sunlight
22.02.2007., četvrtak
Suze ljubavi...
 Koračajući krivudavim stazama sopstvenog života, Ponekad zastanem... Zamislim se I upitam samog sebe... Zašto sam ovdje... Da li sam rođen tek Kao jedan od milijardi... Rođen da odrvtim godine svoje Samo da odživim vijek taj svoj... Nekad u radosti, nekad u tuzi... U samoći možda, ili ipak ne... Sa osmjehom sreće, Ili suzom u oku... Godine brojim i sjećanja spremam... Postoji li nešto više od slučaja... Ima li nekog posebnog cilja... Ja sam tek prah lutanja beskrajnog, U trenutku ovom što Sad zove se imenom jednim... Da li kroz mene govori netko, Netko nevidljiv, a ipak tu... Riječi se slažu, Ne znam odakle i ne znam zašto... Ali čuje ih netko I uzima k srcu... U njima vidi poruku sna... Možda ne želi priznati sebi, Da od istine jedne Bjega nema... A istina najveća, Da život je lijep... Možda tek jedan, a možda i ne... Ali dok smo tu, dok živimo, Budimo zahvalni tom daru Od Neba... Na onaj drugi, zakasniti nećemo On je tamo gdje netko nas čeka... U beskraju vremena I vječitog sna... Znam da nekad riječi moje, Krhko stajaše u očima tvojim... Tek riječi stranca što misli tvoje Privuče k sebi da ostave trag... Pečat u srcu, nemir u duši, Suze u oku... što rekoše tad... Da živjeti dalje i htjeti više Niti je izdaja, niti sebičnost tvoja, Već nagrada da živiš snove svoje, Snove o ljubavi u tisiću boja... |
