svjetlost
25.08.2006., petak
Treći dan od puta
     Dosta je prošlo od puta. Brzo se utisci slegli, neki izmile, pa napišem nešto. Inače, već ih sustižu ovi trenovi božanstveni. Da znate soba mi je predivno zlatna, kao sunce. Zaljubila se u nju definitivno. Trebalo i malo fizičkog rada, sva sreća da mi je ratnik stasao, pa imam stvarno pomoć. Ne trebam obijati pragove za nošenje običnih ležajeva, gore dolje po strmim stepenicama. Mi smo to otklizali, elegantno. Ah nas dvoje smislimo uvijek nešto za pet. Provlači se danom kiša, pjesma, niti tuge i tako. To je za pet jer me aktivira da radim, stvaram, prizivam čarobnu kreativnost. Fenomenalno. To nisam prije znala. Obično legla i pokrila se jorganom preko glave da prođe. A nije danima prolazilo. Sad u trenu prestane i pojavi se sunce, ludi ritam, nova ideja. Za pet. Raščistila i neke odnose, olakšanje. Iskristilaziralo se ono što treba. Za pet. Sutra nastavljam tamo gdje sam stala, samo raditi druge stvari, ukrašavati, popunjavati ormare i tako. Ako mi se bude dalo. Ako ne, priredit ću ono što mi nužno i zapucati sa mojim sinom na more. Ma je, sve mi je za pet. |
- 21:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene svakodnevna izazovna zabavna zamorna ples katrana i zlata na vrelom asfaltu dok koračaš zagrljaj vjere i sumnje dok spavaš šum mora i pustinjski prah dok si zbunjen jedino zlato svjetlom sja more buči, vjera traje kad voliš Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni. Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda. Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla. Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga. Paulo Coelho
LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže Suze tvore u ruže Reči ljute molitvom šute Duše se naše druže Snena radost danima našim Vraća se ispočetka Ljubav stiže srcima dvama Zlato svoje čeka Nižemo tako lanac sjajni Dukata parnih rednih Čašću točen verom gonjen Samog života vrednih Karika svaka jednako važna Pesmom sreće igra Sliku krasnu šarenih boja Rukom vaja čigra Plešu lako ritmom sjajnim Dukati zlatnog lanca Bude onog srcu dragog Usnulog moga znanca. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||