Svemirske Pjesme
11.07.2009., subota
J e l e n a M a t i ć
Povodom godišnjice smrti studentice Jelene Matić…
Na 1. EXIT-u 2008. godine Skoro je svanuo sasvim običan sunčani dan Još su neka svjetla gradska uspjela da sjaje Cijelim parkom vladao je mir i duboki san… Nudeći svoje okrilje koje nadu, svima daje! Sa svih strana svijeta došli su ljudi mladi Među njima i Jelena; hrlili su u naručje sreće Da njihove nemirne duše muzikom zasladi… No, okrutna sudbina u svoj zli pohod kreće! Veselila se ona kao ostali mladi njezine dobi… Ali, nečiji nemar, jedina natrula topole grana Jelenine nade, planove i san o boljem zdrobi Dosta prije nego što je zarudila nova zora rana! Grana se na Petrovaradinu bezazleno dalje njiše Krijesnice vječnim optimizmom opet noću sjaju Dok čovjek voli, nadajući se, o sreći i dalje piše… Jecini svi snovi među zvijezdama se nastavljaju! Svemirko |
05.07.2009., nedjelja
E h . . .
Eh, lijepa divna neznanko, nisi li ti ona Koju sam toga dana samu u šetnji sreo? Ljutita, ali čedna, povišena, oštra tona… Da te smirim, dao sam ti poljubac vreo! Eh, mila moja, nije li se dogodilo čudo? Izgubljena, prkosna, za spas si me zvala… Znalo se odmah da sam te zavolio ludo Blješteći od smijeha mene si rasplakala! Idućii sva razočarana obalama rijeke Ja sam bio s tobom i sa tvojom tugom Misli ti rastrgane kao zvijezde daleke… Upućenih valjda, opet onom drugom! Eh draga, prošlo vrijeme vratiti se neće! Moja duša prejadna umire i puna je boli Srce mi drhteći nariče. Želje su sve veće! Znaj još više te, vječno, neizmjerno voli! Svemirko |
