KISS ME

Danas sam baš nekako sretna. Ne znam da li je to zbog lijepog vremena, ili zbog ljubavi ili zbog činjenice da danas idem frizerki. Obično kažu da su ženama najveći lijek frizer i shopping. Ja bi se složila s ovim prvim, definitvno kada sam tužna ili nesretna, ako odem na frizuru ili si kupim neku sitnicu odmah se bolje osjećam..no opet, novčanik ostaje prazan, a i nije baš tako često da si mogu priuštiti neke tretmane. Jučer sam se išla voziti s frendicom na biciklu. Na kraju je naša tura trajala 3h.
Prvi peh je bio da sam uzela novi bicikl, došla do njenog ulaz, kad mi se guma ispraznila...zaključak pukla guma, no dobro...vratile se mi po moj stari bicikl, koji je recimo u dobrom stanju. Odlučile svratiti do druge frendice koja je preko mosta, pa je tu bilo i nošenja bicikla po stepenicama...al ajde, ne škodi rekreacije. Na kraju svega završile mi u centru zagreba na cvjetnom trgu... frendica išla kupit karte za koncert elementala... a ono tamo roj ljudi, a nas dvije onak u trenirkama, guramo se bogovićevom sa biciklima... i opet dobro... ajde nije ni bilo to tak strašno... na kraju šlag na tortu je bio kad smo se trebale vratiti doma, opet prek mosta i dobro odlučile mi proći importaneom jer je to najbrži put, kadli idemo importaneom i naravno zašto bi sve bilo jednostavno, kad može biti komplicirano, još mi usred importanea opadne prednja lampa ili šta je to već i počne se kotrljati..svima sam bila glavna atrakcija, ja i frendica se smijemo ko luđakinje, a ja na kraju još crvena ko paprika išla to skupljati po podu. Mislim to mi je dokaz da idući put ili s novim biciklom u grad ili definitvno ne kroz importane.
E da...kroz neke razgovore načinjala se tema upoznavanje blogera. Pa me eto zanima kakvi su vaši doživljaji svega toga i što mislite o tome..i da li ste uopće nekoga upoznali uživo s bloga?
p.s. Želim vam svima ugodan i veseli dan i neka vam ovaj cvijetić u tome pomogne.. ;)
p.s.s. pozdrav mojoj frendici ako je ovo pročitala... pusa Z. ;)

Danas sam odlučila konačno produžiti vozačku. Istekla mi je još prije 2 mjeseca, jer sam dobila ograničenje na tri godine zbog nošenja naočala, koje nikad zapravo ni ne nosim. No dobro. Nakon svih perepetija oko toga, i produžetka od 10 godina, to je nešto po novom, prvo sam spiskala 170 kn na liječničkom, da bi onda na policiji saznala da također po novom se vadi nova vozačka, umjesto da se stara samo produži i morala još dati 130 kn. Ma mislim stvarno. Prvo sam sto godina čekala na nekom šalteru za informacije da se raspitam oko toga, nakon što me poslala na neki drugi šalter, pa dok sam sve to obavila, užas. Pa stvarno ta država samo traži pare. Onda sam se još i morala slikati...sva sreća da mi je ova na liječničkom napisala naočale ili leće, pa sam se slikala bez ičega, jer leće niti nemam, a naočale stavim tu i tamo...i sve u svemu ajde ipak je donekle dobro ispalo. Danas nisam išla na faks, tako da uživam u danu. Evo i sad se još malo pa spremam sa frendicom na kavu u kvart. Hvala svima na prošlim komentarima, bila su zaista poučna. Evo za kraj mala pjesmica i jedan kratki odlomak.

TEBI
Sjedim u kutu sobe,
opet sam noćas sama,
sjedim i mislim na tebe,
a oko mene je tama.
Tužna sam svake noći
plašim se novog jutra,
svega što donosi dan
i što će se dogoditi sutra.
Plašim se da ću te sresti,
i da ću ponovno osjetiti tugu,
plašim se da preživjeti neću,
saznam li da imaš drugu....

