Marketing
Spor u Istri
Posljednjih dana se dosta uzburkalo tzv. „javnost“ oko spora u Istri, gdje djeca Božja zaratiše oko komadića zemlje što im Svevišnji Bog darovao, ali za sve su navodno krivi Feničani....
....digla se odmah vrla katolička pera i sve što diše zdravo hrvatski da brane komad svete zemlje Majke vječne nam Domovine Hrvatske...
Mnogi će se rado „sjetiti ranih devedesetih“ i „našeg“ bijelog Hrvata Vojtile, koje je eto bio za našu slobodu i neovisnost (paragovci i sva ostala pravaška rakova djeca bi rekli: nezavisnost), a sada su duboko razočarani sa njegovim prečasnim nasljednikom hladnim Bavaracem, koji je vrhunski intelektualac i koji navodno nije upoznat sa cijelim slučajem.
Papa je bio za nas, jer smo bili napadnuti, ali nije bio za nas dok smo palili srpske kuće i nemilosrdno ubijali „dušmanovu nejačad“. Ovo zadnje nije baš jasno hrvatskim nacionalistima, jer njima nije Bog onaj kojem polažu račune, nego imaginarni ideal Domovine, pa se ponašaju kao zeloti gdje bi oni htjeli staviti Boga ili Njegovog Sina sebi za kralja da njima vlada, a druge pripadnike bilo koje različitosti sa „satre svojom desnicom“. Znači, valjda se zato naši nacionalisti vole zvati desničarima, jer žele da Boga skoriste u svoje svrhe i vlada „svojom desnicom“.
Naši nacionalisti unutar i van Majke Crkve odmah počinju njuškati okolo i tražiti neprijatelja u povijesti, da bi navodno razotkrili njegove urote u sadašnjosti. Detektiraju se „tajne središnjice moći“, bilo da je ista Rim, London, Beč, Beograd...optužuju se domaće izdajice kao J.J. Strossmayer, veliča se Stari Ante...ne ulazeći uopće iz okvira nekakve pravovjerne pravaške škole, koja bi htjela Štrocu okriviti za stvaranje Jugoslavija u krvavom dvadesetom stoljeću, mada njegova verzija jugoslavenstva i okupljanja južnih Slavena nije bila izvan austrijske krune, pa pritom i ne možemo miješati jugoslavenstvo devetnaestog stoljeća, a ovim iz prethodnog stoljeća. Mada i u tom 19. stoljeću, Jugoslaviju nitko nije htio, kao ni u 20.stoljeću. Ista je stvar sa državom Hrvatskom. Sveta Stolica je pomogla da se podijele narodi južnih Slavena po etničkim i nacionalnim granicama, kada je početkom dvadesetog vijeka išlo se sa stvaranjem Hrvatskog katoličkog pokreta, po maksimom Hrvat-katolik, kada da ja kao pojedinac moram biti ako sam Hrvat, katolik i obratno. To su radili da bi širili svoj utjecaj političke naravi, jer Isus nije bio političar, te Njegov nauk, se na može širiti političkim spletkama, bilo da se radio o totalitarizmu(fašističkom ili monarhističkom) ili o demokratskom poretku.
Navode se vlastita svjedočanstva u Evanđelje, bilo daje isto deklarirano kroz instituciju Crkve, ili nekakav osobna verzija kršćanstva, ali bez operativnog djelovanja u stvarnosti.
....
Klerikalcima je najvažnije sačuvati jedinstvo Majke Crkve, pa u ime toga tamo gdje treba „vikati sa krovova“, se jednostavno šuti, a oni koji javno prokazuju nemoral se etiketira, apstraktno ekskomunicira, jer eto navodno su prešli na krivu stranu, na kojoj po automatizmu postaju komunjare, jugoslaveni i slično tome.
Što se dogodilo? Zapravo? Ništa, posebice! Došla naplata na vrata!
Istrijani crkvenjaci dobili od Države(od koje žele veću autonomiju-uglavnom separatisti), poveći dio vrijedne zemlje koja na tržištu iz te niše dobro kotira, pa su išli crkvenjaci nešto raditi, da bi imali za školovanje podmlatka u svojem duhu pretkoncilske Crkve, prodavati istu, te su osnivali razna d.o.o društva, da bi kao pravni subjekti dobili koju lipu na svoj račun, te mogli sa tim raspolagati u raznorazne svrhe, ponajviše između ostalog u one plemenite. Problem nastaje, kada još jedno društvo o.o. sa one strane Jadrana želi svoj dio kolača u tom velikom financijskom zalogaju po načelu:“Moli i radi“. Da li su ovi potonji molili i koliko, osobno nisam uspio saznati, ali sada na vidjelo izlazi da su puno radili, jer je i najviša instanca Majke Crkve, odmah ispod Boga, odlučila u korist onih koji su kao red najstariji u Majki Crkvi.
Glavni baja biskupije iz tog istarskog kraja je postao kao Rohatinski veliki Hrvat, jer nije htio dati navodno zemlju tim „mrskim iredentistima“ koji eto žele naše otoke i obalu, kad ne mogu već dobiti veliku šumu iz priobalja. Siroti donovi iz Istre sada, sve vraćaju državi, da bi svi oni koji nisu u tome sudjelovali, bili odgovorni za nastalu situaciju, jer smo mi ipak katolička zemlja i ima nas oko 90%, pa da samo oni ne bi ispali katolici, nego smo svi mi (sad!) katolici. Mogli su kao jedan drugi red iz Crkve odbiti vraćanje imovine, pa ne bi imali ovakvih problema, ali onda ne bi mogli crkvenjaci sjediti u nadzornim odborima, tih d.o.o. s kojima su trgovali, te bi bili samo svećenici Božji ljudi, a ovako su htjeli biti biznismeni, te velečasni između ostalog. Slično nešto se događa širom Hrvatske po katoličkim župama koje su okupirali ljudi sumnjivih moralnih kvaliteta, gdje sjede isti u ekonomskih vijećima iz bogatih župa, s kojim ravnaju župnici koji razumiju ekonomiju, kao Zdravko Mamić kršćanstvo, iako isti posjeduje onu Bibliju od 16 tisuća kuna.
U cijelom ovom košmaru informacija i podataka koju su dopirali do onog koji je iste konzumirao između trudnoće nacionale heroine koja spaja pjesmom posvađane narode na račun novaca iz novčanika kralja bakara, mislim da su jedino, jedan kolumnist i jedan političar demokratskog sabora istarskog javno skrenuli pozornost na mafiju i njene metode. Ovdje ne računam komentare sa ulice i raznih foruma, koji u svakoj kuni vide oprani i u kradeni novac, jer zgubidanima je i kunu sa ceste teško pokupiti...
...koliko je tu svoje pipke pružila mafijaška hobotnica, te jesu li ovi benediktnici često bili kod onih „poduzetnika“ sa juga Italije teško je reći, ali je dobro što u Hrvatskoj ne moramo se mučiti sa odlučivanjem strana svijeta, kada želimo upozoriti na mafiju, jer ona je kod nas u svim mogućim pravcima, bilo vertikalno ili horizontalno. Naravno, neka institucije rade svoj posao, ne misleći pritom samo na one državne.
Post je objavljen 05.08.2011. u 15:35 sati.