Ž e n a
Tražila je stavove, u pogledu svom
I prepoznavala negdje sjenu u sebi
Vidjela je zlomisli koje trče za njom
Ukrašavala ih oprostom nikad ne bi!
Umnost, razlozi, pronalaze svoj put
Kroz sure pukotine osjećaja njenih
Koje ne grde, već primaju pod skut
Drhtavih očiju, brižnihi, zacakljenih!
Ženu koja stalno obraniti pokušava
Da sa svih teret nepodopština svuče
Da se život njezinoj djeci ne urušava
Probleme, uporno, drugima odvuče!
Bježati od sjene nekog smisla nema
Borba protiv zloga, i žrtvu mora dati
Besmrtna je, i za nju, vječita poema
Ljudskost uvijek sreća u životu prati!
Post je objavljen 08.03.2013. u 07:00 sati.