Vrste ljubavi
KOMIČNA LJUBAV-imaš s kim, ali nemaš s čim
TRAGIČNA LJUBAV-imaš s čim, ali nemaš s kim
SOCIJALNA LJUBAV-imaš s kim, imaš s čim, ali nemaš gdje
FILOZOFSKA LJUBAV-imaš s kim, imaš s čim, imaš i gdje, ali ne znaš zašto

Bio jednom jedan dječak, vrlo loše naravi. Otac mu je dao vrećicu punu čavala i rekao da, svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan čavao u ogradu.
Prvoga dana dječak je zakucao 37 čavala na ogradu. U slijedećih nekoliko mjeseci naučio je kontrolirati svoj bijes i broj ukucanih čavala se smanjivao. Otkrio je kako mu je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.
I dođe dan da uopće nije bjesnio! Pohvali se ocu, a on mu reče da svakoga dana kada uspije kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupa jedan čavao. Dani su prolazili, i jednog dana, dječak je mogao reći ocu kako je počupao sve čavle.
Otac uzme sina za ruku i odvede ga do ograde;

"Dobro si to učinio, sine. Ali pogledaj sve te rupe u ogradi! Ograda više nikad neće biti ista. Kada u bijesu izrekneš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, poput rupa u ovoj ogradi! No, čovjek nije ograda. Ako ga ubodeš nožem i nakon toga mu stotinu puta kažeš kako ti je žao, rane ostaju!"
("Pričaj mi priču")

Tko zna zašto te čavle najlakše zabijamo u one koji su nam najbliži, i navodno, najdraži? Koliko je lako nekome oprostiti? Koliko se samo puta nađemo u situaciji da nekoga povrijedimo, ne razmišljajući o posljedicama. Priča se završava kada mu se na kraju ispričamo i sve ostaje po starom. Koliko puta sam znala čuti ma daj nisam to mislio, ma daj nije tako kako se čini, oprosti pogriješio sam, bilo da se radi o ljubavnim, prijateljskim ili obiteljskim odnosima. Da li "pamtite" loše stvari i koliko lako ste spremni oprostiti?

Tko je ostavio svoje tragove na pijesku??? ;))

ŽELJE I POTREBE
Atraktivna prodavačica u robnoj kući pristupi mladiću;
"Što biste željeli gospodine"?
"Što bih želio"?-ponovi on. "Želio bih vas izvesti odavde, odvesti u moj stan, ponuditi vas pićem, zagrliti i strasno voditi s vama ljubav. To je ono što bih želio. Ali ono što TREBAM je par čarapa."

Sorry društvo danas nisam bila doma, sve događaje saznat ćete u sutrašnjem postu. ;)
Ovu sliku sam našla na netu i totalno me zaprepastila, onak to je kao što L.S.A. kaže slika koja govori tisuću riječi, pa neću puno komentirati, neka svatko ju protumači na svoj način. Moji prvi dojmovi su bili scary i strah. ;) Pusa svima!

Kako se samo usuđuju?! Daju mi tako malo vremena za pripremu! I da želim otići, raspored mi je ispunjen;
16:00 sažalijevanje do bola
16:30 buljenje u bezdan
17:00 riješiti glad u svijetu. (Nemojte nikome reći.)
17:30 aerobik
18:30 večera samnom. Ne mogu opet otkazati.
19:00 borba s depresijom

Nemam kad! Ako depresiju bacim na 21:00, još stignem leći , buljiti u mrak i gubiti razum!
(iz filma "Kako je Grinch ukrao Božić")

p.s. Da li se i mi ponekad ponašamo poput Grincha??



Ova slikica mi se tako svidjela da sam ju morala podijeliti s vama. Ne kaže se bez razloga da su djeca najveće blago ovoga svijeta. Mmmmm... ;)

Upravo sam pročitala da i medimlijeko nam odlazi, kao što je to učinila i dafne, pa me sve to potaknulo na razmišljanje koliko možemo postati ovisni o blogu i što nam on zapravo predstavlja. Da li je to skriveni dio našeg "ja" koji na ovaj način otkrivamo, da li je to način da iskažemo naše osjećaje, misli, riječi, bez da se otkrijemo. Znam da se kaže kako je uvijek lakše se povjeriti nekome nepoznatome, nego nekome bližnjemu. Znam da na neki način i ovo postane jedan dio našeg virtualnog svijeta, i svatko si sam postavlja uvjete i granice. Netko bi mogao izdržati mjesec dana da ne ode na blog, netko tjedan, a netko ni 2 dana...sve je to relativno... u početku kada sam počela ovo pisati mislila sam, ma mogu se skinuti i prekinuti kad god to poželim, no sada baš i ne gledam više tako. S jedne strane bilo bi mi žao, jer opet na neki način dajem djelić sebe u ovo, činim nešto što mene čini sretnom, a s druge strane upoznajem i neka nova srca, nove duše i otkrivam malo po malo i dio njih samih. Pa me zanima koliko vam vaš blog znači i koliko ste na neki način "ovisni o njemu" i cijelom ovom bloggerskom svijetu??

