Štrumpf!
14.08.2011., nedjelja
Moj brat Ivan, nije sa Kupresa....
 Početkom vrućih ili kišnih kolovoških dana, svake godine na jednom „mitskom, povijesnom, sudbonosnom mjestu“, dio hrvatskog puka dolazi u jedno malo selo u kršu Dalmatinske Zagore slaviti Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja. Naime, tamo je svoj ratni i glazbeni put počeo jedan pjevač, poznat kao Thompson, koji je volio da ratuje s tim oružjem pod barjakom hrvatskim. Ako je nadimak za oružje Thomspon, „Tommy Gun“, mi ćemo našeg „pevača“ nazvati(dakako za naše interne blogerske potrebe) Tomica-Strojnica, onako po naški. Selo Čavoglave je opjevano sa strane Tomice-Strojnice u njegovoj jednoj pjesmi koja ga je lansirala u estradno nebo između pjevačica-prostitutki, pjevača-alkosa, drogeraša, obiteljskih nasilnika, i inih zvjezdica. Još je veća slava svih Čavoglavaca( i koji se tako osjećaju), što to strateški vojno nevažno selo, nije palo u ruke „srpskoj bandi“, nego je kao što pjesma kaže, ostalo netaknuto sa strane bradatih spodoba. Slilo se tog vrućeg petog kolovoza, sva sila „kršćanske“ hrvatske omladine i onih malo starijih sa debelim vojnim mirovinama(gore, nego solunjaštvo) u to malo selce koja želi da dostigne ravnogorašku slavu. Em, Ravnu Goru i Čavoglave veže dosta sličnosti. I jedno i drugo mjesto( i to mitska), veže rat kada je sudbina htjela da u jednom slučaju čiča Draža tamo se odluči popišati, a u drugom da dugokosi konobar, malo pjeva, malo „ratuje“, te malo konobari, te slučajno napiše ustaško-šovinističku pjesmu koja slavi domobransku kamu. Na tim mjestima i nalazimo crkve, jednu katoličku(i to rimokatoličku) i jednu pravoslavnu, koja služe da pojačaju kroz svoje poganske izričaje nacionalističke strasti, te da se rulja lakše raspali za zločinstvo. Imaju svoje pjesme i jedni drugi, imaju svoju slavnu istoriju ili povijest, svojim dolaskom počaste ih velikocrkveni dostojnici, te imaju sličnu crnu obleku. Tako četnici nose svoje lijepa pokrivala za glavu, ali ovi naše ustaše su morali da budu malo vaspitovani sa strane policije, jer su nosili svojedobno one ustaške kape, kao i njihovi djedovi, ali mi smo ipak bliže Europi, nego bizantska Srbija, pa eto kod nas ne mogu proći moda koja promiče zločine. Ali ove godine, nema slova U na čelima mladih rasnih hrvatskih izdanaka, nego eto oni počeli da nose crne beretke sa šahovnicom koja mora da ima prvo početno belo polje, da ne bi bila crveno, jer to su nam valjda nametnuli komunjare i ine sotonjare. Tako da ovu mladu hrvatsku vrlu katoličku mladež možemo zvati crnobertaškom-čavoglavskom armadom. Ah, da vas Paraga vidi, al' bi mu srce zaigralo.... .....naime što me muči kod MP-TommyGun-a, ili kako bi mi ponaški rekli Tomica-strojnica(znam, znam ne ide mi baš vojna terminologija, postoje razlike kod vrsta oružja, ali ih ja ne znam, jer me oružje odbija, a i ja njega odbijam sa gnušanjem, jer više volim nenasilje i mirotvorstvo.....)?? Muči me to što se olako prelazi preko njegove veze(Tomice od strašne Strojnice) i kršćanstva. Taj glazbenik(iliti muzičar, ako vam je draže) i vesela družina koja mu vodi kompletni projekt od njega je stvorila famoznu ikonu obrane „svetih vrijednosti“ kao što su Bog, mitska država i idealna zajednica kao što je obitelj, a sve to na osnovu teologije nacionalizma(iliti političkog katolicizma) koja je karakteristična za postkomunističke države. Njegovo spajanje lika i glazbenog opusa sa kršćanstvom, daje nakaradnu sliku vjere koja je utemeljena na Učiteljevom nauku, te koja malo ima veze sa njegovom verzijom kršćanstva, koja uvelike iskorištava to kršćanstvo, za svoje jeftine ljudske interese i radi od njega ideologiju koja ima za cilj koristi ovozemaljskim(političkim i inim) interesima. Isus nije bio Hrvat, on je došao svim ljudima, te nije po onoj legendi kada je Bog dijelio zemlje narodima, te Hrvat zakasni na podjelu, dao njima zemlju koja je ostavio sebi. Nadalje, korištenje vizualnih simbola kršćanstva kao što je križ u nekakve scenske svrhe opet je kič i nakarada, koja se pretvara u lakrdiju, gdje krunica obješena oko mača zabijenog u zemlju, treba predstavljati mir(oh, koje li ludosti...?!) po riječima tog Tomice-Strojnice kojeg