P r o l j e ć e
Ispod mekoga snijega proviruje listić žut Proljeće zaostalo već došlo i na naš prag Pahuljice još u parku prekrivaju ovaj put Tuga ostavi u mome srcu neizbrisiv trag! Vrijeme nepovratno gazi sve pred sobom Zamrla je nada, osjećaji, moji i tvoji snovi Sjećam se ovdje čarobnih šetnji s tobom Poljubaca vrelijih, strasnih, i uvijek novih! Možda ipak, možda jednoga boljega dana Sreću će našu na mjestu poznatom ovom Istkati žudnja, suza tada od nas isplakana Ojačana strašću, čežnjom, nadom novom! Proljeće je zamamljivo, nezaboravno doba Kada se porađaju naši, novi planovi, i želje Zov ljubavi da se ponovo stara ljubav proba Te optimistično, radosno sa puno veselja! |
I d e m N a p r i j e d
Rekoše mi moji bliži od malena, naprijed idi Svaki čovjek koji do sebe pa i do drugih drži U svojem pokretanju on nekakvi smisao vidi Kretanje je življenje! Ima zadaću da se održi! Dobro! Ali čemu? Često sebe, nekad pitamo Što ako za nekim ili nečim zaostajemo malo Upadamo li u opasnosti da naokolo skitamo Znamo slučajeve kad smo izgubljeni zamalo! Kad god se ponešto lošije sa nekima dogodi Uvijek treba nesebično koji zaostaje pomoći Moraš pomisliti da će i tebe, takvo da pogodi Nećeš drugog spasiti ako nećeš sebi odmoći! Izvanjsko viđeno uvijek jasno u nama pokriva Dva lica kad u raznim prilikama u svima čuče Kad ljudsko treba pomalo nam se ono otkriva Ako zloći težimo, humanost nas tada odvuče! |
K o r a č a j N a p r i j e d
Netko mi onih dana reče: koračaj sa svojim mirom I pored sve te buke sjeti se koliko mira možeš naći Slušajući drugačije koji se bore sa svojim nemirom U toj šutnji istinu svoju i put ćeš s drugima pronaći! Do kraja strpljenja! Ne odstupaj! Svima dobar budi Mjeriš li se sa nestrpljivima olako ćeš postati prazan Uz bučne je loše! Pazi da se tvoj ja u hip ne pobudi Uvijek će biti boljih ali i tih čiji je put kriv, isprazan! Raduj se onom što još učiniti misliš, što si postigao Ustraj u svojem radu, službi koliko god skromna bila Put kojim ideš pun je zloća, rušitelja što si dostigao Iskustvo nas uči idealu; laž je zavist često zlorabila! I u nevolji, razočaranju, humanist treba ustrajan biti Prihvati s mirnoćom što ti donosi vrijeme! Nisi slijep Vidiš prepreke, hir, napast, sumnje moraš tad odbiti Od onoga što ti život poboljšava koji je uistinu lijep! |
S k r e t n i č a r
Kažu, da je čovjekova mana i skretanje s puta Te zastranjivanje zbog kojega treba da se stidi Opasnošću na svakome koraku minama posuta Jer remeti njegov život pa ga ne rijetko postidi! Mnogi ljudi jednim ili na više kolosijeka putuju Na različitim prostorima mogu svoj život živjeti No, u samo jednome trenu u neprilike otputuju Uz zadovoljstva će u pravilu, nesreću doživjeti! Nedostaju im Skretničari da polugicu pomaknu Preusmjeri njihovo djelovanje koje žive u misao Manje kolateralne nestvarnosti i u čas odmaknu U nekom drugom smjeru koji će im dati smisao! Što učiniti? Budi svoj! Nemoj nikada drugi biti Teško onom koji imitira i lažni život usput traži Sreću će sresti taj koji se poželi uz drugoga zbiti Ako uz pravu ljubav zajednički svoj put potraži! Suzani Matić... budućoj velikoj spisateljici... |
Ž e n a
Tražila je stavove, u pogledu svom I prepoznavala negdje sjenu u sebi Vidjela je zlomisli koje trče za njom Ukrašavala ih oprostom nikad ne bi! Umnost, razlozi, pronalaze svoj put Kroz sure pukotine osjećaja njenih Koje ne grde, već primaju pod skut Drhtavih očiju, brižnihi, zacakljenih! Ženu koja stalno obraniti pokušava Da sa svih teret nepodopština svuče Da se život njezinoj djeci ne urušava Probleme, uporno, drugima odvuče! Bježati od sjene nekog smisla nema Borba protiv zloga, i žrtvu mora dati Besmrtna je, i za nju, vječita poema Ljudskost uvijek sreća u životu prati! |
J o b i J o b
Ovih dana dok sam veseo prošetao gradom Srela me odmornog dobra prijateljica neka Zašto tako cure iz prikrajka gledaš kradom Zar ne znaš zbog toga zloćo, kazna te čeka! Njoj malo začuđeno nespremno odgovaram: Jesi vjernica, s religijom i socijalom šuruješ Mogu ti zbog toga da s pravom prigovaram Nemoj stalo da me lomiš, grdiš, i požuruješ! Podignula je svoje obrve sijevnuše plave oči. Rekla si čudna je usporedba pojma Job i Job Uvijek primijetiš! Htjela je da do neba skoči Lagodno živim i ponašam se kao pravi snob? Ovo s Jobom ili Poslom znam da imaš pravo Svatko se mora zaposliti zaradit da bi bio živ Kad čovjek poštenjem privređuje živi zdravo A religijski Job, jadnik je svima ponešto kriv! Dobrano si zapazila, moja, poštovana damo No i kod radnika Joba ima povećih problema Izrabljivan, potkradan, posve, dobro znamo A često ni posla za dostojan život, niti nema! Ja kao vjernica potvrđujem tvoje teške riječi No kakve izlaze ti meni i svijetu odsada nudiš Kojim načinom želiš da se to ukine ili spriječi Nagodbom, Nasiljem, umjesto da samo kudiš? Mojoj Prijateljici, Umjetnici... Ljiljani Mihaljević |
< | ožujak, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv