Marketing
Suze ljubavi...
Koračajući krivudavim stazama
sopstvenog života,
Ponekad zastanem...
Zamislim se
I upitam samog sebe...
Zašto sam ovdje...
Da li sam rođen tek
Kao jedan od milijardi...
Rođen da odrvtim godine svoje
Samo da odživim vijek taj svoj...
Nekad u radosti, nekad u tuzi...
U samoći možda, ili ipak ne...
Sa osmjehom sreće,
Ili suzom u oku...
Godine brojim i sjećanja spremam...
Postoji li nešto više od slučaja...
Ima li nekog posebnog cilja...
Ja sam tek prah lutanja beskrajnog,
U trenutku ovom što
Sad zove se imenom jednim...
Da li kroz mene govori netko,
Netko nevidljiv, a ipak tu...
Riječi se slažu,
Ne znam odakle i ne znam zašto...
Ali čuje ih netko
I uzima k srcu...
U njima vidi poruku sna...
Možda ne želi priznati sebi,
Da od istine jedne
Bjega nema...
A istina najveća,
Da život je lijep...
Možda tek jedan, a možda i ne...
Ali dok smo tu, dok živimo,
Budimo zahvalni tom daru
Od Neba...
Na onaj drugi, zakasniti nećemo
On je tamo gdje netko nas čeka...
U beskraju vremena
I vječitog sna...
Znam da nekad riječi moje,
Krhko stajaše u očima tvojim...
Tek riječi stranca što misli tvoje
Privuče k sebi da ostave trag...
Pečat u srcu, nemir u duši,
Suze u oku... što rekoše tad...
Da živjeti dalje i htjeti više
Niti je izdaja, niti sebičnost tvoja,
Već nagrada da živiš snove svoje,
Snove o ljubavi u tisiću boja...
Post je objavljen 22.02.2007. u 13:20 sati.