Danas nisam trebala ići na faks. Ni sama ne mogu vjerovati da sam spavala do pol 12... inače se obično dižem oko 8, jučer sam u 6h.. i valjda me svladao kronični umor još od vikenda, a vani je i kiša, tako da je to bila idealna prilika za iskoristiti krevet i naspavati se. Prvo što sam učinila, je upalila telku, kad ono oprah show i neka emisija o čudesnoj dječici.... malo bacila pogled na to, i ipak odlučila napustiti odaje mojeg krevetića...Sa zakašnjenjem ću si napravit nesscaffe i nešto za doručak. Hm, meni će tek doručak.... Danas mi dolazi frendica na frizerski tretman.. hm..ma uglavnom zamolila me da ju ofarbam i napravim neku frizuru, kak imam doma one uvijače za kovrčanje..ha..zadnji put kad sam joj tak prčkala po kosi, rekla sam joj kak bi joj dobro stajale šiške, hm..da ste samo vidjeli njenu reakciju kad sam joj to ošišala.. uhh... tako da ne znam baš koliko su moje ruke sigurne za takve pothvate..al dobro...vidjet ćemo... ma..dat ću ja sve od sebe. Jučer sam čula od frendice kak u nedjelju je neka biciklijada od zagreba prema moslavini. Pojma nemam. Ali razmišljam ići, pogotovo ako će biti lijepo vrijeme, plus još se tamo dobije besplatna porcija graha.. ;) hehe..nije da me baš to privlači,ali bit će zabave i rekreacije... samo prvo moram bicikl dovest u dobro stanje do nedjelje. Hm čula sam da je jučer bio crni dim, znači novi papa još nije izabran. Eto toliko od mene za danas... Svima šaljem velike pozdrave i želim vam ugodan dan!

Prošao je i ovaj vikend. Mogu reći da mi je samo preletio. Očekivalo se kako će biti loše vrijeme, što se na kraju ispostavilo netočnim. Jučer mi je došao bratić u Zagreb. Na kraju je navečer ispala mala fešta, sa dobrom muzikom, cugom i ekipom. Inače baš ne pijem, ali sam si jučer priuštila par bambusića. Rezultat je bio očit, previše smijeha, kreveljenja i brukanja. No tako mi i treba kad pijem. No ,ajde ima i onih koji su i gore prošli, kao moj brat, koji je na kraju završio preko školjke, i kasnije došao k sebi. Mislim da shvaćate o čemu pričam. Kada se pijanka uzahuktala, završili smo malo na jarunu. U onom novootvorenom macao klubu. Hm,dojmovi? Pa i ne znam baš, iskreno nije nešto posebno. Po mom mišljenju loša kopija piranhe. No to nas nije zasmetalo, da se dobro isplešemo i zabavimo. I tako je završio naš slavni subotnji izlazak. Ja sam s frendicama, otišla doma, da bi moj brat , i bratići (3 komada), ostali i na kraju prespavali u stanu jednog od njih. Ujutro se ja probudim oko pol 11, i ajde odlučim otići do njih da vidim jesu se naspavali i u kakvom su stanju. Ha, možete misliti kakvi su bili kad sam došla. Jedva se digli, svi u mamurlucima, boli glava, stan zmazan, suđa i smeća posvuda, ne znaš di je šta. I tako odlučila ja malo pospremiti, oprati suđe, a kad ono ni hvala od dečki... eh da... da..pa kaj da vam velim.. ;) dečki...Tek me poslije ručka svladao umor i evo me nakon što sam se malo odmorila i na netu. I sigurno se sad vi pitate pa kaj vam ja ovo pišem. Hm..ne znam ni sama... eto došlo mi podijeliti s vama moj vikend.. ;) I za kraj s obzirom da obično stavljam slikice za onaj drugi, jači spol, evo i malo za nas nježnije duše da napajamo oči... ;) Nadam se da ste spremni za novi radni tjedan, i onaj sutrašnji ponedjeljak.
Pozdravi!!!

