svjetlost
31.08.2006., četvrtak
mili satićž
   Naporno je samo zato jer nismo navikli na lakoću življenja, po navici očekujemo «probleme» a njih u stvari uopće nema, samo u našim glavama stoje. Svakodnevno uporno ispočetka razbucavanje gore navedenih svikavanja je spočetka malo zamorno, ali svakog dana sve lakše. U dijelovima dana ozareni lakoćom, pjevuckamo zbog vlastitog uspjeha. Onda stignu takozvanetežine zbogradi odgovornostiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii. Kad znaš, onda si odgovoran po culpi. Kad ne znaš, milina. O kako je lijepo biti lskjup. E to naučiti polagani je naredni datakza, vježbaa se uporno. Aliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii da znate, nećete me prevatiri, aha (odmahujem glavom) teza sile mi je potrebna, gravitacijska, da to sve smjenjujem kad ja hoću i kako hoću, tj da centralni organ, satić mili diktira a ja pokorno slušammmmmmm i upletem se radi spoznajanja, pa da budemo tim snivanjaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.Noć |
- 21:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #
30.08.2006., srijeda
JUtro
|
Sustižu puti daleki mnogi A tako bliski zaboravljeni Zvjezdane staze pročitane Osmjesi suze razigrane Puževi, mačke slike znane Pokreti, dasi prepoznani Uzmasi nekad odrađeni Jednom davno napušteni Tamo gdje papir šuštao je Prstima mojim dodirivan Snovima tajnim odsanjanim Željama nekim propitkivan Pitanja sva su opet ovdje Sjećanja kucaju svekolika Značenja mila preduboka Shvaćena oko mog ratnika Sjene se dižu polagano Usnule krepke slave mene Čuvati nemam što za sebe Dijeliti hoću osim tebe. |
- 06:04 - Komentari (12) - Isprintaj - #
29.08.2006., utorak
darovati
|
Darovati onom koga najviše volite Onim od svoga čemu se najviše divite Putem za koji ne znate je li ispravan Samo je srcem elektronski pušten.  uvijek ima mnogih načina, bitno je da je dobre volje. |
- 06:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #
28.08.2006., ponedjeljak
PRVI DAN NAKON ODMORA
|
Bilo je neobično i zanimljivo. Ispočetka u ne znam kojoj spiralnoj dugi. Opet neki strahić, valjda po navici, da li ću pohvatati sve niti. Dva sastanka jedan za drugim, ukupno tri sata. Na prvom sam izrekla tiho, čini mi se, nekoliko konstruktivnih prijedloga, ali je ispalo da su to učinili drugi, što me posebno radovalo, jer ionako imam previše posla. Na drugom predivna zabava i puno novih saznanja. Puna mala vijećnica, sjedila sam, protivno protokolu, daleko od mog šefa. Ustupila sam svoju lijevu stranu gostu. Pa mi smo dobri domaćini. Sastanak je odisao pravim majstorstvom od čega jako puno nisam razumjela, ali sam sigurno znala da su naši gosti pravi majstori svog zanata i da ih mi trebamo. A pošto kroz moje ruke prolaze odluke o istom, svakako ću se pobrinuti da svoju spoznaju ovjekovječim stilskim odlukama. Moj je šef zaspao u jednom trenu, bilo je malo svježeg zraka u prostoriji, a ja sam osjetila prirodnu potrebu da izađem, pa se on probudio. Nije skoro nitko ni primijetio, a ja sam sebi napravila pauzu. Moj je dio priče došao na kraju, pa sam nastupila, hm možda malo preenergično, samo za nijansu višeg tona od mog sugovornika, dajući mu do znanja da svoje obveze svakako ovog puta neće moći izbjeći, ali da i znam da mu treba novac, koji ćemo zajedničkim snagama osigurati. Jer taj je projekat odvodnje otpadnih voda krucijalan za naš grad. Svojim me smiješkom upozorio da ne trebam dalje govoriti i da me razumio, pa sam zašutjela. Kad se činilo da je sve gotovo, javio se maestro sumnjivi, za koga nismo nikad točno znali čime se sve bavi, ali je to radio vrlo vješto. Pojavljivao se tamo gdje mu je trebalo, preživio sve sisteme i bio uz bok svakoj vlasti. Svi smo se nasmijali njegovom prijedlogu za otvaranje tvornice pitke vode, a ja sam mu šapnula na izlazu da svakog dana bude uporan u svojim nastojanjima, a kad zapne da ćemo malo pogurati zajedno. Pa pitka voda u našem gradu, genijalna ideja. A on će to sigurno dobro napraviti. Već je našao i investitora. Popodne su mi, mojom greškom ugurali neki neplanirani posao, od kog sam poludila na jednu i pol sekundu, potražila pomoć, odradila, pa s mirom upozorila istu osobu, da svatko treba raditi svoj dio posla i da je to posljednji put da ja radim tuđi. Doduše jedva sam se suzdržala da se ne izvičem, ali sam uspjela i sve je prošlo u najboljem redu. Kako sam suzbila veću količinu bijesa, utvrdila da je ručak kuhan, odem prošetati našim šumama i potokom. I tek tada u svoj punoći ugledam divotu svoga kraja i ljudi. Putem sam pozdravljala susjede, poznanike, neke i nisam poznavala, šuma je mirisala, a kako sam se spuštala do vode, osjećao se svježi miris i šum prirode. Disala sam punim plućima, iskašljavala prehladu i hodala, nekad bržim, nekad sporijim tempom dok su mi ključevi zvečali u rukama po ritmu netom odslušanog mozaičnog libreta. I tako je sve klop9otalo u ritmu sklada, puževi raznoliki kasali uzbrdicom u nepravilnim razmacima. Oni boje bijele kave s natovarenim kućicama, čokoladni goli uzmicali u travi. A srela sam i onog kraljevskog crnog, malo je previše krenuo prema putu, ali sam ga ostavila, sigurno mu to tako treba. Oblaci su se udaljavali prema večeri, trava spremala na počinak, a mjesec tanko nakrivio kapu i pozdravljao me sumrakom. Stvarno je predivan taj moj prvi dan nakon odmora, sunce, ružičasti ekran, kolači i slavlje moga prijatelja škorpiona zbog netom sklopljenog braka, kupnja na veresiju jer mi vjeruju, priče mog sina o glazbi i reinkarnaciji. Svega puno i prepuno. A uspjela sam puno puno puno puta u satu podsjetiti se na ono što najviše volim. |
- 20:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #
27.08.2006., nedjelja
Moja kuća
|
Moja Kuća Kad sam se onomad vratila s malim ratnikom u svoj rodni grad, obezglavljena, izgubljena i shrvana svime što me do tad snašlo, usanjala sam san o vlastitoj kući. Godinama sam ponavljala u svojoj glavi priču, mislila o detaljima, željela je. Nada se gubila i uzmicala pred stvarnošću. Pričala sam o njoj malom ratniku, ali on nije baš previše vjerovao. To je i mene obeshrabrivalo, jer u stvari nitko osim mene, nije vjerovao u moj san. A i činjenice su pokazivale da nema šanse da dobijem svoj ključ. I kad sam nakon nekoliko godina uspjela prodati, zajedno s rođacima, kuću u rodnom mjestu moga oca, nekako je zasjala u meni ponovo zapretena nada. Bilo je to premalo novaca, možda za jedan sasvim mali stan, koji nikako nisam željela iz niza razloga. Djelovalo je to bahato, ali sam ipak odlučila boriti se za sebe. I nisam više o tome nikom govorila. Savjeti su pljuštali sa svih strana, svakako dobronamjerni. Pokolebana praktičnim ocjenama svojih bližnjih, krenula sam u potragu za manjim stančićem. A tražila sam svoju kuću. Novaca nije bilo dovoljno, pa sam ih sakupljala marljivo svakog mjeseca. U međuvremenu sam dobila i dodatni posao, koji mi je donosio veliki dodatni prihod. Svakom sam stanu našla prigovor. Stvarno kad sad razmislim o tome, djelovala sam obijesno. U stvari sam samo slijedila svoj san. Nakon bezuspješnih pokušaja traženja stanova, zbog njihove previsoke cijene, nakon jedne nedjelje provedene u očajničkim suzama, krenem razgledavati kuće, uvjerena da su one još puno skuplje. Tu sam se tek nagledala užasa. Ruševina koje je trebalo tek prirediti za useljavanje ili pak gotovih useljivih kuća što im se cijena pela do samog neba. I konačno jednog dana na nagovaranje moje majke (one nam uvijek nekako pogode snove), dođem do svoje sadašnje kuće. Prizemlje je bilo u lošem stanju, ali kako sam se i sama godinama bavila prodajom nekretnina, moje je iskusno oko primijetilo da ne treba puno da se isti prostor dovede u pristojno stanje. I da ću to moći napraviti sama uz neznatni trošak i pomoć prijatelja. A kat je bio predivan, s neobičnim rasporedom, puno svjetla, sjajnim drvenim podovima i svime što je odjednom izniklo iz mog sna. Onako ovlaš pogledavši prvi puta, osjetila sam da je to možda to. Bilo je potrebno da je pogleda moj sin, jer je on jedini trebao dijeliti samnom dom. Njegove sam riječi prepoznala kao potvrdu svoga sna. I odlučila. A moja je majka prepoznala već prije moju odluku, pa je podigla kredit, kasnije sam ja još jedan. Peripetije oko papira sredila sam sama i nakon pregovora sa četrnaest suvlasnika od kojih su neki stanovali van mjesta i države, potpisala sam ugovor, podijelila svakom usitnjeni novac spremljen za te namjene i dobila ključ. Promijenila ga i ušla u svoju kuću. Radove sam izvodila sama uz pomoć prijatelja koji su dolazili kako je tko mogao, darovali mi nesebično svoje vrijeme, trud i osmjehe. Osim materijala nisam platila ni jednog centa za radove. Čak ni one majstorske na podu u malom dnevnom boravku, koji je trebalo zamijeniti. Tu sam kupila najjeftiniji jelov otpad u firmi gdje sam bila šef, a moji su mi radnici, majstori stolari, izradili predivan brodski pod koji sam sama lakirala. Jedino što sam platila bili su sitni vodoinstalaterski radovi u kupaoni. Žena koja je živjela u toj kući prije mene i umrla bez