Svemirske Pjesme
30.11.2011., srijeda
I m a l i k o g a
 Hodam, gradom i pratim koraka ritam Kišni dan. Masa. Ne vidim ljudima lica Vide li što i ja tamo, u čudu se zapitam Dok me rominjava kiša kapima golica! Zastajem ja, u mislima, ubrzavam hod U zbilji sam evo između neba i podalje Gledam taj crno bijeli, natmureni svod Kakve li mi smo on tajne poruke šalje! Sanjam. Gledam i znam da sam budan Osvrćem se. Je li ovdje još itko jadan Možda nekom, ovako, izgledam čudan Očiju užarenih ljubavi, zagrljaja gladan! Nekog da mene tu na mjestu zaustavi Pričajući mi, ruke mi toplinom zaogrne Ili da se, samo, na ovaj trenutak pojavi I srećom svojom, vječnošću sad ogrne! I, snovi se pusti, opet dalje nastavljaju Sve je isto . Samo ova bezbojna masa Jedni druge tu na mahove zaustavljaju Slušam ih, no, ne čujem im, niti glasa! Um mi reče: Sreća je, u rukama našim Dodirom pravim, sve te čežnje nestaju Neću više, snova ružnih da se plašim Ovoga trena svaka bol, patnja prestaju! Sada, znam, da to nije iluzija, lažni san Hodam i dalje, nastavljajući sada žurno Dostići ću jednom ja drugi, bolji dan… Ne osvrćem se, na ovo vrijeme odurno! |
29.11.2011., utorak
Do Mudrosti
 Čuo sam, neki dan kako razmišljanjem mene I učenjem, nepoznatoga do mudrosti odvodi Ako u svom životu napravim takve izmjene Zar se življenje naše samo na tom činu svodi? Ako ju potražimo, na takav način ovih dana Mogu li ja onda katkada u nečem pogriješiti Što onda kad utvrdimo svi jednog jutra rana Do uma se dolazi kad problem moraš riješiti! Kažu isto, mudrost se i odgojem našem stiče Neće netko činiti zla ako to od drugih nauči Svima će primjer dati ako se on uvijek ističe Napredovati u društvu kada nekoga poduči! Ako se odgojem najlakše do mudrosti dolazi Zašto onda baš ti ponekada najgora čine zla Nikad naša umnost od tog ne smije da polazi Odgajanjem nijedna osoba neće postati podla No svi imaju pravo iskustvo je najneugodnije Do mudrosti tim načinom preteško se dolazi Kupovati ga od drugih je za nas najlagodnije Pa se do smislenosti života, sreće tad polazi! |
28.11.2011., ponedjeljak
Čovjek je svjetlo
 Čovjek je svjetlo drugom čovjeku u većini kažu Neki govore sasvim suprotno o problemu tome On je, zaista svjetlo ako se ljudi pomažu i slažu Pomognu, da se, suprotnosti, ublaže, ili, slome! Optimista je stava: treba svima, uvijek pomoći Uvjeriti sve okolo, pa i onog koji pomoć pruža Svaki će pojedinac, radi sebe za to snage smoći Ako svojim nekim primjerom drugog razoruža! Pesimista je, sasvim mišljenja oprečnog o tome Prijeteći bi, kaznom, sve probleme, brzo riješio Ne pomaže li i nasilje je dobro, prema drugome Pa makar se izuzetno, o zakon i moral ogriješio! Čovjek uvijek svjetlo, humanom biću biti mora Samo, lijepa riječ, osmjeh, usluga, vrata otvara Čineći, dobra djela, dolazi do pravog odgovora Ljubav, prema čovjeku , sreću, svima zagovara! |
26.11.2011., subota
U l i č n i S v i r a č
 Obitavam u Marignanu, na kraju Šanzelize U kojoj najljepša ulica Pariza poglede otvara Povremeno me tuga savlada žmarci nailaze Od svirke svirača što pravu ljubav zagovara! Ustao sam, nešto ranije, i došao do prozora Obuzela me je, nekakva, neobjašnjiva, sjeta Možda to utiče, ova, čarobna, sunčana zora Koja najavljuje, kraj vrućina te odlazak ljeta! Odmah dole na ulici, začula se, šansona fina Postariji, muzikant, bio je, na klupi u parku Njegovom dušom, srcem, stopila se violina Opijevajući nekada, izgubljenu ljubav žarku! Dvoje zaljubljenih zastalo je potiho, do njega Nešto su, smiješeći se, rekli, i, novac mu, dali A on, onakav, kao da je, odvaljen od brijega, Ushićeno njima, pozva sreću, tiho im zahvali! |
25.11.2011., petak
P j e s m a
 Pjesma je naša potreba da se zapiše Kako bi, uzburkala, savjest i tvoju Kao što čovjek poželi, mora da diše Pokrenuti nadu, srce, i dušu svoju! Da brže djeluje i svoje snove sniva O životu boljem nekoj vječnoj sreći Da tugu, radost našu ona ne skriva Jer su ulozi u tome za nas sve veći! Pjesma je tu da se stvara mila rima Temu koja u dubine srca našeg dira Da čežnjivo treperi u svim njedrima Od želja i strasti nikada ne da mira! Pjesma je tu da se svima nama poje O nadi, sreći, miru, ljubavi i dobroti Da se ljudi hrabro, zlih djela ne boje Sanjaju o životu sve boljem i ljepoti! Stihom neka se poštuje, svakoga voli Onoga tko ti nije nekada blizak i više Pjesmom liječi da duša nikog ne boli Njoj vijence vječne od vječnosti sviše! |
