Povodom godišnjice smrti studentice Jelene Matić…
Na 1. EXIT-u 2008. godine
Skoro je svanuo sasvim običan sunčani dan
Još su neka svjetla gradska uspjela da sjaje
Cijelim parkom vladao je mir i duboki san…
Nudeći svoje okrilje koje nadu, svima daje!
Sa svih strana svijeta došli su ljudi mladi
Među njima i Jelena; hrlili su u naručje sreće
Da njihove nemirne duše muzikom zasladi…
No, okrutna sudbina u svoj zli pohod kreće!
Veselila se ona kao ostali mladi njezine dobi…
Ali, nečiji nemar, jedina natrula topole grana
Jelenine nade, planove i san o boljem zdrobi
Dosta prije nego što je zarudila nova zora rana!
Grana se na Petrovaradinu bezazleno dalje njiše
Krijesnice vječnim optimizmom opet noću sjaju
Dok čovjek voli, nadajući se, o sreći i dalje piše…
Jecini svi snovi među zvijezdama se nastavljaju!
Svemirko
Post je objavljen 11.07.2009. u 15:19 sati.