igdje ikoga, bila je vrlo skrbna i prilično imućna. Očito je voljela svoj dom i pazila na njega koliko je mogla. Njeni su nasljednici, prema dogovoru, uzeli sve pokretne stvari koje su im trebale. Od onog što je ostalo, uredila sam kuhinju, dnevni i svoju sobu. Nešto sam dokupila, nešto dobila od majke, a sin je od bake dobio novu sobu. Htio je plavu boju. I nakon nepunih mjesec dana, svakodnevnih cjelodnevnih radova, dok me sunce poslužilo, a u pauzi od posla promatrala s balkona šume moga kraja, uselila sam u svoj vlastiti dom. Toga sam dana bila sama, majstori su otišli, pod sam lakirala u dnevnoj sobici pa nije nigdje bilo za sjesti nego u hodniku. Sin je bio kod svog oca. Nekako je sve utihnulo. Glazba s radija pratila me u poslu i tek sam tada shvatila da se moj san ostvario. Tople suze kapale su licem i uz čašu viskija nazdravila sam svojoj hrabrosti i svima kojima su mi pomogli da steknem svoj dom. I danas, tri godine nakon, ponovo završavam jedan posao. Sad je prvi kat zaista predivan sa starom kupaonom koju sam uredila da služi, višnjinim boravkom crveno-bijelih zidova, roza tepiha i okruglog stola od punog drveta. Na zidu uske police s raznim darovima, sjećanjima i simboličnim figuricama. Kuhinja plavo zelena, napravljena rukom vrsnoj majstora po mjeri starih nepravilnih uglova sa morskim šljunkom na radnoj plohi. I moja soba svijetlo prljavo ljubičastih zidova, breze i višnjinog drveta, čupavih bijelih tepiha i stolice boje slonove kosti. U uglu stroj s kojeg pišem, fontana plesa što sam je dobila na dar od kolega s posla i još mnogo dragih stvari što čine moj život. I nadasve dosta cvijeća koje sam zapustila prošlih godina. Ovu zimu dočekat ću radosno, jer su na proljeće osvanuli po stanu bijeli stanovnici-radijatori. Pa mogu mirno s prozora gledati kristalne pahulje i vjetrovite nanose. To je Moja Kuća s našom dušom što se raduje. |
- 07:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #
26.08.2006., subota
Ja
|
Kad se kovitla staro i novo, boli u grudima. Nit sija jače no ikad a sumnje je sive jače katkad spopadaju, nekad blago pokušaju prekinuti njenu vrelinu. Strahovi lelujaju odajom zlata, šareni budu, veseli se doimaju. Kad joj se približe ona ih svojim sjajem razotkrije, promotri i moraju otići. Bijesovi nadiru snažni, kao tornada odjednom, nenadano. Nit zadrhti tanka ali čvrsta i prava. Odoli im. Ne mogu joj ništa. Pa se rascvjetaju novi pupoljci ruža ugledani, kapi svjetlucave zaigraju, lakne joj jer ipak je sama samcijata, a opet sve je s njom. Nekako zaštićena a razgoljena, zbrinuta a načeta, u toplini doma svoga a na vjetrometini pustoj. Stalno se podsjeća na ružin miris bajan, jer kad smogovi zarude, teško je disati. Iskašljava otrove, boli u grudima, leđa poniru. Nekad drhti od napora, zapuše se, već u narednom trenu hita mlada. Sve je od tvistera silnog sazdano, puno a prazno, ljubav i opreka njena u tisuću lica. Nema broja oružjima, načinima, mislima, djelima kako ljubav nadmudruje smrt. Kako god se javio taj minus i kako se zvao, ljubav ima odgovor bolji, jači, mudriji, snažniji. Stalna igra u kojoj smo zasad poluigrači, sve više promatrači. Jer kemijom ljubavnom pretvara se bez napora sve u ljubav. Ne treba se truditi, mada to još uvijek činimo, nemam pojma zašto. Valjda nam još to treba. Treba mi da sebe stalno biram i izabirem, jer nisam strah, ni bol, ni bijes. Ništa što je minus. Kad me pokušaju zavarati, uspiju samo toliko koliko im zlobno zadovoljstvo traje. I sve je to kraće, jer sebe biram. Sve manje pristajem na igre. Bit će ih uvijek naravno ali sve manje. Spirala se privodi kraju. U obrisima vlastitog lika u ogledalu, vidim nekog koga imam na slici s isplaženim jezikom. Bez straha, sumnji i boli. Pretvaram se u ono što sam bila ubrzo nakon postanka svoga. Takvu me treba samo netko čiji je odraz kao moj. Ostali me traže ili bježe od mene. I prepoznajem i jedne i druge. Po radosti zajedničkoj ili nelagodi. Jednostavno. Ne sudim nikome, svatko ipak bira svoj put. Samo mu poželim da ima sve što mu treba. |
- 22:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #
NIT
|
