Bok društvo! Nisam stigla prije pisati. Bila sam na faksu i imala neke obaveze u gradu. Malo sam čitala neke pjesme, i našla ovu, koja mi se jako svidjela pa ju odlučila podijeliti s vama. Nadam se da će vam se svidjeti. Želim vam ugodan ostatak dana! Budite dobri! ;))
Prije mnogo i mnogo godina,
U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela, koju su zvali
Imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:
Da voli, i da se volimo mi.
Bio sam dijete i bila je dijete
U carstvu kraj mora to bi,
Al više neg ljubavlju mi smo se ljubili,
Ja i Annabel Lee,
I zbog toga nebeski krilati serafi
Bili su zavidni.
I to je razlog, što jednom davno
U carstvu kraj mora to bi,
Vjetar se spusti iz oblaka, noću
Sledivši moju Annabel Lee.
I došli su plemeniti rođaci njeni,
Meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu
U tom carstvu što kraj mora bi.
Zavidjeli su nam anđeli s neba,
Ni upola sretni kao mi,
Da! To je razlog (kao što znaju
U tom carstvu kraj mora svi),
Što noću je vjetar iz oblaka došo
I sledio, ubio Annabel Lee.
Al ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih,
Što stariji bili neg mi,
I mudriji mnogo neg mi,
I niti anđeli, gore na Nebu,
Ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše
Lijepe Annabel Lee.
Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese,
O lijepoj Annabel Lee:
Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore
Tek oči Annabel Lee.
Tako ležim pored svoje drage do zore,
Svoje drage, drage, života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more,
U njenom grobu uz šumorno more.
(Edgar Allan Poe)
Post je objavljen 07.04.2005. u 16:38 sati.