još štoviše podržavaju intelektualci i crkveni vjerodostojnici. ...analizirajući dalje njegovo djelovanje, vide se po njegovim tekstovima da stalno spaja nekakvu idealnu prošlost koja je izgubljena tražeći ponovo u budućnosti „izgubljene rajeve“ velike i monolitne Države koja se prostire otprilike između nekakvih povijesnih granica koje opet netko ima u zadatak za ostvariti. Umjesto da mu je neki od njegovih intelektualca lijepo rekao da nema drugih rajeva, osim onih izgubljenih, kao što je lijepo rekao jedan Argentinac, on i dalje ide po svom, gledajući na Argentinu samo kao na moguću soluciju za bijeg preko Bare, ako mu ovdje opet na vlast u Domovini dođu mrski ideološki i svaki ini neprijatelji(bilo da su komunisti ili neki drugi), samo što mu u Argentini nema više Perona, kao što je bilo u doba kada je Ante(kojem prezime, valjda znate!!) bježao pred zasluženom kaznom od strane crvenih. U šifriranim porukama kroz tekstove šalje svojim sljedbenicima jasne signale na kojoj se strani on nalazi, bezobzira pošto danas „nije baš pogodno vrijeme za neke stvari“.Tako da se u njegovim pjevanima tekstovima može naći poruka o nekakvog dolasku „tisuću momaka“ na kupreško polje, misleći pritom na povijesno pamćenje iz drugog Velerata, kada su njegovi duhovni inspiratori imali okršaje sa mrskim neprijateljima, te on sada tu nanovo aludira na nužnost primorane osvete. Ili pak onaj tekst, gdje bi on sve dao da Domovinu vidi „ponosnu i lijepu kao u snovima“, mogu misliti kakve snove sanja o toj famoznoj Domovini, dok od njezinog naroda crpi posljednju kunu zgrćući sebi ovozemaljsko bogatstvo, a sve u suprotnosti kao Onaj na kojeg se neprestance poziva.... Zaključujući, može se reći da Tomica-Strojnica više voli Konstantina i njegove medvjeđe usluge kršćanstvu, nego Krista, kao uostalom i svi rimski katolici koji se nisu uspjeli uzdići iznad cezaropapizma i pogledati u pravom svjetlu poruke Evanđelja, te odbijajući u svakom pogledu zasade II. Vaticanuma, osim mise na nacionalnom jeziku i okretanje svećenika narodu, a da ne pobjegnu iz Crkve u druge crkve ili u ateizam ili tome slično. Tako da svi neprijatelji Crkve, ne mogu više naškoditi istoj, od onih koji se tokom povijesti i danas kite kršćanstvom u ime svojih sebičnih interesa. Nema veće perverzije od perverzne verzije življenja kršćanstva. |
- 14:24 - Komentari (13) - Isprintaj - #
05.08.2011., petak
Spor u Istri
 Posljednjih dana se dosta uzburkalo tzv. „javnost“ oko spora u Istri, gdje djeca Božja zaratiše oko komadića zemlje što im Svevišnji Bog darovao, ali za sve su navodno krivi Feničani.... ....digla se odmah vrla katolička pera i sve što diše zdravo hrvatski da brane komad svete zemlje Majke vječne nam Domovine Hrvatske... Mnogi će se rado „sjetiti ranih devedesetih“ i „našeg“ bijelog Hrvata Vojtile, koje je eto bio za našu slobodu i neovisnost (paragovci i sva ostala pravaška rakova djeca bi rekli: nezavisnost), a sada su duboko razočarani sa njegovim prečasnim nasljednikom hladnim Bavaracem, koji je vrhunski intelektualac i koji navodno nije upoznat sa cijelim slučajem. Papa je bio za nas, jer smo bili napadnuti, ali nije bio za nas dok smo palili srpske kuće i nemilosrdno ubijali „dušmanovu nejačad“. Ovo zadnje nije baš jasno hrvatskim nacionalistima, jer njima nije Bog onaj kojem polažu račune, nego imaginarni ideal Domovine, pa se ponašaju kao zeloti gdje bi oni htjeli staviti Boga ili Njegovog Sina sebi za kralja da njima vlada, a druge pripadnike bilo koje različitosti sa „satre svojom desnicom“. Znači, valjda se zato naši nacionalisti vole zvati desničarima, jer žele da Boga skoriste u svoje svrhe i vlada „svojom desnicom“. Naši nacionalisti unutar i van Majke Crkve odmah počinju njuškati okolo i tražiti neprijatelja u povijesti, da bi navodno razotkrili njegove urote u sadašnjosti. Detektiraju se „tajne središnjice moći“, bilo da je ista Rim, London, Beč, Beograd...optužuju se domaće izdajice kao J.J. Strossmayer, veliča se Stari Ante...ne ulazeći uopće iz okvira nekakve pravovjerne pravaške škole, koja bi htjela Štrocu okriviti za stvaranje Jugoslavija u krvavom dvadesetom stoljeću, mada njegova verzija jugoslavenstva i okupljanja južnih Slavena