Meke oči netražeće, blagi pogled s odsjajem straha. Zbunjenost grubim gestama začinjena, vapaj nade u san. Spetljano vođenje, žaljenje zbog straha. Ironija što se usuđujemo primiti nepoznatog i hrabrost da dođemo na dana kad tu su samo oni bliski. To smo mi, uplašeni, zbunjeni, začuđeni sami sobom i svime oko sebe. A to dječje bezumno traženje izlilo je nit zlatnu. Sad se oko nje vrtimo piruetama napora da pobjegnemo, da je zadržimo. Nekad i ne znamo zašto se molimo. Stalno joj se vraćamo raznim putevima, nama nepoznatim, izmišljamo nove stranice ne bi li je odagnali, a ona nas prati gdje god krenemo. Pojavi se na mokrom asfaltu duga, brojevi nas podsjete kalendarski, satovi nam staju, tuđi rođendani i smrti. Sve se vrti oko zlata našeg pa stvaramo šare života svoga, najdivnije. Upadnemo sumnjom u ispite, mozgamo o rješenjima. Pronađemo ih mnogo. A nit sjaji, jače od svega. Stoji tamo gdje je i bila i ne da se maknuti. Čini nam se da je trebamo zaboraviti, a stalno o njoj mislimo. Kad prividno nestane, čarobno je tražimo. A ona je ipak tu, kao more puna, neiscrpna. Vrijeme klizi istom niti, usklađeno. Ne opire joj se. Pomaže joj da bude čista, sjajna i sve snažnija. Samo mi to pokušavamo nešto. Krajičkom duše spoznajemo da su uzaludni nam napori i da zlato ipak je plemenito i trajno. Odupire se vremenu, malo zatamni ali se da uglačati. Treba ga čuvati i paziti. Jedino je to što treba. |
- 06:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #
25.08.2006., petak
Treći dan od puta
     Dosta je prošlo od puta. Brzo se utisci slegli, neki izmile, pa napišem nešto. Inače, već ih sustižu ovi trenovi božanstveni. Da znate soba mi je predivno zlatna, kao sunce. Zaljubila se u nju definitivno. Trebalo i malo fizičkog rada, sva sreća da mi je ratnik stasao, pa imam stvarno pomoć. Ne trebam obijati pragove za nošenje običnih ležajeva, gore dolje po strmim stepenicama. Mi smo to otklizali, elegantno. Ah nas dvoje smislimo uvijek nešto za pet. Provlači se danom kiša, pjesma, niti tuge i tako. To je za pet jer me aktivira da radim, stvaram, prizivam čarobnu kreativnost. Fenomenalno. To nisam prije znala. Obično legla i pokrila se jorganom preko glave da prođe. A nije danima prolazilo. Sad u trenu prestane i pojavi se sunce, ludi ritam, nova ideja. Za pet. Raščistila i neke odnose, olakšanje. Iskristilaziralo se ono što treba. Za pet. Sutra nastavljam tamo gdje sam stala, samo raditi druge stvari, ukrašavati, popunjavati ormare i tako. Ako mi se bude dalo. Ako ne, priredit ću ono što mi nužno i zapucati sa mojim sinom na more. Ma je, sve mi je za pet. |
- 21:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Jutros opet ispočetka odrađivala, ponovo i ponovo, pa tako ja to radim, kad hoću da bude za pet (nekad pretjeram) hahahah Ugodan osjećaj korisnosti, zadovoljstva. Kiša pada, možda se ode popodne do mora, ratnički u dvoje, a možda se ostane uređivati carstvo svoje. MMMMMMMMMMMMm i jedno i drugo je super, a možda se pojavi još neka dodatna varijanta, tko će znati. Sigurno će biti još bolja nego ove prve dve...... Ma to su vam šaptači razni koji vam priđu na neprimjetan način, pa pošašavite. hahahahah Uživajte mi i vi u životnim varijantama Zdravo svima najmanje tristo   |
- 07:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
24.08.2006., četvrtak
PROJEKT ZA PET
|
Ma osladila se ja, onomad s dvije breskvaste šoljice, zlatne srcolike. Mmmmm Pa još s dvije bijele otmjene s natpisom život je sladak. Pa kad nisam išla u šećeranu, brat mi donio dar. Pa kolektivni je a kampanja počinje kad već neću biti tu. Hvala im, obradovali su me jako. Ma sve je za pet, kažem vam, a neki jedan me stalno proganja. Matematika je, koliko mogu primijetiti veoma neobična, sve zanimljivija. Nisam još došla do kraja računanja vlastitih zagonetki, ali se trudim. Ma dajte molim vas, pa treba obaviti i obične kućne poslove, pranje, kuhanje, peglanje, sklapanje namještaja i tako to. Nisam dugo ni stigla svirati, danas sam se predala kuhanju i sađenju bilja svekolikog. MMMMmmmmmmmmmmmm, pupa i raste, novo i novo. Mmm Pored svega me još i taj projekat opsjeda. Pleše u piruetnim zamasima oko moga uha, elegantno se uklanja kad poludim od matematike, pa se opet vrti u krug kao osmica. Hahaha i misli da ću odustati tek tako. Hahahah mmmmmmmm Stala sam na pet, to mi je najmoćnija ocjena (ostalo još iz škole). Znam da nas je previše onda ali meni stvarno tako paše. Nekoliko dana isprobavala i vidjela da se najbolje osjećam. I odlučila zadržati se na istoj brojci. Stvarno je čarobna, poučna, uporna, mirna, dostojanstvena, bez štikli, prirodna, biljna, voćna, opojna. Mmmmmmmmmmmmmm Ja kad odlučim, hvatam se ratničke sablje i to je to. Tri put mjeri, jednom sijeci. Pa što mi bog da. Uživajte blogeri u računanju i postanite svoji majstori u tome. Jako je zabavno (kad brojiš na primjer zrnca fažola, novce u novčaniku, vaze što si složila na policu,.....itd.) Ma super je, stvarno, vrijedi probati. Čarobno je kud vas to može dovesti. Probala pa zato znam. Pozdrav srčani!!!!!!!!!1 Pa ima naslov veze s tekstom, naravno da ima. Hahaha Vidjet ćete na kraju. Cmok |
