G r a n a
Gle, grane nemirno na vjetru se njišu!
Iza njih crni oblak prijeteći ih gleda Ispustit će na njih jadne svoju led i kišu No, vjetar silni to priječi nimalo neda! Prilika je to veselom suncu da ih grije Kako bi nadvile klupu i bile što veće Hladeći našu,vječnu ljubav koja zrije U neponovljivoj vatri strasti i sreće! Izreći svoje saznanje kad bi samo mogle O nadi, golemoj sreći i ljubavi vjernoj Drugu stranu priče kad bi snage smogle O ljudskoj samoći, tuzi neizmjernoj! Ali, grane ispod lišća kriju tajne svoje Čekajući jarko sunce da im opet sine Ostvarujući svrhu šumom melodije poje Nimalo ne hajući za ljudske sudbine! Svemir Putnik |
< | lipanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv