Upravo sam pročitala da i medimlijeko nam odlazi, kao što je to učinila i dafne, pa me sve to potaknulo na razmišljanje koliko možemo postati ovisni o blogu i što nam on zapravo predstavlja. Da li je to skriveni dio našeg "ja" koji na ovaj način otkrivamo, da li je to način da iskažemo naše osjećaje, misli, riječi, bez da se otkrijemo. Znam da se kaže kako je uvijek lakše se povjeriti nekome nepoznatome, nego nekome bližnjemu. Znam da na neki način i ovo postane jedan dio našeg virtualnog svijeta, i svatko si sam postavlja uvjete i granice. Netko bi mogao izdržati mjesec dana da ne ode na blog, netko tjedan, a netko ni 2 dana...sve je to relativno... u početku kada sam počela ovo pisati mislila sam, ma mogu se skinuti i prekinuti kad god to poželim, no sada baš i ne gledam više tako. S jedne strane bilo bi mi žao, jer opet na neki način dajem djelić sebe u ovo, činim nešto što mene čini sretnom, a s druge strane upoznajem i neka nova srca, nove duše i otkrivam malo po malo i dio njih samih. Pa me zanima koliko vam vaš blog znači i koliko ste na neki način "ovisni o njemu" i cijelom ovom bloggerskom svijetu??
...ponekad sanjam ,da tu si kraj mene
i opet sam sama..ja ne zaslužujem strah..
ponekad vidim te,
kad zaklopim oči...
i zamislim te...
želim da bježim, al na tebe podsjeća me..
I prvi put kao da zaista znam,
da postoji sutra,
da postoji dan, kad ćeš doći
i reći mi....
(Srebrni, Flare)
