjetar se sprda njenoj kosi, korača...

Zašto je na pola livade rampa?
Z A Š T O???
Zašto kada je s ove strane slično... ne može prijeći, ne ide... ostala je na pola polja...
I sunce jednako obasjava obje polovice, probuđeni leptiri mogu prijeko, vjetar je prešao...
samo ona stoji na pola...

Ne može naprijed, a ako se nazad vrati... više neće biti isto...
Zašto? Zašto?
Zašto je zabranjen prolaz?
Kleknula je na mokru travu, ispružila ruku samo na tren... da osjeti, da dodirne... da pamti zauvijek...
drugu polovicu jednake livade...
06.01.2010. u 02:42
| Šta ti misliš? (1) | Tko printa? |

05.01.2010. u 21:49
| Šta ti misliš? (1) | Tko printa? |

Toliko duboko i prostrano more...
hladno je danas... vjetar čini svoje...
briga ribe, one su u svome carstvu...

Plivaju u tom svijetu... a tako su zapravo... ribe... stvarne,
vretenaste,
velikih,
vlažnih i sjajnih očiju...
Držiš ih u rukama i one ti govore kako će ti ispuniti želju o kojoj sanjaš već godinama... i to na kakav način??
Opisuje ju baš onako kako ti želiš, detaljno, maštovito, slike se redaju, sve ljepša za ljepšom... ah...

I baš kad se uspiješ uvjeriti da je sve to stvarno, da ti se to ipak događa, one ti iskliznu iz ruku,
na lijep način nestanu u dubini mora... i ti ne možeš ništa, samo poštovati taj svijet...
04.01.2010. u 21:38
| Šta ti misliš? (2) | Tko printa? |