- 23:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
I RATNIŠTVO ZA PET
|
Konačno pronašla ratnika koji će me zamijeniti, bolje od mene same, za pet. A ja jadna plašila se da me neće onda smatrati sin moj pametnom (moram se nasmijati slatko). Usklađujemo svoje ratničko-glazbene vještine, poput zatvaranja poklopca na toaletu i određivanje ritma na gitari i udaraljkama. Ajme bude skoro kao operaaaaaaaaaaaaa. Za pet. Pa znate, dragi moji, djeca nekad imaju bolji osjećaj za glazbu, htjedoh zapjevati u ritmu. Bubnjevi nekad prebrzo daju po taktu, a štapić usporen vijori mlako. E tada treba zaključiti ugovor. Ma ne brinite, postoje pravnici koji uspavanim šaptačima daju besplatnu pravnu pomoć za pet.:)))) Hm ne znam samo kakve to sve veze ima s ratništvom, ali odlučno odbijam mijenjati naslov. Pa ako i n3ma veze, nije važno. Ali ima važno nešto s ekipom od četvoro, to znam (samo ne znam kakve ima veze opet). I onaj peti je vodič-ratnik u pobjedu svijeta i ljubavi. To je ono kad postanete svesam. Opet sam zaglavila u nevezanosti. Idem kupiti produžni, doći će mi majstor za sklapanja namještaja, uštimavanje gitare, usklađivanje utičnica da budu pristupačne, vrsni poznavatelj glazbe, disk đokej i tako. Tko zna što još zna, pokušat ću otkriti danas. Skuham mu čarobni čaj i on propjeva (o svim svojim tajnim znanjima) a ja se poslije uskladim i pokušam i svoje neke fore otkriti. Baš je to ratništvo čarobno. Stvarno si sve. C m o k k |
- 13:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
sve za pet osim nule
|
Eto u dvoje se vratih iz Petograda, skupa s ratnikom. Putem mešala jezike i izvodila piruete da bi nadrndani vozač stao na sred autoputa. Ma pusti, imali smo pet komada raznog prtljaga, a čovjek se plašio policije. Ja mu rekoh da se njega plašim, a ne policije, jer ja sam brate policija. Uspeo je i da se nasmeje, mada je dok smo, u razbarušenom busu, s upaljena sva četiri, pod sirenama prolazećih mnogih komada vozila, tražili mojih pet, procedio da mu samo stvaram probleme. Ja sam uspela da se nasmejem, pogotovo kad sam ugledala moju najveću petu. I tu je stvar rešena. Cvijeće je propupalo, mmmmmmm, moja šmizla ga negovala, pevala mu, mazila ga. Možda mu je čak i dirigovala jer sve nekako skladno me pozdravlja. Za pet. U stanu haos, tražim sklapača nameštaja, ma ima samo šest kutija da se sastave u tri komada. A tu mi fali 0. Usred sveg haosa, sinoć sam postavljajući složene jednačine, sve rešila. Odnosno opet mi fali 0. Ipak sam zadovoljna jer sam pri kraju s poslom koji mi je enigmatski ostao u četiri pre puta u Petograd. Kostur krajnji sinoć postavila, sad mi predstoji čišćenje i doterivanje. I stana i tog posla. Sve se može kasti u pet reklamnih porukica.I za taj posao mi isto fali 0. Hahaha sad moram da se nasmejem. Eto pita me upravo ratnik jesam li uopšte spavala. Dakako, još kako. I vidite, za nulu kažu da je ništa, a kako nekad fali. Prosto da ne poveruješ. Ali ja ne odustajem, svakako. Pa ratnici su takvi, znate već. Čudna je ta nula, misli da treba čovek da nju traži, da joj se javlja, peva joj, doziva je. Treba, ma ne kažem da ne treba. Ali i ona treba da se pomeri, dokotrlja, namesti, nasmeši i tako. Čak i onako ljudski pravo da pomeri dupence svoje. Pa da je stvarno pronađe onaj tko ju traži. Ako treba da bude za pet. Nekima su dosta i manje ocene. Kako kome treba. Odoh po praktične stvari, što treba za kuću, a i zvučnici crkli iznenada, pa da kupim druge. Eh da, skoro zaboravih. Sat mi stao na pet. Opićen neki sat, već dva puta staje u dva meseca. Valjda je nekom opet rođendan a neće da kaže. E zato vam ja uvek kupim neki dar, koji uopšte ne znam za koga je i tako ga čuvam pomno. Pa kad se isti javi, ja sva treptava, odmah mu ga darujem, da misli kako sam pametna. Hahahah Moram da se nasmejem. Neki misle i da sam pažljiva, ma to ti dođe na isto. Glavno da me hvale suznim očima. Hahahaha Sve je stvarno za pet, osim nule, koja se traži.:) |
- 08:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #
23.08.2006., srijeda
LJUBI SAN PETI SAM
|
Ljupci naši životom kruže Suze tvore u ruže Reči ljute molitvom šute Duše su skupa druže Snena radost danima našim Vraća se ispočetka Ljubav stiže srcima dvama Zlato svoje čeka Nižemo tako lanac sjajni Dukata parnih rednih Čašću točen verom gonjen Naših života vrednih Karike obe isto važne Sreća pesmom igra Sliku krasnu šarenih boja Rukom vaja čigra Plešu lako ritmom sjajnim Dukati zlatnog lanca Bude tebe srcu dragog Usnulog moga znanca. |
