Svemirske Pjesme
26.11.2011., subota
U l i č n i S v i r a č
 Obitavam u Marignanu, na kraju Šanzelize U kojoj najljepša ulica Pariza poglede otvara Povremeno me tuga savlada žmarci nailaze Od svirke svirača što pravu ljubav zagovara! Ustao sam, nešto ranije, i došao do prozora Obuzela me je, nekakva, neobjašnjiva, sjeta Možda to utiče, ova, čarobna, sunčana zora Koja najavljuje, kraj vrućina te odlazak ljeta! Odmah dole na ulici, začula se, šansona fina Postariji, muzikant, bio je, na klupi u parku Njegovom dušom, srcem, stopila se violina Opijevajući nekada, izgubljenu ljubav žarku! Dvoje zaljubljenih zastalo je potiho, do njega Nešto su, smiješeći se, rekli, i, novac mu, dali A on, onakav, kao da je, odvaljen od brijega, Ushićeno njima, pozva sreću, tiho im zahvali! |
