Taajni svijet

Neprilagođena...?!

Da, za većinu previše znatiželjna.
Znatiželjna oko stvari na koje ljudi oko mene ni ne pomisle.
Neki dan dobih kritiku kako se još nisam asimilirala s društvom... a moguće, moguće...
No, ni ne želim se asimilirati s takvim društvom, jednostavno NEĆU.

Po meni, društvo koje se brine samo o svojim fizičkim potrebama i željama, nije kvalitetno društvo.
Jebajga, ali nije.
Svi se mi brinemo za te stvari, ali ne moram iz dana u dan s ljudima pričati, šta će biti sutra, kako ću preživjeti s kreditima, i kako da si kupim komad krpice ili komad namještaja.
Sve to razumijem, jasno to meni sve, ali ne želim se zadovoljiti samo s tim. Želim znati više :) i o drugim stvarima.
I sretna sam kad nađem osobu s kojom mogu razmijeniti svoja "drugačija" pitanja. A vjerujte, tako ih je malo, premalo... (no dovoljna je i samo jedna Osoba... i ja već sretna).
Ne mora ta osoba znati odgovore na sva pitanja, bitno je da razgovaramo o drugačijim temama nego što društvo "nalaže"
(i opet Voćka - buntovnik bez razloga...)

Krenuviši od samog čovjeka kao jedinke, zar nije žalosno što se ljudi ne zapitaju najbitnije stvari o samome sebi??
Tko sam, zašto sam ovdje, kako naše biće funkcionira i kuda idemo?
Da, znam,sad ste se nasmijali (mala mal previše filozofira), ali meni je to žalosno - ne razgovarati ponekad, o osnovnim stvarima, koje najvjerojatnije nećemo nikada ni saznati (misterij, misterij - reče Netko :)
Ali zašto biti na neki način "izopačena" iz društva ako drugačije želim provoditi svoje vrijeme?
Ljudi jednostavno nisi dovoljno tolerantni...
"Ako ja tebe iz dana u dan slušam o tvojim problemima, kako skupiti novce za ljetovanje ili za kožnu garnituru, zašto je tebi u jednom od tih deset dana, koje zajedno provodimo, teško razumijeti i moja drugačija gledišta na život?"

Uvijek ću imati gdje "prespavati" i nešto "pojesti", sad ću karikirati, ali majkumu, ako nemam šta jesti, posadit ću neku biljku, ako nemam kuću, pa već ću sklepati nekakav ležaj... šta je sa svim drugim stvarima? Kako nastaju osjećaji? Zašto reagiramo na tugu suzama? Zašto na različite načine doživljavamo humor?
... ma bezbroj pitanja se mota po ovoj glavi... netko će reći... bezvezna pitanja, jer nikada nećeš neke stvari saznati, pa zašto se onda i pitati... a većina će me pogledati kao da sam pala s Marsa...

Ali eto, ipak želim i o tim stvarima razgovarati (pa taman i nedobila odgovore), shvatila okolina to ili ne...
10.02.2009. u 20:55
| Šta ti misliš? (1) | Tko printa? |