|
Linkovi
ŠTA BI DAO DA SI NA MOM MJESTU
DA TE MRZE A DA TI SE DIVE
ŠTA BI DAO???
Bijelo dugme
sanjambudna@net.hr
Put
Promijeniti sebe jedini je cilj,
tražiti put do cilja, jedini je smisao.
Biti na putu traje cijeli život.
Moći uživati u traženju i putovanju
Prekrasna je zadaća.
Rano ili ne ljupce ti šaljem....
Volim te gledati dok topla snivaš....
ali budnu te želim.......
dok te ljubim da ništa ne skrivaš....
ni pogled ni osmjeh ni radost ni žar......
i tijelo svoje da daš mi ko dar.....LJUBIMSAN OSMISAM
SVESAM
Četiri ljupca-dva sam= 8 sam
Peta stuba- ja sam= 8 sam
Po dvoje – sve sam=8 sam
|
svjetlost
26.08.2006., subota
Ja
Kad se kovitla staro i novo, boli u grudima. Nit sija jače no ikad a sumnje je sive jače katkad spopadaju, nekad blago pokušaju prekinuti njenu vrelinu. Strahovi lelujaju odajom zlata, šareni budu, veseli se doimaju. Kad joj se približe ona ih svojim sjajem razotkrije, promotri i moraju otići.
Bijesovi nadiru snažni, kao tornada odjednom, nenadano. Nit zadrhti tanka ali čvrsta i prava. Odoli im. Ne mogu joj ništa.
Pa se rascvjetaju novi pupoljci ruža ugledani, kapi svjetlucave zaigraju, lakne joj jer ipak je sama samcijata, a opet sve je s njom. Nekako zaštićena a razgoljena, zbrinuta a načeta, u toplini doma svoga a na vjetrometini pustoj. Stalno se podsjeća na ružin miris bajan, jer kad smogovi zarude, teško je disati. Iskašljava otrove, boli u grudima, leđa poniru. Nekad drhti od napora, zapuše se, već u narednom trenu hita mlada.
Sve je od tvistera silnog sazdano, puno a prazno, ljubav i opreka njena u tisuću lica. Nema broja oružjima, načinima, mislima, djelima kako ljubav nadmudruje smrt. Kako god se javio taj minus i kako se zvao, ljubav ima odgovor bolji, jači, mudriji, snažniji.
Stalna igra u kojoj smo zasad poluigrači, sve više promatrači. Jer kemijom ljubavnom pretvara se bez napora sve u ljubav. Ne treba se truditi, mada to još uvijek činimo, nemam pojma zašto. Valjda nam još to treba.
Treba mi da sebe stalno biram i izabirem, jer nisam strah, ni bol, ni bijes. Ništa što je minus. Kad me pokušaju zavarati, uspiju samo toliko koliko im zlobno zadovoljstvo traje. I sve je to kraće, jer sebe biram. Sve manje pristajem na igre. Bit će ih uvijek naravno ali sve manje. Spirala se privodi kraju. U obrisima vlastitog lika u ogledalu, vidim nekog koga imam na slici s isplaženim jezikom. Bez straha, sumnji i boli. Pretvaram se u ono što sam bila ubrzo nakon postanka svoga.
Takvu me treba samo netko čiji je odraz kao moj. Ostali me traže ili bježe od mene. I prepoznajem i jedne i druge. Po radosti zajedničkoj ili nelagodi. Jednostavno. Ne sudim nikome, svatko ipak bira svoj put.
Samo mu poželim da ima sve što mu treba.
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
Opis bloga
Igra svjetlosti i sjene
svakodnevna
izazovna
zabavna
zamorna
ples katrana i zlata
na vrelom asfaltu
dok koračaš
zagrljaj vjere i sumnje
dok spavaš
šum mora i pustinjski prah
dok si zbunjen
jedino zlato svjetlom sja
more buči, vjera traje
kad voliš
Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu,dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni.
Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnim svakog blagoslova ili čuda.
Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta čini da život nema smisla.
Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga.
Paulo Coelho
LJUBISAN-PETISAM
Ljupci naši životom kruže
Suze tvore u ruže
Reči ljute molitvom šute
Duše se naše druže
Snena radost danima našim
Vraća se ispočetka
Ljubav stiže srcima dvama
Zlato svoje čeka
Nižemo tako lanac sjajni
Dukata parnih rednih
Čašću točen verom gonjen
Samog života vrednih
Karika svaka jednako važna
Pesmom sreće igra
Sliku krasnu šarenih boja
Rukom vaja čigra
Plešu lako ritmom sjajnim
Dukati zlatnog lanca
Bude onog srcu dragog
Usnulog moga znanca.
|
|