Eh, lijepa divna neznanko, nisi li ti ona
Koju sam toga dana samu u šetnji sreo?
Ljutita, ali čedna, povišena, oštra tona…
Da te smirim, dao sam ti poljubac vreo!
Eh, mila moja, nije li se dogodilo čudo?
Izgubljena, prkosna, za spas si me zvala…
Znalo se odmah da sam te zavolio ludo
Blješteći od smijeha mene si rasplakala!
Idućii sva razočarana obalama rijeke
Ja sam bio s tobom i sa tvojom tugom
Misli ti rastrgane kao zvijezde daleke…
Upućenih valjda, opet onom drugom!
Eh draga, prošlo vrijeme vratiti se neće!
Moja duša prejadna umire i puna je boli
Srce mi drhteći nariče. Želje su sve veće!
Znaj još više te, vječno, neizmjerno voli!
Svemirko
Post je objavljen 05.07.2009. u 09:44 sati.