Pjesma je naša potreba da se zapiše
Kako bi, uzburkala, savjest i tvoju
Kao što čovjek poželi, mora da diše
Pokrenuti nadu, srce, i dušu svoju!
Da brže djeluje i svoje snove sniva
O životu boljem nekoj vječnoj sreći
Da tugu, radost našu ona ne skriva
Jer su ulozi u tome za nas sve veći!
Pjesma je tu da se stvara mila rima
Temu koja u dubine srca našeg dira
Da čežnjivo treperi u svim njedrima
Od želja i strasti nikada ne da mira!
Pjesma je tu da se svima nama poje
O nadi, sreći, miru, ljubavi i dobroti
Da se ljudi hrabro, zlih djela ne boje
Sanjaju o životu sve boljem i ljepoti!
Stihom neka se poštuje, svakoga voli
Onoga tko ti nije nekada blizak i više
Pjesmom liječi da duša nikog ne boli
Njoj vijence vječne od vječnosti sviše!