Flavio mu je bilo ime.
Bio je ludo zaljubljen u nju; mladu zanosnu brinetu duge valovite kose.
Tog ljeta radila je u kiosku podno njegove zgrade. Zarađivala je honorar za vanredno studiranje.
Radila je kod jednog izrabljivača mladih zanosnih brineta duge valovite kose.
Honorar joj nije bio loš jer je konstantno odlazila sa izrabljivačem na večeru poslije posla.

Flavio to nije znao.
Za njega je ona bila kraljica kestenjastih očiju.
Često bi se izgubio u tim snenim nevinim očima.

Bijeli Orbit, molim – govorio bi joj istu rečenicu svaki dan
A onda mu je jednog dana rekla podrugljivim tonom : Čovječe, pa ti ćeš se jednog dana u žvaku pretvorit.
Da, može bit – slegnuo je ramenima zbunjeno, crven u licu.
A onda je tražio pogledom mjesto gdje bi se zemlja trebala otvorit.
Znaš, i ja obožavam bijeli Orbit – rekla je
Zbilja??
Da,on mi je najdraži od svih gumi-gumi proizvoda – rekla je gledajući ga zavodljivo

Onda se ni od kuda pojavio izrabljivač i rekao : Briši mali!
Kako je bio lijepo odgojen, poslušao ga je i zbrisao.
Zadnje što je uspio vidjeti je izrabljivačeva ruka koja klizi po licu kraljice kestenjastih očiju.

Flavio je bio bolesno ljubomoran.
Jedne večeri slijedio ih je do luke gdje je izrabljivač ugasio svjetla automobila.
To mu je bilo sumnjivo.
Izrabljivač je spustio prednje sjedalo i legao na zanosnu brinetu duge valovite kose. Ona je raširenih nogu vrištala.
Flavio je tada sve shvatio.
Dotrčao je do izrabljivačevog auta i otvorio vozačeva vrata vrišteći : Ubojico, ubojico!!!
Izrabljivač je zakopčavao šlic i lagano unazad izlazio van auta.
Uslijedio je ples čigre i mrkog medvjeda na mjesečini u ritmu balalajke.
Hitra čigra ipak je uspjela pobjeći iz ralja plemenite životinje koja se nalazi na kovanici od pet kuna.
Mlada zanosna brineta duge valovite kose bila je ljuta na ponašanje svog ljubavnika.
Ovako se ne ponaša jedan uglađeni gospodin za kakvog se držiš da jesi – rekla je
Oprosti mi ribice….pastrvice moja najdraža – govorio je umiljato u namjeri da je vrati u prvobitan položaj (ležeći pod njim raširenih nogu)
Nađi si drugu rijeku u kojoj ćeš pastrve pecati – rekla je zalupivši vrata
Krenula je pješice kući.
Mrki medvjed uspeo se na jedan kontejner, i tako zavijao dugo u noć (zimsku bijelu noć).

Iduće jutro grad je vrvio od mnoštva policijskih automobila.
Sinoć je netko provalio u sve kioske u gradu osim u onaj gdje radi mlada zanosna brineta duge valovite kose..
Izrabljivač je bio glavni osumnjičeni. Tako je policija odlučila.
A kada policija nešto odluči, onda je to tako.
Može biti i drugačije ako to odluči netko tko je iznad policije.
Može biti, a ne mora.

Netko je kucao na vrata kuće gdje živi djevojka kestenjastih očiju.
Mlada zanosna brineta duge valovite kose otvorila je.
Ugledala je poznato lice koje svaki dan izgovara rečenicu : Bijeli Orbit, molim.
Dođi – rekao je uhvativši je za ruku
U tren oka stvorili su se pred njegovim autom.
Otvorio je gepek.

Gepek?? To mi zvuči kao neka mađarska riječ. Kao nešto što se jede.
Hej, konobar!!! Dva gepeka molim…i, jedno hladno pivo.

Gepek je bio preplavljen paketićima bijelog Orbita.
Zbilja nisi normalan – rekla je
Ovdje ima dovoljno da uživamo do kraja života - Flavio je izustio
Pođi sa mnom kraljice. Uvaljivat ću ti žvaku svaki tren svakog dana naših malih sretnih života.
Ti, ja i bijeli Orbit.
Onda??
Ok. Idemo – rekla je oduševljeno
Otišli su iz grada. Zauvijek.

Dok su putovali u beskraj, na radiju se vrtila bezvremenska «Goddess on a highway» (white orbit remix).