- 20:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #
14.08.2006., ponedjeljak
Ne
|
Ne morate nikog čekati Jedino ako vam srce krajičkom svojim kaže Ni drhtati Osim ako vjera vas tjera Ma ni suziti Iasko9 biseri očinji pojavljuju se stalno uzastopce, s vremena na vrijeme, često, zbog pjesme, drhtaja, vjeree, ljubavi, čećžne, strahopoštovanja, pitanja, dilema Ne morate ikog čekati Samo jednog što svime sjeća korakom, cvijetom, blogom, bradom i glavom, slikom, slovom............................... Onda treba jutro blogeri da imate sve što vam treba BRESKVA |
- 04:46 - Komentari (14) - Isprintaj - #
13.08.2006., nedjelja
dogovor nota i slova
|
kažu da dogovor kužu radi mislim da su u pravu potrebno mi slijetanje ufoaaa noćas u neko doba iza ponoći nadam se da će se zeleni javiti tako da ih čujem otvorim i ugostim ljupcima ma hoće daaaa znam parkirati mogu tanjir taman ispred moje vile, ima mjesta i sigurno ga tamo ostave dok se provode i ugošćavaju diljem lijepe one i vrate se po njega, a znaš valjda da bih u protivnom alarmirala sve na vrhu ! Bez sumnje :)))))))) ajd bok sad imam posla još nekog za doraditi ps. uvijek ima rezervna varijanta (direktno s lastinog krila u moje) |
- 21:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #
|
dotrapavim se 30-45 min prije polijetanja ptičjeg boeingaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa88888888 |
- 20:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #
UPUTE
|
1. dovući se međužupanijskim do planina gdje ne biste nikad živjeli - krenuti omaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa 2. doteturati jutarnjim međužupanijskim do mjesta gdje sve RIJEKE teku, i to do 7,00 kad polijeće međudržavni let lastom direktno do snova čekammmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr ljuuuuuuuuuuuuubbbbbbbbaaaaaaaacccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccc |
- 20:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #
darovanje
|
sve sam nešto pakirala darove a nešto se daje obično i u novičiččččččččiiiiiimaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa plati se put do tamo i još sto široko važećih deviza a u društvu se ostaje koliko treba |
- 19:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
želje, pomoći i pozdravi
|
mmmmmmmmmmmmm pozdrav zdenka siru |
- 16:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #
|
asocijativnom metodom stigla do bloga obične brinete ili blondine ili tako nešto. Tamo vAM JE TA neodređena metoda. Kažem vam da valja probati, ja probala, samo kad uspavam umčiž. Voztdra |
- 15:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
važno!!!!!!!!!111
|
Prije nekog trena ostavila na vremenski približnom blogu, valjda oko 14, upute o metodi. Ajme nemam pojma gdje je sad. Naći će kome treba   |
- 15:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Testovi
|
Tek što sam pobacala neke, raspremajući krševe po comu mome, nikli drugi. U glavi Na javi Pa smišljam kako se zabaviti s još nekim Tko mi vjeruje Asocijacije- seks, zmija, bez siktanja, energija, sinergija, zajedno, cvijet, sjajno Taj netko treba biti zaista dovoljno otkačen pa da u ovom dobu igra asocijacija Već sam ovlaš smislila nekoliko znakovitih pitanja Prošla bi ista kroz devine uši Sve da se puši A da kad smo kod smijeha, uočila na dječačkom licu, smijješne mudre crtice, valja se još smijati da se bolje vide, pogotovo kod onih što nose više pari naočala. Nabacila čišćenje lica, nemam pojma ni kad sam se ljudski umila Uskoro potpaliti središnju vatru, ubaciti nekoliko stolova s balkona, pa uživati. Naravno bez notica ništa |
- 15:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
volim te
|
volimte |
- 10:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #
MOLITVA
|
Molim te bože daj mi ono što mi tr3ba. Hvala |
- 09:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
BRESKVINA SJEĆANJA-PRIČA O RATNIKU
|