Tri žene igrale golf jednog sunčanog nedjeljnog prijepodneva. Jedna od njih nije bila previše spretna i njezina loptica odleti u šumu. Ode ju potražiti i umjesto loptice pronađe žabu uhvaćenu u zamku. «Oslobodi me», reče žaba «i ispunit ću ti 3 želje». Žena se nije dugo dvoumila. Oslobodi žabu, na što ova kaza;
«Hvala ti, ali zaboravila sam nešto napomenuti. Sve što poželiš tvoj muž će dobiti 10 puta više ili bolje.»
«Nemam ništa protiv», bila je zadovoljna žena. Njezina prva želja bila je da postane najljepšom ženom na svijetu.
«Ali jesi li ti svjesna», upozori je žaba «da će tvoj muž postati daleko najljepši muškarac na svijetu? Pravi Adonis. Sve će ga žene proganjati».
Nema problema. Pa ja ću biti najljepša žena na svijetu i on će vidjeti samo mene.
I tako žena postade najljepšom na svijetu. Nakon toga poželje postati najbogatijom.
«Ali to će učiniti tvog muža deset puta bogatijim od tebe».
To me uopće ne smeta, odgovori žena. Ono što je njegovo je i moje.
I tako žena postade najbogatijom na svijetu.
«A što je tvoja zadnja želja?», bila je radoznala žaba.
Želim dobiti lagani srčani udar. ;)

S 4 godine, cilj je....ne piškiti u gaće.
S 12 godina, cilj je.... imati prijatelje.
S 18 godina, cilj je...imati vozačku dozvolu.
S 20 godina, cilj je... imati seks.
S 35 godina, cilj je....imati novca.
S 50 godina, cilj je.....imati novca.
Sa 60 godina, cilj je....imati seks.
Sa 70 godina, cilj je...imati vozačku dozvolu.
Sa 75 godina, cilj je.....imati prijatelje.
Sa 80 godina, cilj je.... ne piškiti u gaće.

Stavila sam malo provokativniju slikicu i imam samo jedno pitanje;
Koje biste tri stvari ponijeli sa sobom na pusti otok? ;)

p.s. Danas sam bila u gužvi , pa eto ovo je tek toliko... pusica... ;)

Danas baš nisam neke volje...digla sam se u 6h...bila na kolokviju, hm..pitanja su bila malo zenuta, sva sreća da sam imala i mali šalić ;) ali baš i nije bio od neke pomoći. Živcira me ova kiša.., i zahladilo je..danas sam se smrznula...čekam da se vrati sunce i toplo vrijeme. Baš i nisam nešto raspoložena za pisanje, pa vas neću puno daviti. ;) Danas sam baš čitala u 24 h..kako su izašle ove prijavnice za survivor. Pa me potaknulo na razmišljanje da li bi se prijavili? Ne znam, koliko od vas je pratilo taj show na novoj... ali moram priznati da za to zaista moraš biti jak karakter i dosta toga znati otrpiti.. + imati čelične živce i male prohtjeve.. ;)Cijeli koncept igre mi se sviđa, hm i još da je na nekom egzotičnom otoku...ufff.. Pa me zanima kak vi gledate na to i da li bi se upustili u tako nešto? ;)

Bok društvo! Nisam stigla prije pisati. Bila sam na faksu i imala neke obaveze u gradu. Malo sam čitala neke pjesme, i našla ovu, koja mi se jako svidjela pa ju odlučila podijeliti s vama. Nadam se da će vam se svidjeti. Želim vam ugodan ostatak dana! Budite dobri! ;))

Prije mnogo i mnogo godina,
U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela, koju su zvali
Imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:
Da voli, i da se volimo mi.

Bio sam dijete i bila je dijete
U carstvu kraj mora to bi,
Al više neg ljubavlju mi smo se ljubili,
Ja i Annabel Lee,
I zbog toga nebeski krilati serafi
Bili su zavidni.

I to je razlog, što jednom davno
U carstvu kraj mora to bi,
Vjetar se spusti iz oblaka, noću
Sledivši moju Annabel Lee.

I došli su plemeniti rođaci njeni,
Meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu
U tom carstvu što kraj mora bi.

Zavidjeli su nam anđeli s neba,
Ni upola sretni kao mi,
Da! To je razlog (kao što znaju
U tom carstvu kraj mora svi),
Što noću je vjetar iz oblaka došo
I sledio, ubio Annabel Lee.

Al ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih,
Što stariji bili neg mi,
I mudriji mnogo neg mi,
I niti anđeli, gore na Nebu,
Ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše
Lijepe Annabel Lee.

Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese,
O lijepoj Annabel Lee:
Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore
Tek oči Annabel Lee.
Tako ležim pored svoje drage do zore,
Svoje drage, drage, života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more,
U njenom grobu uz šumorno more.

(Edgar Allan Poe)

Uz malo truda, malo sam čeprkala po vašim blogovima...i donijela dijelić svakoga od vas... Nadam se da se nećete ljutiti..i da mi nećete zamjeriti... Na neki način to je moje hvala vama, što čitate moje postove i dajete svoja razmišljanja i komentare... Jer ovdje bez vas, osjećala bi se kao stanac u tuđini, a ovako se osjećam sretnom. HVALA što me potičete da pišem i dalje i što mi dajete inspiracije. Hm prije nego što počnem filozofirati, bolje da stanem.. ;)
Pa evo....

Molim nekog da me probudi
iz ovog dubokog sna,
molim nekog da me pomakne,
jer došla sam do dna.

Samo zato jer sam voljela,
jer sam živjela za njega,
a sad nema drugog načina,
osim ovog bijega.

Ne želim otići, ali moram,
sudbina je odredila tako,
voljela sam, ali znam,
pobjegne od nečeg svatko.

Hvala ti Oče za sve...
p.s. Neka slika kaže sve....

Spokoj vječni daruj mu Gospodine
i svjetlost vječna svjetlila njemu!
Počivao u miru Božjem!
Zbogom Oče!

Hej društvo! Evo i mene. Sinoć sam imala skroz ludi dan. Trebala sam se naći s frendicom u 11h, da bi ona zvala u 10h i pitala pa di sam ja.. hm..a ja još u pidžami... uglavnom malo se preračunala, pa krenula sat vremena ranije...da bi me nagovorila da idem s njom do doktora po neku uputnicu, i sad mi taman u «špici» čekamo tramvaj, na stanici gužva za poludit, naravno svi čekaju naš tramvaj. Dođe tramvaj ja se proguram kak ću prva unutra, da bi me ona nagovorila da odemo na slijedeća vrata, di je naravno bila još veća gužva, i ja sad zadnja čekam da uđem...taman tramvaj kak će zatvorit vrata, kad meni čopio torbu i ono, pol torbe unutra, pol vani ostalo. Frendica crkava od smijeha, ja se crvenim i brukam, svi mi se smiju i gledaju.. da bi imala obračun sa vratima , i uspjela nekak dok je on vozio zgurat vrata i utrpat torbu unutra. Užas..A najbolje od svega, dođemo do doma zdravlja, kad njena doktorica na godišnjem, a zamjena radila jutarnju smjenu...eh..to je valjda jedan od onih dana.. ;)
Evo našla sam još par zanimljiv pitanja vezana uz tzv. muško-ženski spol..pa ko voli, nek izvoli... ;)
Pusa svima!

7 stvari koje muškarci čine, a koje žene dovode do ludila;

1.) Zašto muškarci neprestano nude rješenja i daju savjete?
2.) Zašto muškarci neprestano daljinskim mijenjaju programe?
3.) Zašto muškarci neće stati i pitati za put?
4.) Zašto muškarci uporno ostavljaju toaletnu dasku podignutom?
5.) Zašto muškarci toliko gunđaju zbog odlaska u kupovinu?
6.) Zašto muškarci imaju toliko brojne intimne navike?
7.) Zašto muškarci vole masne viceve?

Da se ne bi reklo kako samo muškarci imaju svoje navike, evo i

5 stvari koje žene čine, a koje muškarce dovode do ludila

1.) Zašto žene toliko pričaju?
2.) Zašto žene uvijek žele razgovarati o problemima?
3.) Zašto žene pretjeruju?
4.) Zašto žene nikada ne dođu do poante?
5.) Zašto žene žele znati svaki detalj?


Sve u svemu...i jedni i drugi imaju svoje «mušice» poanta je da mi ne možemo bez njih, kao ni oni bez nas.. ;))