Da, da…..volim ja i breskve.
Ne samo šljive. Breskve su zakon.

Jednog ljetnog popodneva prolazili smo ja, Mirko i Andrija cestom uzduž koje su se nalazili voćnjaci.
Bili smo jako žedni i tražili smo nešto da nas rashladi i utaži žeđ.
Zastali smo kraj jednog voćnjaka bresaka. Bilo je mnoštvo naslaganih gajbi tog sočnog voća.
Da uzmemo po jednu?? – pitao sam ih
OK – rekoše oni
Uzeli smo svatko po jednu breskvu iz gajbe na vrhu i počeli jesti.
U tom je momentu iza gajbi iskočio neki kreten (cca 25 godina, marama oko glave, srednje građe, nižeg rasta i plave kovrčave kose) koji je pušio džox.
Najvjerojatnije je da smo naletili u vrijeme kada su berači imali pauzu.
Ekipa… – rekao je - …koji kurac glumite??
Ja se ovdje satarem ko kenjac, a vi laganini uživate i jedete moj trud.
Nećeš propast zbog tri breskve – rekoh
Neću propast…..al sada za kaznu ima da uberete svaki po gajbu.
Sereš kvake – rekoh
Molim??
Odjebi…..i to u skokovima sa motkom na 3000 metara sa zaprekama.
Krenuo je prema meni.
Istrgnuo sam mu džox iz usta i ugurao breskvu.
Mirko i Andrija su mu pružili besplatni tretman šutke, a ja sam ga za kraj dotjerao jednim češljanjem po glavi nogom.
U taj tren smo sva trojica podignuli pogled i ugledali pedesetak berača prekriženih ruku kako stoje 10 metara od nas i reže kao australski Dingo psi.
Počeli su nas gađat breskvama. Sklonili smo se iza gajbi i uzvratili istom mjerom.
Gađao sam nesumice i kombinirao u glavi kako smo dobro postupili jer smo im onesposobili vođu.
Onaj rat rajčicama što se događa svake godine u Španjolskoj (La tomatina) je bio čista nula prema našoj La breskvalini.
Zabava je trajala oko dvadesetak minuta dok netko od nazočnih berača nije pozvao policijskog poglavicu.
Od svih organa policije on je bio glavni. Zvali smo ga KURAC.
Gospodin KURAC došao je u svom tek izglačanom odijelu i progovorio :
"Momci, bilo bi vrijeme da…….."
Tada smo ga mi i ostali berači zasuli tisućama bresaka.
To smo radili toliko dugo dok ga nismo potpuno prekrili ovim prekrasnim voćem.
Nakon toga su mu u pomoć sa drugim službenim policijskim vozilom pristigli kolega GOVNO i kolegica SISA.
Za njihovo prekrivanje breskvama trebalo nam je sedam minuta.

Na kraju nas je sve sjebao Ivica koji nas je strpao u Maricu.
Dobili smo svaki po sedam mjeseci zatvora (2 godine uvjetno).
Čak su nam zabranili da idemo na Breskvalinu koja će se iduće godine održat u Njemačkoj.
Sada ozbiljno razmišljamo da se vratimo samo šljivama.
Od njih je sve počelo.