Rekoše mi moji bliži od malena, naprijed idi
Svaki čovjek koji do sebe pa i do drugih drži
U svojem pokretanju on nekakvi smisao vidi
Kretanje je življenje! Ima zadaću da se održi!
Dobro! Ali čemu? Često sebe, nekad pitamo
Što ako za nekim ili nečim zaostajemo malo
Upadamo li u opasnosti da naokolo skitamo
Znamo slučajeve kad smo izgubljeni zamalo!
Kad god se ponešto lošije sa nekima dogodi
Uvijek treba nesebično koji zaostaje pomoći
Moraš pomisliti da će i tebe, takvo da pogodi
Nećeš drugog spasiti ako nećeš sebi odmoći!
Izvanjsko viđeno uvijek jasno u nama pokriva
Dva lica kad u raznim prilikama u svima čuče
Kad ljudsko treba pomalo nam se ono otkriva
Ako zloći težimo, humanost nas tada odvuče!