Trebalo je napustiti sve. Grad koji sam voljela, osut bombama savezničkih snaga, svoj dom, sve. I bila sam spremna ostati bez svega osim onog, što na brzinu uspjeh, drhtavo strpati u dvije ogromne torbe. Ali nisam mogla bez njega. A negdje krajičkom srca svoga osjetila sam da mi ga žele oteti. Sad znam da nisam pogriješila. A ni oni, jer nisu znali drugačije. Bilo ih je isto strah kao i mene. Isti potmuli strah što bubnja ušima, sliva suze, drhti ruke. Onaj što budi u gluho doba, priječi jelo, zaboravlja vodu. Poznati osjećaj grčenja, smetanja, obezglavljenja. Znam kako su se osjećali. Nisu ni oni htjeli bez njega. Voljeli su ga. Bila sam jača od njih, digla sva oružja. Mačeve, sablje, prijatelje, spremni i do samog Ministra. Srce svoje stavila na vidjelo da ga ne izgubim. Prevarila ih. Otputovala na otok, tamo obolila, prijatelji mi pomogli da se izliječim, čak i bivši neprijatelji bili srcem uz mene. Ozdravila i otišla na jedino mjesto gdje sam se osjećala sigurnom. Sad kad su prošle godine moj je ratnik poodrastao, stasao i treba birati. Između mene i njih. Ponovo Ja sad opet laćam se srca svoga. I suze teku ponovo i dižem sva oružja. Umotala darove, spakovala sjajno i potrebito. Ne bi li mi oprostili. Opet ih varam, jer oni misle da to ne radim zbog oprosta. Barem znam da sam pokušala, pa ako uspije, bit ću sretna. Mada mislim da su mi odavno oprostili. Onda kad nisam ni primijetila. Ali ja sebi nisam do sada. A ratnika moga puštam da bira. Opet ne bi li mi oprostio. Mislim da on to zna. Njega mi teško varati. Zna on srcem. Pa ja ga učila. Stalno me pita ovih dana jesam li dobro, osjeća da sam srca latila se, da ono titra danju i noću. Jesam, odgovaram mu, a on se boji. Kad me bude vidio, znat će. Da volim. Drugačije nego ikad do sad. I znam da je ljubav najjača. Da svih oružja se laća. Pa i mača. One koji ne vole obraća I strah nadjača Usred suza plača Teško shvaća Da je najjača |
- 05:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #
12.08.2006., subota
jezici
|
kareceanje???????? karetaš mi!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!11 karijon |
- 22:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
malo stranih jezika
|
karecanje? karetaš mi!!!!!!!!! ? karijon |
- 22:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #
HOROSKOP ZA DANAS
|
škorpion-mirovanje lav-disko vaga-promišljanje jarac-zarada blizanac-ljubav rak-špasavanje ribe-ulov ovan-samovanje strijelac-kiša djevica-povratak zadnji-seks |
- 21:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
zar treba ići u šećeranu ljušišu upoznavatzi?????? Vojvodinu???????? ok ako mi ponude, prihvatit ću |
- 12:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #
|
Ja sam ovdje, svakako kome se sviđa bit že mi dragoooooooo. I ja posjećujem bolgove koje voliiiiiimmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm Mada možda bih trebala prestati smetati. Ali ne odustajemmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm Pa nisam jebeni libreto pisala uzaluddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddd |
- 12:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
čini mi se i bez naočala magla i kiša, a drvo predivno bočno od doma. Strah razbijam dječjim pjesmicama o istom. To dvoje me zezaju trenutno, bradati i dama. Vidi vidi hahaha kulja polako ljuta papričica :)))) Pomislih na gole pocijace, e svašta. drhte ruke tipkajužuisči, istina živa je i zdrava, hvala bogu odgovori sakriveni iza umišljenih snoviđenja nižu se pitanja o lozinkama i ključevima, što promijeniti, što vratitit, vječita pitanja, dobro da ih ima jutro |
- 07:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #
11.08.2006., petak
|
Sve što pogledam ima braduuuuuuuuuuuuu. Hahahah I meni je čak pojela jedna bijelaaaaaaaa na bradi. Opsjednustiosačodkfjač zabavu čini čarobnom. Pjesme, putokazi, strelice, more, sendvič, onaj je čekao prijatelja (nisu imali brade J) Jedan je vikao ne bih li ga primijetila (liči na mene) Indijanci i naušnice (a morala sam valjda stati tamo da me vide, pa sam se ipak u jednom trenu sakrila iza zvučnikaJ=) Zaljubila se u cigare (Romeo i Juliettttttttttttttttttttttt mini)a Pojela meda malo, izmislila novi recept, dala nekima zadatke, neke zamolila, nekima se nisam ni javila i tako. Sve u svemu nije ni tako loše kako sam mislila. Nadam se da ću uglavnom većinu uspjeti raspetlati. I da imaju još volje samnom se petljati. vozdra |
- 21:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #
10.08.2006., četvrtak
|
Ah kako je život krasannnnnn1 Predivan, čaroban, nedoljiv, zaigriljiv, nenadjeviv, osobit, čudesno tražen, cvijećem sađen, bojan dugom, svemirom udisan, ljudima zbunjen, a mi se polako usklađujemo s kućom, majkom, prijateljima, ljubavlju, polako ko9rak po ko9rak, sveudilj stalno truda treba, rada, akcije, mačeva, misli, oštrine, napora, ah predivvvvvvvnooooooooooooooooooo pa na smjenu mira, pjesme, masaže, kupanja, mirisa, plesa, kave, užitka, svegaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa Bok |
- 07:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.08.2006., srijeda
HERELISAN
|
Jutrom ovim, drhtajem tihim karticu možda tvorim ljubljenu malu, milu dječju da svijetu se otvorim Suze sretne same kanu od svega nemam pojma što mi je draže pjesma ova il boja neka tvoja Pa tako pjevam pišem rišem stvaram zvuke beskrajnih boja i raste cvate svakog dana čarobna ljubav moja |
- 06:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
08.08.2006., utorak
|
Ah da i zamimam se podosta za kibernetizaciju i privatizaciju, politikantske intrige, pa sufliram, smješkam se, miješam kolače s mesom i tako. Odoh sad papati malo................... |
- 10:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Hej bokić
|
Dobro je pisati samoj sebi. Za promjenu. Djošla raditi, u pauzi između godišnjeg i krečenja, plakanja i smijeha, divljenja i slušanja. Nije loše. Stekla novog rođaka i to još internatcionalca. Uhhhhhhhhhhhhhhh kako super. Pa što ćeš bolje ljubice, hahahah A uvijuekl nešto nedostajee tako ti je s nama muškima. I dobro da je tako, ne bi bilo zaimljivospoij. Gledam bez naočala i vjerovatno vidim bolje, hm pretpostavljam da je to, da možda , nada ne znam. Ofarbala božanstvenu sobu. Svi smo troje tamo u tisuću varijanti, jutros u tri slagala lego kockice. I njih mi dvvijica pomagaliiiiiiii. Ajme odlično. Jedino ono što dostaje, hm da, šmrk, bradica.hhahahhaha Ccccccccmokkkkkkkic Zdravlje, veselje, sve što treba želim |
- 10:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
06.08.2006., nedjelja
poprilični silenciiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiij
|
hejlpoij dosagmilo mi na onostoljetnikovoodišnjem, a kolegica mi dala jedan dan nasradnog, preko plota dana osmoogodišnjeg opet treba nešto................... šmžžžžžžžžžžžžžžžžđđđđđđđđđđđđđđđđđđđđđđđđssssssssssssssss inače čivim samaaaaaaaaa pa mi prisraalilo društvo, a ožni me izgleda ne lole...... šmrcaaaaaaaaaaahhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhooooooooossssssssssssssssssc: a nema više ni gvas, niđtkoga......... šmrcthieačlksejfkalčsdlkfjačlskdjfwwwwwwwwwwww nema komentara i opet salamaaaaaaaaaaa mrciiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiioooooooooooooooooooooo, sir, mlijekooooooo prrrrrrrrrruzzzzzzzzzzzzzzz ehejjjjj pripičilo mi se da sam se zatelenkasala, bilo mi neko noxdoba superrrrrrrrrrrrrrrrrrrr but (n8ije svinjski ni teleći) sad znam da ovobudiehesam, šmmmttttttttrrrrrrmmmmmmmmmmmmttttttttrrcccccsssssssssssssss opet salamaaaaaaaaaaayxcaeqwqqqqqqqqaaaaaaaaaaaa spavati, .............u lalanju mi netko ne treba, .osimmmmmm..................... samo srce me moje kucanjem prati i snovi mi dolaze redovno, baš kako treba, ..................................................................... i to uvijek i počesto kako trebaaaaaaaaaaaaaaaaaa meni takvojjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj................................................................... i ne odustaju, najvjerovatnije da nikad i neće.................................................. pa se tako vidim i čujem.................da ipak nisam sama. Nas smo troje, ja, srce i snovi. NO comment! |
- 21:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
  polako kuha čarobna juha Tek!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! |
- 11:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
  NASTAVAK SLIJEDI  |
- 00:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene svakodnevna izazovna zabavna zamorna ples katrana i zlata na vrelom asfaltu dok koračaš zagrljaj vjere i sumnje dok spavaš šum mora i pustinjski prah dok si zbunjen jedino zlato svjetlom sja more buči, vjera traje kad voliš Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni. Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda. Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla. Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga. Paulo Coelho
LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže Suze tvore u ruže Reči ljute molitvom šute Duše se naše druže Snena radost danima našim Vraća se ispočetka Ljubav stiže srcima dvama Zlato svoje čeka Nižemo tako lanac sjajni Dukata parnih rednih Čašću točen verom gonjen Samog života vrednih Karika svaka jednako važna Pesmom sreće igra Sliku krasnu šarenih boja Rukom vaja čigra Plešu lako ritmom sjajnim Dukati zlatnog lanca Bude onog srcu dragog Usnulog moga znanca. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||