nije bila izvan austrijske krune, pa pritom i ne možemo miješati jugoslavenstvo devetnaestog stoljeća, a ovim iz prethodnog stoljeća. Mada i u tom 19. stoljeću, Jugoslaviju nitko nije htio, kao ni u 20.stoljeću. Ista je stvar sa državom Hrvatskom. Sveta Stolica je pomogla da se podijele narodi južnih Slavena po etničkim i nacionalnim granicama, kada je početkom dvadesetog vijeka išlo se sa stvaranjem Hrvatskog katoličkog pokreta, po maksimom Hrvat-katolik, kada da ja kao pojedinac moram biti ako sam Hrvat, katolik i obratno. To su radili da bi širili svoj utjecaj političke naravi, jer Isus nije bio političar, te Njegov nauk, se na može širiti političkim spletkama, bilo da se radio o totalitarizmu(fašističkom ili monarhističkom) ili o demokratskom poretku. Navode se vlastita svjedočanstva u Evanđelje, bilo daje isto deklarirano kroz instituciju Crkve, ili nekakav osobna verzija kršćanstva, ali bez operativnog djelovanja u stvarnosti. .... Klerikalcima je najvažnije sačuvati jedinstvo Majke Crkve, pa u ime toga tamo gdje treba „vikati sa krovova“, se jednostavno šuti, a oni koji javno prokazuju nemoral se etiketira, apstraktno ekskomunicira, jer eto navodno su prešli na krivu stranu, na kojoj po automatizmu postaju komunjare, jugoslaveni i slično tome. Što se dogodilo? Zapravo? Ništa, posebice! Došla naplata na vrata! Istrijani crkvenjaci dobili od Države(od koje žele veću autonomiju-uglavnom separatisti), poveći dio vrijedne zemlje koja na tržištu iz te niše dobro kotira, pa su išli crkvenjaci nešto raditi, da bi imali za školovanje podmlatka u svojem duhu pretkoncilske Crkve, prodavati istu, te su osnivali razna d.o.o društva, da bi kao pravni subjekti dobili koju lipu na svoj račun, te mogli sa tim raspolagati u raznorazne svrhe, ponajviše između ostalog u one plemenite. Problem nastaje, kada još jedno društvo o.o. sa one strane Jadrana želi svoj dio kolača u tom velikom financijskom zalogaju po načelu:“Moli i radi“. Da li su ovi potonji molili i koliko, osobno nisam uspio saznati, ali sada na vidjelo izlazi da su puno radili, jer je i najviša instanca Majke Crkve, odmah ispod Boga, odlučila u korist onih koji su kao red najstariji u Majki Crkvi. Glavni baja biskupije iz tog istarskog kraja je postao kao Rohatinski veliki Hrvat, jer nije htio dati navodno zemlju tim „mrskim iredentistima“ koji eto žele naše otoke i obalu, kad ne mogu već dobiti veliku šumu iz priobalja. Siroti donovi iz Istre sada, sve vraćaju državi, da bi svi oni koji nisu u tome sudjelovali, bili odgovorni za nastalu situaciju, jer smo mi ipak katolička zemlja i ima nas oko 90%, pa da samo oni ne bi ispali katolici, nego smo svi mi (sad!) katolici. Mogli su kao jedan drugi red iz Crkve odbiti vraćanje imovine, pa ne bi imali ovakvih problema, ali onda ne bi mogli crkvenjaci sjediti u nadzornim odborima, tih d.o.o. s kojima su trgovali, te bi bili samo svećenici Božji ljudi, a ovako su htjeli biti biznismeni, te velečasni između ostalog. Slično nešto se događa širom Hrvatske po katoličkim župama koje su okupirali ljudi sumnjivih moralnih kvaliteta, gdje sjede isti u ekonomskih vijećima iz bogatih župa, s kojim ravnaju župnici koji razumiju ekonomiju, kao Zdravko Mamić kršćanstvo, iako isti posjeduje onu Bibliju od 16 tisuća kuna. U cijelom ovom košmaru informacija i podataka koju su dopirali do onog koji je iste konzumirao između trudnoće nacionale heroine koja spaja pjesmom posvađane narode na račun novaca iz novčanika kralja bakara, mislim da su jedino, jedan kolumnist i jedan političar demokratskog sabora istarskog javno skrenuli pozornost na mafiju i njene metode. Ovdje ne računam komentare sa ulice i raznih foruma, koji u svakoj kuni vide oprani i u kradeni novac, jer zgubidanima je i kunu sa ceste teško pokupiti... ...koliko je tu svoje pipke pružila mafijaška hobotnica, te jesu li ovi benediktnici često bili kod onih „poduzetnika“ sa juga Italije teško je reći, ali je dobro što u Hrvatskoj ne moramo se mučiti sa odlučivanjem strana svijeta, kada želimo upozoriti na mafiju, jer ona je kod nas u svim mogućim pravcima, bilo vertikalno ili horizontalno. Naravno, neka institucije rade svoj posao, ne misleći pritom samo na one državne. |